Ima ona jedna, nekad vrlo popularna pjesma "Drago mi je zbog mog starog...", pjesma koju bi ovih dana mogao pjevušiti Toni Matošević, vratar RK Zagreba. Mladi je rukometaš u utakmici posljednjeg, 14. kola Lige prvaka stao među vratnice i odradio odličnu utakmicu na gostovanju u Svendborgu. Zagreb je upisao i 13. poraz ove sezone u kojoj nije briljirao u Ligi prvaka, no ovu će utakmicu "Matošević junior" ipak dugo pamtiti:
- Pamtit ću je po pravom debiju u Ligi prvaka. Lani sam na utakmici u Barceloni bio u zapisniku, branio 10-ak minuta, ali mi je ovo ipak bilo pravo "vatreno krštenje", prva prava utakmica u Ligi prvaka. Osjećaj je zaista poseban, fenomenalan i sretan sam što sam dobio priliku da nešto više pokažem i napravim. Puna dvorana, odlična atmosfera. Istina, poraženi smo, ali ja sam trenutačno ispunjen...
Unatoč porazu njegova kluba, Toni je bio na visini zadatka:
- Ušao sam na jedan sedmerac, priznajem, imao sam malu tremu. Kad sam obranio prvi sedmerac, kao da je sva trema nestala. Otvorio mi se fokus, bio sam u potpunosti "unutra". Osjećaj je zaista fenomenalan kad si dio takve velike sportske priče. Ogromna je razlika braniti u nekoj takvoj utakmici Lige prvaka u odnosu na "obične" domaće utakmice...
"Drago mi je zbog mog starog..." se, naravno, odnosi na činjenicu da je Toni (21), sin dvostrukog olimpijskog i svjetskog prvaka Valtera Matoševića, ponajboljeg i najuspješnijeg hrvatskog rukometnog vratara u povijesti i sadašnjeg trenera vratara u reprezentaciji:
- Čuli smo se nakon utakmice, rekao mi je da je bilo dobro, nije pretjerivao s pohvalama, čak me je upozorio na neke stvari koje sam mogao odraditi bolje. Čujemo se svakog dana i uvijek mi daje savjete koji mi mogu pomoći.
Toni je svjestan da je u vječnoj "drami". Kao rukometnog vratara uvijek će ga uspoređivati sa "starim":
- To je moj "križ". Velik je teret biti nasljednik takvog oca koji je u karijeri ostvario sve što se moglo. To može biti teret, ali ja se trudim da ne bude tako, gledam to na način da sam u prednosti pred drugima jer uvijek imam nekoga iz prve ruke tko mi može pomoći savjetima, usmjeriti me. Ponavljam, to je teret, ali i dobra stvar. Na meni je samo da pokušam u karijeri dati sve od sebe da napravim makar mali dio onoga što je njemu pošlo za rukom. Znam da je to "nemoguća misija", ali dajem i uvijek ću davati sve od sebe.
"Matošević junior" nije "meteorski zasjao na rukometnom nebu", u Zagreb je došao lani, a i sada je nominalno treći vratar nakon odlaska Mateja Mandića:
- Nisam ove sezone previše igrao, ali ja treniram i radim i trudim se napredovati. Idem korak po korak, potpuno sam fokusiran. Nakon lanjskog dolaska u Zagreb, koji je najveći hrvatski klub, svakodnevno učim, imam odličan odnos s kolegama vratarima i trenerom Arianom Jovićem, od kojih i dalje svakodnevno učim. Strpljivo čekam priliku i vjerujem da će ona kad-tad doći.
Toniju je dolazak u Zagreb otvorio nove vidike:
- Tata me je uvijek poticao na sport, našao sam se u rukometu još u trećem razredu osnovne škole. Počeo sam doma u Kastvu, igrao zatim u Zametu, za Zamet 2 i nakon toga otišao u Labin pa u slovenski Ormož, iz kojeg sam došao u Zagreb. Bila mi je to velika promjena, tu je sve brže i jače, sasvim nova "dimenzija". Realno, baš kao što je i Liga prvaka u odnosu na domaće terene. Tu sam već neko vrijeme, uklopio sam se, dobro mi je i sasvim sam usmjeren na vlastiti napredak.
I na doprinos klubu koji ove sezone nije briljirao u Ligi prvaka:
- Uvjeren sam da će sljedeće sezone biti puno bolje. Sad u nedjelju idemo u Našice na derbi s Nexeom i idemo pokušati, kao i svake sezone, uzeti oba domaća trofeja. Neću biti u zapisniku, ali nema veze, radim kao da ću igrati svaku utakmicu. Ove sezone na početku u Ligi prvaka nismo bili nagrađeni bodovima, a dobro se igralo, vjerujem da će se to vratiti u sljedećoj sezoni.
Kao i svakom mladom igraču, Toniju je san reprezentacija, ali je vrlo skroman. Na oca koji je i dalje takav iako je osvojio sve:
- Naravno da je tako, no to trebam zaslužiti. Nadam se da ću se jednog dana izboriti. Mi sad imamo odlične vratare, Kuzmanović i su svjetske klase. No, hrvatski je rukomet uvijek imao odlične vratare, a jedan od njih je i moj otac. On mi uvijek govori samo jednu stvar - igraj, uživaj, uvijek budi nasmijan. To i pokušavam. Stvarno uživam u ovom što radim i dajem sve od sebe...
Igranje u Zagrebu jedan je od ispunjenih Tonijevih snova, no on ih ima još puno:
- Volio bih stvarno jednog dana zaigrati za reprezentaciju. Volio bih puno napredovati u Zagrebu, a onda jednog dana zaigrati i u Bundesligi, recimo u Kielu, koji mi je kao klincu bio i ostao najdraži strani klub...
Da, Toni Matošević iznimno je karakterni mladić, "slika i prilika" svojeg oca. Osvojio je svjetsku broncu s hrvatskom U-19 reprezentacijom, strpljivo radi i čeka priliku u najboljem hrvatskom klubu i njegovo vrijeme tek dolazi. "Iver ne pada daleko od klade", Toni će to sasvim sigurno i potvrditi...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....