Zagreb čeka totalna rekonstrukcija nakon europske sezone za zaborav, stiže i novi trener!

Bila je to jako teška europska sezona za Zagreb. Nije bilo realno odjednom ostati bez Mandića, Srne i Dibirova i biti konkurentan u Ligi prvaka. Pokriješ se koliko si dug, ali plahta je bila prekratka da bi se spomenuta trojka adekvatno nadomjestila. Učinjeno je to kako može, a to nije bilo dovoljno za ovu sezonu. Nije bilo sreće ni s trenerima. Startao je Andrija Nikolić, vratio se Nenad Šoštarić, bolest ga je udaljila, pa je na klupu sjeo Boris Dvoršek. Stalna promjena trenera sigurno utječe na kontinuitet razvoja momčadi i to se isto vidjelo. U onoj momčadi koja je sazrijevala prije nekoliko godina i bila na nuli u Ligi prvaka narasli su Srna, Klarica, Mandić. Sada takvih nije bilo ili se barem nisu pokazali. Ovaj detalj s Tonijem Matoševićem iz posljednjeg susreta u Danskoj savršen je primjer što to znači. A to razvojnim momčadima kao Zagreb uvijek nedostaje.

Brojke su neumoljive i nisu za pohvaliti. Četrnaest utakmica, trinaest poraza, jedna pobjeda, gol-razlika -84. Sve je utrnulo vrlo brzo, porazom u Bitoli, u kojoj se nije smjelo izgubiti za neku ozbiljniju ambiciju. Onda je Pelister izgubio od GOG-a u Bitoli, Zagreb je izgubio od GOG-a doma i već nakon toga svjetla su se, pomalo, za ovu sezonu počela gasiti. Još im je uzeta pobjeda u Parizu i Szegedu, nemalo puta patili su zbog sudaca i doma, ali to je tako. Kako igraš, takvo i suđenje imaš.

Bilo je puno nedefiniranosti u igri od starta, po pitanju vratara, pivota, srednjaka, lijevih vanjskih, čak i lijevih krila. Na to sve se nadovezao veliki broj ozljeda zbog kojih je momčad dodatno patila. Stalno je netko nedostajao. Pojačanja koja su trebala biti pojačanja to nisu bila, igrači koji su odlaskom stare postave došli do prilike nisu pokazali da su ti na koje se može osloniti. Bilo je puno lutanja, no jednostavno, to je bila takva sezona. Zabluda je da ne može biti gore, jer to je uvijek moguće. I zato se, kako god, situacija vezana za budućnost ne smije podcijeniti. Ovakav Zagreb jednostavno je bio preslab za Ligu prvaka.

Proračun je narastao, s njim će narasti i mogućnosti i Zagreb sasvim sigurno možemo očekivati u boljem svjetlu iduće sezone. Ligu prvaka kroz domaće natjecanje tek moraju potvrditi. Skuplja se nova momčad, nekim dosadašnjim adutima odlazak je neminovnost.

Hrvoje Horvat

UWE ANSPACH Dpa Picture-alliance Via Afp

Hrvoje Horvat bit će trener iduće tri godine, ali još nije dobio potvrdu raskida ugovora sa švicarskim Schaffhausenom, koja je uvjet da ugovor profunkcionira. Pokušava se složiti momčad od temelja, u nju su došli za iduću sezonu Kastelic, Ćeško, Raužan, Barbašinski, Nikolić. Tu nije kraj, planovi su veliki i vezani su uz hrvatski predznak, odlaze Gojun i Klarica, pa je naglasak i na obranu i na napad, no s tim su odlučili oprezno dok se situacija potpuno ne razjasni. Lani tri važna, sljedeće godine dva; puno je to, ali mora se Zagreb nositi s tim.

Sada se Zagreb okreće domaćim obvezama. Ciljevi su uvijek isti, prvenstvo i Kup. Nekima se to čini neupitno, ali Filip Glavaš, koji je jedan od najvažnijih igrača ove momčadi, rekao je: “Mi smo u situaciji da nemamo pravo misliti da će išta biti lako, moramo biti jako koncentrirani na ono što nas čeka u domaćim okvirima.” S tim saznanjima Zagreb je doma favorit protiv svakoga, ali to mora dokazati, jer u sportu nema drugačije.

U Ligi prvaka ove sezone

Najbolji Luka Klarica, puno dužnika

Sandro Meštrić 2,5

Pet utakmica, došao pred kraj prvog dijela iz Bresta i pokazao se kao plus (29 posto obrana). Dogodine tako mora nastaviti.

Haris Suljević 2,5

Sve utakmice je odigrao, postotak 22 nije spektakularan. U lutanjima na početku izgubio se. Odličan u Magdeburgu, 15 obrana – doseg sezone.

Ante Grbavac 2

Izgubio samopouzdanje od lani, loše startao ove sezone, na kraju otišao u Porto, gdje brani odlično. Devet utakmica, 19 posto obrana.

Toni Matošević -

Jedna, ali vrijedna utakmica u Danskoj protiv GOG-a, dokaz da samo treba više minuta.

Davor Ćavar 2

Svih 14 utakmica u timu, 21 gol. Ozljede, oscilacije, četiri gola u pobjedi nad Pelisterom – najbolji doseg.

Stanislav Sadovski 2

Jedanaest utakmica, 13 golova. Puno više se očekivalo nakon preporuke Dibirova. Ostao dužan u realizaciji i kao half u obrani.

Filip Glavaš 3,5

Prvi strijelac Zagreba u LP-u. Trinaest utakmica, 67 golova. Do 10 otišao samo protiv Pelistera. Može on i bolje, ali tim mora biti bolji.

Mateja Dodić 2

Pet utakmica, šest golova, dugo ozlijeđen. Od njega se očekuje i puno konkretnije kada dobije priliku kraj Glavaša.

Aleksa Tufegdžić -

Deset utakmica u timu, malo minuta, tri gola. Izgubio broj 2 s povratkom Dodića.

Roko Trivković 2,5

Trinaest utakmica, 20 golova. Zbog lutanja na startu kasnio s ulaskom u obranu. Korektno, ništa više od toga.

Petar Topić 2

Sve utakmice u sastavu, 16 golova. Ima masu, ali nije puno pomogao ni obrani ni napadu. Može i mora više, zato je doveden iz Tatabánye.

Patrik Walczak 2

Pet golova, puno ozljeda, jedanaest utakmica u sastavu. Očekivalo se da bude nositelj nakon nekoliko godina u timu, ali nije bio.

Adin Faljić –

Osam utakmica, 11 golova, puno problema s ozljedom. Potencijalno najbolji pivot, ali nije to uspio pokazati. Otišao u Flensburg i tamo igra dobro.

Jakov Gojun 3

Dao je sve što može, s njim je obrana definitivno bolja, ali to se nije vidjelo, jer nije bila presudna. Za posljednju sezonu karijere – korektno.

Aleks Kavčić 2

Jedanaest utakmica, 21 gol. Puno i dugo ozlijeđen, igrač koji je prethodnih godina bio od velike pomoći, ovaj put nije.

Damian Przytula 2

Dva jer manje ne ide, ali tri gola su sigurno premalo. Izgubio je i status u prvom timu. Jednostavno, nije to to, makar je najavljivano više.

Davor Gavrić 2

Pogubio se, nije to onaj Gavrić koji je došao iz Sesveta, koji može u igri jedan na jedan. Trinaest golova je malo. Nije mu nađena rola s konkretnim ciljevima.

Igor Beljavski 3,5

Čovjek koji definitivno nosi Zagreb. Zašto se u nekim trenucima pogubio, odgovorit će tim i treneri, ali definitivno nije trebao. Pedeset i osam golova. On je lider ove momčadi. Ne zaboravite, 24 godine.

Ivano Pavlović –

Ni “r” od reprezentativca. Dugo ozlijeđen, kada se vratio, želja je prevladala, pa se na kraju pogubio. On mora bolje i može bolje. Malo je šest utakmica, ali i 11 golova.

Igor Karačić 2

Kara je klasa, ali to nije pokazao povratkom u Zagreb. Mučila ga je dugo ozljeda, vratio se, ali za pravi povratak trebat će mu i puno više volje i vremena. Šest utakmica, deset golova. Premalo za njega i njegov rejting.

Luka Klarica 4

Najbolji igrač Zagreba. Pedeset golova, stalno tu i šteta da odlazi. Na momente je djelovalo kao da je jednom nogom i glavom u Kielceu, jer nije mu bilo lako u nemoćnoj momčadi.

Georgi Tskhovrebadze 3

Definitivno odličan šuter. Može puknuti, zabiti uvijek, samo je pitanje koliko se on može podrediti momčadi, a koliko momčad njemu. Prošao je obje faze ove godine, pa ga sljedeće treba očekivati boljeg. Samo 25 godina – to Zagreb mora maksimalno iskoristiti.