Cindrić je prvi put naš jedini pravi srednjak, zato sam posebno sretan što je tako dobar, a jedna me odluka iznenadila

Lijepo je bilo gledati naše igrače u srazu s Nizozemskom, baš ugodno i bez stresa, s iznimno dojmljivom završnicom. Sjetit ćete se da sam nakon naše slabe utakmice s Gruzijom najavio da ćemo već protiv Nizozemaca biti puno bolji. I bili smo daleko bolji, čvršći i odlučniji, što je i normalno za reprezentaciju naše razine. Previše sam toga prošao i kao igrač i kao trener da bi me poljuljao naš skromniji ulazak u turnir.

Svidjelo mi se što smo u utakmicu s Nizozemcima ušli s isturenim Mamićem u obrani "5+1". Doduše, brzonogi i spretni Steins ga je prolazio u igri "jedan na jedan", jer je puno niži i brži od njega, ali to se moglo i očekivati. Naš je problem u otvaranju utakmice ležao u činjenici da nismo dobro zatvarali prostor iza Mamića, što je Steins sjajno koristio. I čim smo mu zatvorili taj prostor, izmorili smo ga, počeo je griješiti, sve je teže prolazio, a znali smo da Nizozemci za njega nemaju adekvatnu zamjenu.

U takvoj obrani možda je ključnu ulogu imao Šušnja, koji se, kako je utakmica odmicala, sve bolje kretao, sve više rupa zatvarao i zajedno s Mamićem držao obranu na jako dobroj razini. Šušnjina igra u obrani naš je ozbiljan dobitak iz ove utakmice.

Dobitak su i bile i Kuzmanovićeve obrane. Statistika će reći da je imao naizgled skromnih sedam obrana, ali one su u pravilu dolazile baš kada nam je to trebalo da zadržimo priključak u prvom dijelu, ili da se kasnije odmaknemo. Katkad golman ne mora imati puno obrana da bi zaradio visoku ocjenu, Kuzmanović je to protiv Nizozemske zorno potvrdio.

Napad nam je bio dobar, često tečan, s jasnom idejom kako probiti suparničku obranu. Cindrić je odlično osjećao ritam utakmice, baš je odigrao pametno, razigravao kad je trebalo, preuzimao odgovornost šuta u nekim teškim trenucima, ubrzavao kad je trebalo, a "dizao ručnu" kad je osjetio da brzamo... Trebamo takvog Cindrića, prvi je put na velikom turniru praktički naš jedini srednjak, jer nemamo više Duvnjaka i Karačića. I zato mi je posebno drago što sam vidio tako raspoloženog i zrelog Cindrića.

Martinović je bio pravi kapetan, raspucan od početka do kraja utakmice, što nam je važno, jer znamo kakvi su strijelci, trebaju im dobre igre za podizanje samopouzdanja. Početkom drugog poluvremena Martinović je malo previše solirao u jednom ili dva napada, ali brzo se ispravio, prepustivši Srni, Lučinu i Cindriću da se malo razmašu.

Martinović je na koncu zabio devet golova, a naši su u velikoj većini utakmice napadi bili baš momčadski, što me posebno veseli. Imamo puno opcija, imamo strpljenje i kolektivnu svijet kako završavati napade. Logično je da igrači poput Martinovića i Cindrića povuku najviše, ali i da ostave potreban prostor za Srnu i Lučina, što su oni protiv Nizozemaca doista sjajno odradili.

U drugom me je poluvremenu također jako dojmilo naše vraćanje u obranu. Glavaš i Jelinić su kao pričuvna krila donijeli svježinu s klupe i oni su bili ti koji su prednjačili u toj obrambenoj trci. Tako ću ponovno našu veliku širinu na svim pozicijama istaknuti kao veliku snagu koja će nam sa svakom novom utakmicom biti sve važnija.

Nije me Sigurdsson iznenadio s uvođenjem Raužana, kojem je dao prednost ispred Načinovića, koji nije dobro odigrao utakmicu s Gruzijom. Raužan je svoju rolu odigrao odlično, bez krivog koraka u napadu i dobro u obrani. Donio nam je svježinu i pokazao koliko je važno imati povjerenja u nove igrače. Malo me ipak začudila izbornikova odluka da Klaricu ostavi na tribinama, jer mislim da je Klarica kalibar kakvom trebamo i koji nam može donijeti dobrih stvari do kraja turnira. Međutim, izbornik je s igračima i sigurno ima jake razloge zbog kojih je Klaricu ostavio izvan kadra za ovu utakmicu.

Na koncu ću ponoviti da mi je bilo jako lijepo gledati Hrvatsku, te sam uvjeren da ćemo protiv Švedske odigrati još bolje. Imamo kvalitetu, imamo širinu, a imamo i potrebnu kemiju u svlačionici. Dalje od Švedske neću gledati, jer treba ići korak po korak...