Na bremenitom i dramatičnom, ali u konačnici ipak trijumfalnom putu do polufinala ovogodišnjeg Europskog prvenstva, izbornik Dagur Sigurðsson koristio je usluge 20 igrača. Iako aktualni hrvatski reprezentativci, prema vlastitom zahtjevu, već neko vrijeme ne nose nekadašnji nadimak Kauboji, mi ćemo ipak, za potrebe ovog teksta, povući paralelu s revolverašima i Divljim zapadom, te ih, inspirirani kultnim vesternom Johna Sturgesa iz 1960. godine, nazvati - dvadesetoricom veličanstvenih - od kojih je svaki dao svoj doprinos u pisanju nove čudesne bajke hrvatskog sporta.

Dominik Kuzmanović

Prema svjedočanstvima njegovih osnovnoškolskih profesora, čuvar hrvatske mreže bio je odličan učenik, a baš kao što je nekoć lakoćom rješavao apsolvirao matematičke zadatke, ovih dana svojim odličnim obranama rješavao je utakmice na Euru. Iako je broj njegovih intervencija do polufinala (47, učinkovitost 25,82 posto) nešto manji nego na lanjskom SP, mahom se radi o spektakularnim obranama zicera u ključnim trenucima. Nijemcima je u polufinalu skinuo sedam. Kuzmanović je apsolutna golmanska klasa, u to nema sumnje, a njegovoj fleksibilnosti možebitno je pripomogla i činjenica da je kao dijete najprije krenuo trenirati teakwondo.

---

Matej Mandić

Da nije rukometaš, kaže da bi bio konobar, no umjesto kave, sokova ili piva, danas ipak, nasreću, isporučuje obrane na vrhunskoj razini, a zna servirati i poneki gol preko cijelog terena. Baš kao i Kuzmanović, Mandić je vratar elitne kategorije, a nakon što je prošle godine Zagreb zamijenio Magdeburgom, počeo je razvijati i svoje kulinarske vještine. Zakuhao je, bome, ovaj 206 centimetara visoki i dobroćudni div i Slovencima, protiv kojih je skupio sedam vrijednih obrana, a što mu je donijelo i nagradu za igrača utakmice.

---

David Mandić

Spomenutu nagradu Matej je prepustio Davidu, svom rođaku u četvrtom koljenu s kojim, osim prezimena, dijeli i ulicu u njihovu selu Hardomilje kraj Ljubuškog, a koja nosi naziv - Mandići. Kako odmiče Europsko prvenstvo, tako i lijevo krilo hrvatske reprezentacije sve više oduševljava svojim izvedbama na terenu, kako u napadačkom, tako i u obrambenom segmentu igre. David je veliki fajter, a izgradnji njegovog neslomljivog duha vjerojatno pridonijela i činjenica da je, kao klinac, do dvorane pješačio i do šest kilometara - nerijetko i po kiši.

---

Marin Jelinić

Iako na ovogodišnjem EP nema (pre)veliku minutažu, a samim time ni osobiti učinak, Jelinić je također, baš poput Mandića, sposoban vrlo kvalitetno igrati u oba smjera. Ovaj magistar ekonomije u reprezentaciju je "de facto" upao igrom slučaja, odnosno zbog brojnih ozljeda i zaraza koronavirusom koje su diktirale reprezentativni kadar na EP-u 2022, no otkad se pridružio nacionalnoj selekciji, postalo je jasno da mu je upravo ondje i mjesto.

---

Zvonimir Srna

Istu onu borbenost, srčanost i požrtvovnost koju je nekada na travnjaku demonstrirao njegov stric Darijo Srna, na parkete sada donosi i hrabri Zvonimir. Bio je naš najbolji igrač i strijelac (28 golova) na ovom Euru sve dok, nažalost, u utakmici sa Slovenijom nije zadobio dvostruku rupturu mišića, koja ga je udaljila s parketa do kraja turnira. Srnin izostanak veliki je hendikep za našu selekciju, no duhovni vođa i neslužbeni DJ ove generacije, svoje suborce nastavlja zdušno bodriti s tribina.

---

Tin Lučin

Srnina ozljeda u prvi je plan gurnula Lučina, a ovaj 26-godišnji mangup, poznat po tome da ne zazire od odgovornosti, spremno je preuzeo ulogu prvog lijevog vanjskog. Baš kao i ranije spomenuti Jelinić, Tin je hrvatski dres navukao na EP-u 2022., uslijed specifičnih okolnosti izazvanih pandemijom covida, a onda i osvojio simpatije hrvatskih navijača, kako svojom igračkom kvalitetom tako i odvažnošću kojom je neumoljivo punio suparničke mreže. Sada sve više podsjeća na te dane, a čemu svjedoči i 30 golova na njegovu kontu.

---

Luka Cindrić

Nekadašnji veznjak i napadač NK Dobra Sveti Petar iz Ogulina, odnosno Karlovca, svojedobno je travnjak zamijenio parketom, a sve ostalo je, kako se to uobičava reći - povijest. Nakon što su se Domagoj Duvnjak i Domagoj Karačić oprostili od reprezentativnog dresa, Cindrić je ostao kao posljednji član nekadašnjeg hrvatskog "high class" terceta na srednjem vanjskom. Na ovom Euru konačno su ga zaobišle ozljede i pehovi, a što mu je omogućilo da suvereno gospodari organizacijom igre kao naš jedini pravi "playmaker", ali i zabije 16 golova u dosadašnjem dijelu turnira.

---

Ivan Martinović

Nakon što je Duvnjak otplesao svoj posljednji ples u finalu lanjskog SP, a onda i odjahao u suton reprezentativne karijere, liderska baklja prešla je u ruke ovog klasnog desnog vanjskog sa širokim napadačkim arsenalom. Podrijetlom iz Jajca, a rođen u Beču, Martinović je svojedobno odlučio predstavljati Hrvatsku, iako mu sestra Kristina i brat Marin nastupaju za Austriju. Iz današnje perspektive možemo reći da je to odluka koja je izravno i značajno utjecala na novu renesansu hrvatskog rukometa budući da je Martinović prototip elitnog i modernog beka, a vjerojatno i individualno najkvalitetniji igrač aktualne nacionalne vrste. Na ovom Euru je i naš najbolji strijelac s 35 postignutih pogodaka.

---

Mateo Maraš

A dok Martinović kombinira udarce izvana, prolaze jedan na jedan, šuteve s poda i iz šasea, njegov zamjenik Maraš, u maniri klasičnog "old school" bombardera, para rašlje s 10-11 metara. Osim topa u ruci, ovom 25-godišnjaku svojstvene su hrabrost i sportska drskost, a koje je demonstrirao u utakmici protiv Islanda kojem je "utrpao" sedam projektila i bio naš ključni igrač na parketu. Mateo nije jedini Maraš u našim redovima budući da je njegov otac, Ivica, koji je nekoć i sâm bio rukometaš, glasnogovornik i "team manager" hrvatske reprezentacije.

---

Luka Lovre Klarica

Pored Martinovića i Maraša, Klarica je također jedan od Sigurðssonovih aduta na desnom vanjskom, a tijekom ovogodišnje kontinentalne smotre uskakao je "u vatru" kad god je to bilo potrebno i pritom zabio 16 golova, od čega pet Nijemcima i četiri Mađarima. Prije nego što se počeo baviti rukometom, 24-godišnji Zadranin također je naganjao nogometnu loptu, a omiljena sportska ličnost mu je veliki Dražen Petrović. Neki će reći da svojim likom, ponajprije frizurom i građom, pomalo čak i podsjeća na Dražena iz njegovih mlađih dana.

---

Filip Glavaš

Iako ovih dana na Euru ima nešto manju minutažu, pa samim time i zabija rjeđe nego na prošlogodišnjem SP-u, Clark Gable hrvatske rukometne reprezentacije i dalje je prokušana i pouzdana opcija na desnom krilu. Ovaj poliglot (govori pet jezika), odnosno diplomirani inženjer strojarstva i brodogradnje, 14 se puta upisao među strijelce u dosadašnjem dijelu turnira, a osobito su bili vrijedni njegovi pogoci protiv Švicarske i Slovenije.

---

Mario Šoštarić

Hladnokrvni egzekutor koji uz Glavaša čini ubojiti tandem na desnom krilu i nastavlja bogatu hrvatsku tradiciju vrhunskih igrača na toj poziciji. S 28 pogodaka treći je najbolji hrvatski strijelac nakon grupnih faza, a u gotovo svakoj dosadašnjoj utakmici zabilježena je barem jedna sekvenca u kojoj je, kad bi se stvari zahuktale, "ohladio" protivnike svojim golovima, bilo iz samog kuta, kontranapada ili s linije od sedam metara. Romantične 2018. godine Šoštarić je, na Trgu bana Josipa Jelačića, navijao za "vatrene" u finalu nogometnog SP-a, a sada bi, drugu godinu zaredom, na istom mjestu mogao biti dočekan kao jedan od nacionalnih junaka.

---

Marko Mamić

Jedna od ključnih varijabli Sigurðssonove defenzivne formule, osobito na poziciji prednjeg u obrambenoj formaciji 5-1, odakle je na ovom prvenstvu, baš kao i lani, svojim kretnjama i tjelesnim gabaritima učinio da mnogi suparnički igrači izgledaju kao uspaničeni mlađi kadeti koji nemaju rješenja nakon što bi im on izašao na prednjeg. Iznimno pouzdan i zahvalan igrač, s diplomom iz područja međunarodnih odnosa i diplomacija, a koji govori i četiri jezika.

---

Leon Šušnja

Bilo da se igrala obrana 6-0 ili 5-1, centralu drži upravo ovaj 32-godišnji štemer i odrađuje lavovski posao u tom segmentu. Neopjevani junak Sigurðssonove momčadi, ruku pod ruku s Mamićem suvereno je preuzeo resor ministarstva obrane, a što i ne čudi budući da su njih dvojica još kao tinejdžeri četiri godine dijelili svlačionicu u Moslavini i pritom izlili temelje aktualnog hrvatskog obrambenog zida. Ovaj Širokobriježanin inače je i gorljivi navijač Hajduka, u čiju je čast na lijevoj nadlaktici istetovirao godinu osnutka Torcide, odnosno lik Žana Ojdanića, pokojnog vođe te navijačke skupine.

---

Zlatko Raužan

Šušnja i Mamić su, kako rekosmo, tijekom mlađih dana bili suigrači u Moslavini, dok su Raužan i Kuzmanović, pak, prve rukometne korake zajedno napravili u Poletu iz Brckovljana. Od tamo su obojica prešli u Dugo Selo, nakon čega je Dominik otišao prema Našicama, a Zlatko put Sesveta u kojima je, sve do ovog Eura, igrao pod budnim okom trenera i mentora Igora Vorija, dok će karijeru ubuduće nastaviti u Zagrebu s kojim je nedavno potpisao trogodišnji ugovor. Iako je debitant na velikim natjecanjima, 23-godišnji pivot odrađuje posao kao da je godinama u reprezentaciji, a impresivno zvuči podatak da je dosad zabio baš svaki udarac koji je uputio prema golu - njih ukupno 18.

---

Veron Načinović

A tri komada zabio je s crte Načinović Mađarima i odigrao svoju vjerojatnu najbolju utakmicu na ovom turniru. Sin proslavljenog hrvatskog rukometaša i člana zlatne generacije s Olimpijskih igara iz Atlante 1996., Alvara Načinovića, nije odmah krenuo očevim stopama već je kao dijete trenirao judo, da bi tek s 11 godina odradio prvi rukometni trening. Borilačka podloga, međutim, možda i nije loša s obzirom na rovovske bitke koje 25-godišnji kružni napadač mora voditi na liniji.

---

Josip Šimić

Nije se naigrao na ovom prvenstvu, no ipak je uspio zabiti četiri gola, a ima sve predispozicije da i u narednom razdoblju bude dodatna snaga hrvatskog pivotskog ešalona (iako je nekoć igrao na poziciji lijevog vanjskog). Šimić je, inače, rođen u Berlinu, a njegovi su roditelji iz Kruševice, malog mjesta u srcu Slavonije koje se nalazi u općini Slavonski Šamac.

---

Ivano Pavlović

Pavlović također nije imao veliku minutažu na ovom Euru i samo se jednom upisao među strijelce, no u trima nastupima koliko ih je upisao, na trenutke je bilo vidljivo da svojom brzinom može biti od velike koristi hrvatskoj selekciji. Iako je rođen iste godine kada je Hrvatska osvojila zlatnu medalju na SP u Portugalu i kada je Ivano Balić uživao status rukometnog boga koji hoda zemljom, Pavlović nije dobio ime po našem legendarnom srednjem vanjskom.

---

Dino Slavić

Pamtit će se njegova obrana sedmerca protiv Islanđana, nakon što je praktično cijelu utakmicu zbog ozljede proveo na klupi, kao što će zapamtiti i da je Dino zapravo Slavìć, a ne Slȁvić.

---

Diano Neris Ćeško

Pored dvojice Mandića i Pavlovića, još jedan aktualni reprezentativac koji je stasao u Izviđaču iz Ljubuškog. Najmlađi član naše nacionalne vrste nastupio je u okršaju s Mađarima i Nijemcima te demonstrirao hrabrost i odlučnost. U polufinalu je i zabio.