Hrvatski rukometaši očekivano plove Europskim prvenstvom. I prije nego što smo došli u Malmö računali smo kako trebamo dobiti sve utakmice, osim eventualno - Šveđane. Sve smo to i napravili, nanizali četiri pobjede, izgubili od Švedske, a uvijek možemo raspravljati o tome kakva nam je bila razina igre. Nažalost, dogodilo se nešto nepredviđeno. Islanđani su pobijedili, ili je bolje reći deklasirali Šveđane pa plasman u polufinale Eura više nije samo u našim rukama.
Osobno ne dvojim da će naša skupina do posljednjih minuta zadnjeg kola biti potpuno otvorena. U dosadašnjem dijelu Eura svjedočili smo velikoj izjednačenosti, neočekivanim rezultatima i činjenici da se rukometna baza u Europi značajno proširila. Sve su to sjajne stvari za rukomet, jer sa sobom donose još bolju budućnost ovog sporta.
Island je, dakle, ‘razbio‘ Šveđane, ali naravno da može posrnuti u jednoj od zadnje dvije utakmice koje ga čekaju u skupini. Od Švicaraca možda malo teže, ali od Slovenaca - svakako. Nije razlika između te dvije reprezentacije tako velika da se to ne bi moglo dogoditi. Dapače!
Maknimo Island na stranu, tek treba vidjeti i kako će Švedska reagirati nakon teškog poraza, premda Šveđane ipak čekaju utakmice protiv Mađara i Švicaraca koji su realno već ispali, pa je Švedska u tim ogledima ipak favorit. Međutim, ne dvojim da će do kraja natjecanja po skupinama biti još iznenađenja, samo je pitanje u kojima utakmicama.
A ta nesretna pobjeda Islanđana protiv Švedske samo govori u prilog o mogućnostima koje ima naša reprezentacija. Mi smo Islanđane baš nadigrali, učinili smo ih nemoćnima, sjajno smo kontrolirali utakmicu. I dalje sam stava da nema te reprezentacije s kojom se mi ne možemo nositi.
Ono što do sada nije bilo dobro jest taj manjak koncentracije, spoznaja o važnosti svakog gola na ovakvom turniru. Protiv Švedske smo uredno trebali izgubiti utakmicu s najviše četiri gola razlike, a umjesto toga smo potpuno nepotrebno i nezrelo dozvolili poraz od osam razlike. Protiv Islanđana smo imali dobivenu utakmicu, ali umjesto da je okončamo s tri, ili četiri razlike, dopustili smo da Islanđani teren napuste samo s golom zaostatka. Sa samo malo više koncentracije, mogli smo potpuno promijeniti odnose u međusobnim utakmicama sa Šveđanima i Islanđanima. Ovako nam se može dogoditi da platimo danak toj jednoj dozi neozbiljnosti.
Naša utakmica sa Švicarskom bila je praktički rutinska. Poveli su Švicarci 4:0, a mi smo taj gubitak lakoćom pretvorili u vodstvo, premda nitko nije posebno blistao - ni Kuzmanović na golu, ni naša obrana, ni naš napad. I to je samo još jedna potvrda kvalitete koju posjedujemo.
Mislim da s kvalitetom koju imamo pobjede protiv Slovenaca i Mađara ni bi smjele doći u pitanje, a vidjet ćemo hoće li one biti dovoljne i za polufinale. Jasno je da mi moramo gledati samo sebe i nastaviti igrati od utakmice do utakmice, ne gledajući kako prolaze naši suparnici.
Puno sam već pisao o našoj širini kadra, moram ga ponovno istaknuti. Protiv Švicarske jako mi se dopala rola koju je odigrao Klarica, koji je odličan igrač i sigurno može doprinijeti reprezentaciji. U svakoj utakmici neki naš igrač iskoči i to je kvaliteta koju ostale reprezentacije nemaju - imamo 16, pa čak i 18 igrača koje možemo poslati na teren s pravom očekujući da mogu iznenaditi suparnika.
Nismo do sada na turniru još odigrali našu baš vrhunsku utakmicu, nismo je odigrali čak ni protiv Islanda, koliko god smo ga bili nadigrali. Prođemo li u polufinale trebat ćemo barem jednu takvu utakmicu kako bismo stali na postolje.
Imamo puno prostora i u napadu i u obrani, a kako turnir ide dalje, tako je umor igrača sve prisutniji i bit će sve važniji. I taj bi segment mogao biti naš veliki adut, jer zbog tako velike širine kadra mi bismo trebali biti svježiji od ostalih.
Samo da nam se domoći polufinala...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....