Nikola Karabatić uživa u mirovini. Preciznije, u rukometnoj mirovini, jer sve ostalo je daleko od mirovine; pršti energijom kojom je godinama vladao svjetskim terenima. Da ne bude zabune, stigne i na rukomet, prati, ponekad se i osvrne, ali mu sport koji mu je obilježio život nimalo ne nedostaje.
I ja sam ponekad zbunjen. Nisam mislio da je tako lijepo u mirovini – kaže Karabatić.
Nakon što je 2024. godine završio karijeru, usmjerio se na investicije, savjetovanje i sportski menadžment. Od 2022. godine djeluje kao viši savjetnik i investitor u Teampact Venturesu, fondu koji ulaže u startupe s pozitivnim društvenim utjecajem, koristeći sportske vrijednosti za izgradnju timova. Najaktualniji su suplementi za sportaše. Investitor je u ekološki startup MORFO, koji se bavi pošumljavanjem putem dronova. Ulaže u brendove poput The Myricals, s bratom Lukom vodi njihovu rukometnu akademiju Stages Karabatić. Uključen je u projekte promocije padela putem platforme Sphère Padel. Dugogodišnji je partner globalnih brendova poput Toyote, Adidasa i Lidla. Stručni je komentator za beIN Sports na prijenosima rukometnih utakmica, a komentira i američki nogomet. S francuskom poštom surađuje na inovativnim projektima gamifikacije rukometne arbitraže za mlade. Da je rukometni ambasador gdje god se pojavi, to ne treba ni spominjati.
Sve vam je, osim dosadno, u mirovini?
- Baš tako. Iskreno uživam. Sve stignem, posvetio sam se obitelji koja je, dok je trajala karijera, dosta patila. Više vremena imam za Aleka (10 godina), Noru (8 godina), suprugu Jeraldine… Imamo svadbu ovo ljeto. Emocije su potpuno drugačije. Izdao sam i financirao autobiografiju, stalno nešto.
Nađe li se mjesta za rukomet?
- Naravno, uvijek, jer to je moj život, to nikad nije upitno. Bio sam na polufinalu Eura, pratio sam Francusku. Iskreno, rastužilo me i razočaralo da nismo ušli u polufinale. Najgore od svega je to da smo Dansku mogli maknuti s Eura. Vodili smo tri razlike deset minuta prije kraja i to smo prokockali, a to je bila velika prilika. Sada je Danska ono što smo mi bili godinama.
Što se događa s Francuskom? To više nije ista momčad kao one koje su vodili Costantini ili Onesta?
- Potencijal momčadi je strašan, igrači igraju vrhunske uloge u najboljim klubovima Europe. Od svih selekcija samo Danska možda ima Gidsela koji je poseban, ali mi imamo Mema. Pytlick i vratari možda su njihov plus u ovom trenutku.
Zašto se to događa s Francuskom, u čemu je problem? Nakon Costantinija i Oneste imali ste dva izbornika koja su bila velika igrača, koja su bila svjetski prvaci i olimpijski pobjednici kao treneri, ali opet nisu ostvarili kontinuitet?
- Kada ne uspiješ, ima puno razloga, različitih. Greška je svakako i do trenera i do igrača, nikad nije jedan krivac. Ni igrači nisu bili na razini, ni trener nije uspio postaviti sustav. Taktika, tehnika, samopouzdanje… nisu bili na razini. Momčad mora biti iznad trenera. To je osnova svega. Fabregas, Mem su tu, imaš talent, imaš karakter, ali, evo, igrati svoj najbolji rukomet u najvažnijem trenutku nije lako za svakoga. Za to se moraš boriti. Ništa ne dolazi samo po sebi. Francuska ima sve, ali mora riješiti svoje probleme. Sada imate dva do tri igrača po poziciji u timu i svaki treba biti zadovoljan. Prije se znalo precizno, znalo se tko nosi odgovornost i tko prati. Nismo imali poduplane pozicije. Sada svi igraju po 15 minuta, svi su zadovoljni, svi prijatelji…
I sada ćete prvi put na čelu reprezentacije imati stranca. To je ogromna novost za Francusku?
- Talant Dušebajev je svjestan što je uzeo i što ima i mislim da je najsretniji u ovom trenutku. Ne znam hoće li uspjeti, ali ako ne uspije on, ne znam tko će. Jedva čekam da vidim kako će Francuska igrati s tim talentom, vođena od trenera koji zna voditi momčad, staviti pritisak na igrača. On je čovjek koji se poštuje. On ne želi da svi budu zadovoljni, on želi pobijediti svaku utakmicu. To je vrhunski sport. I ima dobre pretpostavke, neke smo igrače spomenuli, treba znati da nije bilo Remilija, da su silno falili Porte i N’Guessan, ali treba znati da Boltzinger i Minne idu iz zone komfora u Flensburg dogodine i ja dobro znam što to znači. Svatko tko malo izađe van vidi se u drugačijem okruženju. I to bi mogla biti dodatna vrijednost za Francusku.
A Hrvatska, srebro na SP-u, pa bronca na Euru?
- Baš su me iznenadili, posebno obrambeno. Oni imaju strašnu energiju, oštrinu u obrani, Mandić je strašno branio protiv Islanda. Martinović je igrao fantastično i pokazao što znači nositi dres Hrvatske. Njemačka je bila preteška za njih u ovom trenutku, šteta da nije bilo Srne, Šipića… A ja sam rekao još u Danskoj pred svima: “Dobro, ako nije Francuska, barem je Hrvatska na postolju. Ipak smo osvojili medalju.”
Selimo na aktualnosti u PSG-u, koji ove sezone ne izgleda dobro. Danski trener u Parizu čak zvuči malo neobično. Što se događa u PSG-u?
- Ja mislim da je klub želio promijeniti energiju. Raúl je radio dobro, super smo igrali, ali falilo mu je dva posto energije u momčadi za posljednji korak. Nešto je uvijek falilo za gol-dva. Aalborg, Kielce su nas izbacivali u zadnjim sekundama. Ja mislim da sada žele nešto drugačije, da promijene kulturu momčadi. Francuska jest bliža Španjolskoj nego Danskoj, ali dobar trener je svugdje dobar trener. Mislim da je to velika promjena, a vrijeme će pokazati ostalo.
A vi ste postali komentator na beIN Sportsu?
- Jesam, prihvatio sam izazov. Radim rukomet kao analitičar, ne live komentator, i radim američki nogomet. Bio sam već drugu godinu dio ekipe koja je radila Super Bowl i jako sam zadovoljan s tim.
Kakav ste komentator?
- Pa, miran, ne vičem, ne podižem glas, emocije sam smirio i to je svakako dobro. Radeći taj posao shvatio sam da to nije nimalo lako ni jednostavno, da moraš imati mjeru, ne prijeći granicu ni u jednom trenutku. Ne smiješ se dovesti u situaciju da se obračunavaš s bilo kim, već da pružiš sliku onoga što se događa. To je nešto što kao igrač nisam doživljavao.
Za koga ste navijali na Super Bowlu?
- Nisam ni za koga, ja jednostavno to volim, pratim, “zapalio” sam se za to prije 15 godina i ne propuštam priliku popratiti sve detalje. To je spektakl u prvom redu. Takva je bila i utakmica Seattle Seahawksa i New England Patriotsa. Thierry Omeyer i Daniel Narcisse bili su sa mnom, mi igramo Fantasy NFL, Luka je tu s nama i još mnogi rukometaši. I baš nam je lijepo, uživamo u tome, opuštamo se. Družimo se, pratimo, zajednički gledamo, a kada si još dio toga, to je super stvar.
Pričate li o rukometu?
- Naravno, uvijek.
A vi i rukomet u budućnosti?
- Kažem, tu je i tu sam, ali ne nedostaje mi. Uživam u jednom drugačijem životu, a što će biti dalje, ne znam, vidjet ćemo – zaključio je Karabatić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....