Ragbijaši Mladosti u subotu su u svoje trofejne vitrine pospremili treći naslov prvaka Hrvatske nakon što im je to pošlo za rukom 2019. i 2024. U finalnoj utakmici odigranoj u subotu na "Krtičnjaku" u Zagrebu, "mladostaši" su uvjerljivo sa 29:12 nadvisili konkurente iz RK Zagreba u prvom finalu u povijesti u kojem su igrale dvije zagrebačke momčadi.
Premda su se dečki iz RK Zagreba svojski trudili jer su i sami željeli također treći naslov prvaka, prvi nakon sada već davne 2001. (premijernog su osvojili 1994.), u ovom finalu nisu imali previše izgleda jer je Mladost i u ovoj odlučujućoj utakmici pokazala da je trenutačno najbolja što su pokazali i u regularnom dijelu prvenstva u kojem su poraženi samo jednom, na gostovanju kod Nade u Splitu.
Novi su prvaci trofej proslavili burno, igrači najstarijeg ragbi kluba u Hrvatskoj osnovanog još 1954., na neki su način još jednim trofejom "ispravili povijesnu nepravdu". Iako su prvi ragbijaški "koraci" u Hrvatskoj napravljeni upravo u ovom klubu, a bivši igrači Mladosti su u nekim davnim danima zapravo potakli osnivanje većine klubova s naših prostora - splitsku Nadu, Lokomotivu, Zagreb, Čelik iz Zenice, slovenski RK Ljubljana, Mladost je vrlo često ostajala u sjeni. U bivšoj su Jugoslaviji samo jednom bili prvaci - 1958., a sedam puta drugi. Sličan je slučaj i u Prvenstvu Hrvatske u kojem su sedam puta zauzimali nesretno drugo mjesto.
Tek posljednjih godina, klub koji je rodonačelnik ragbija u našoj zemlji, "agilni starac" koji je prije dvije godine proslavio 70.-i rođendan, počeo je ostvarivati puno konkretnije rezultate. Nakon perioda u kojem je splitska Nada bila nedodirljiva osvojiviši 17 naslova u nizu, kvaliteta se u domaćoj ligi ipak raspršila. Nada je na kraju tog perioda četiri puta zaredom na putu do naslova zakidala upravo "mladostaše" da bi oni taj niz prekinuli 2019. svojim prvim naslovom.
U sljedeće dvije sezone opet je Nada u finalima bila bolja od Mladosti, a u sezoni 2022.-2023. u igru se umiješao Sinj koji je u finalu bio bolji od Mladosti osvojivši svoj prvi trofej u PH. Mladost im je uzvratila u pretprošloj sezoni da bi u prošloj slavio opet Sinj, ali protiv splitske momčadi.
Da, imali su "mladostaši" zaista puno razloga za "dernek" koji je uslijedio nakon toga u skromnim prostorijama kluba od svega nekoliko kvadratnih metara u sklopu Sportskog parka Mladost. S punim su pravom uz roštilj, uz "potoke piva" i odličnu glazbu slavili do jutra. Nakon što je novi kapetan Andrija Galić primio pobjednički pehar, on i suigrači su zajedno s obiteljima i prijateljima imali pravi sportski piknik, koji se (pr)odužio do sitnih jutarnjih sati. Sportski park Mladost bio je u subotu mjesto druženja starih i mladih, obiteljsko okupljanje prijatelja, pravo dječje igralište...
Istina je, ragbi je u svemu posve zasebna priča u odnosu na većinu drugih sportova. U proslavama pobjeda i tugovanjima nakon poraza, umjerenost u konzumiranju alkohola dopuštena je i zapravo preporučena pojava. Kao dio "ragbijaškog identiteta", bez licemjerja i skrivanja tako uobičajenih u nekim drugim razvikanim i bogatim sportovima.
"Druženje u pubu je podjednako dio ragbija kao i sportski teren", rekao je jedan stari engleski ragbijaš, "pivo i ragbi su manje-više sinonimi", rekao je jedan novozelandski ragbijaš. I zaista je tako, no ragbi je istovremeno sport u kojem, unatoč tome, nikad nećete svjedočiti bilo kakvom obliku navijačkog vandalizma, koji je u ragbiju, za razliku od drugih sportova, posve iskorijenjen - ako je ikad i postojao. A znamo svi, naravno, o kojem je sportu riječ kad pričamo o vandalizmu u sportu...
U neko gluho doba noći, opušten u društvu prijatelja i "suboraca", dugogodišnji kapetan kluba, ali i hrvatske reprezentacije Nik Jurišić rekao je jednu mudru misao: "Mi ragbijaši smo jedna od zadnjih oaza sportskog amaterizma i normalnosti koji polako i neminovno odumiru."
I zaista je tako, hrvatski su ragbijaši čisti amateri i treba to tisuću puta istaknuti i ponoviti. Oni su zaista zadnji "bastion" onoga što bi sport u zajednici trebao predstavljati - "mjesto" druženja i života lišeno svega onog što donose novac i surovi sportski profesionalizam.
Da stvar bude gora, nakon što je podmetnut požar u zgradi nekadašnjeg Vjesnika, Hrvatski ragbijaški savez (uz još desetak sportskih saveza) ostao je bez svojih skromnih prostora i trenutačno je "beskućnik". A, ionako gotovo ništa ni ranije nisu imali. Odgovorni iz hrvatskih sportskih institucija - samo oni znaju zašto - zasad to ignoriraju i prave se slijepi i gluhi dok smo istovremeno svjedoci pojavama u kojima novac društvene zajednice, ali i sponzora nepoznatim kanalima "curi" na sve strane...
Vrijeme je da se to konačno promijeni i da se novac usmjeri onima kojima je namijenjen i onima koji ga zaslužuju. Našim ragbijašima i svim drugim brojnim drugim sportašima - amaterima koje pokreće obična, svakodnevna ljudska ljubav prema sportu. Možda bismo se trebali ugledati na norveški sustav financiranja sporta; no to je već neka druga priča. Uostalom - i ovi su novinarski reci sad već postali "neka druga priča". A trebao je to biti obični mali novinarski "follow-up" o tome da su ragbijaši Mladosti četvrti puta (treći put u Hrvatskoj) postali prvaci države.
Oprostite, u životu to zaista ponekad tako biva... Posebno kad se družite s ljudinama i istinskim sportašima kakvi su naši ragbijaši. Ne odnosi se to, naravno, samo na dečke iz Mladosti; isti je slučaj i sa dečkima iz RK Zagreba, splitske Nade, Sinja, Makarske...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....