Prošao je još jedan Euro rukometaša. Napravili smo sjajan rezultat, nakon svjetskog srebra, europska bronca. Da se ne lažemo, bez pet igrača od lani (Duvnjak, Karačić, Pešić, Srna, Šipić) s više onih koji su tvrdili da smo osvojili medalju lani, jer smo bili domaćini, da ne idemo u širinu. Ma, dobro, to je normalno kada je rukomet u pitanju. Samo 16 velikih medalja, što je to, nije ni 17.

Jednu stvar moramo razdvojiti. Imamo velikih igrača, ali jedna stvar u cijeloj priči je bila posebna – Dagurova momčad. To nije jedan igrač, to je 20 ljudi koji žive, rade i dišu zajedno. Svih 20 je na Euru dalo obol toj sjajnoj bronci, a da smo bili sa Srnom i Šipićem, mislim da bi i Danci imali veliki problema. Ne, nije me ulovila euforija, to je samo priča o jednima koji odlaze i drugima koji dolaze. Mi smo ovi drugi. I nikad, baš nikad, hrvatske rukometaše se ne smije podcijeniti.

Odigrali smo 9 utakmica, sedam pobijedi. Doslovno se gradili kroz prvenstvo, jer nismo stigli u priprema, slagali najjednostavniji način za povratak u obranu, kako mijenjati... To još nismo imali protiv Švedske. Gruziju smo podcijenili, pa spašavali pobjedu. Švedska nas je zgazila, bacila u očaj na -8. Onda smo bez prava na grešku dobili Nizozemsku svjesni da smo kvotu poraza ispucali, da u drugom krugu treba dobiti sve. A opet smo bili svjesni da i to sve može biti malo, jer krug nam je bio opasan. I onda nas je Švicarska počastila bodom protiv Islanda i dalje je sve priča.

Teške bitke dovele su nas u zonu medalja. Island +1, Slavić brani penal, Maraš razbija. Švicarsku smo dobili, nije bilo većih problema, valjda jedina takva utakmica na ovom Euru, pa onda Slovenija u možda našoj najboljoj utakmici na Euru i zaključno Mađarska s onih 7 na 6, da bi spriječili Šipoša i Ligetvarija da budu brutalni.

Polufinale s Njemačkom, nakon dvije utakmice dan za danom, nakon putovanja do Herninga na dan koji je označen kao slobodan. To je skandal. Koji smo platili protiv Njemačke, ali smo stali na noge i sa pravim danom odmora još jednom dobili Island u najzrelijih 50 minuta na ovom Euru.

Takvu stvar je mogao izvući samo tim.

Što donosi budućnost?

Situacija je dobra, ali ne idealna kada je u pitanju budućnost u koju treba ići s puno respekta. Perspektiva je tu, kvaliteta je tu, ali ona se i te kako još može nadograditi da bi izgledali i jače i bolje.

Recimo, složili smo obranu na prošlom SP, ona se i na ovom Euru pokazala kao plus, ali ta obrana ima svoje minuse u modernom rukometu koji se ne smiju preskakati. Mijenjati dva igrača obrana - napad danas je jako složen proces koji ne dolazi preko noći, koji se slaže, koji smo mi gradili kroz sam Euro, jer drugačije jednostavno nismo stigli. Sigurdsson je nakon Pariza rekao da nije problem obrana, već prelazak iz obrane u napad, no sigurni smo da bismo s boljom obranom u Parizu, koju smo mogli imati, prošli prvi krug, da se malo vratimo na to. Skupa škola, ali uspjela.

Kako u budućnosti tu stvar ispeglati, sigurno će biti jedno od glavnih pitanja. Mi sad imamo to što imamo, ono je dobro, ali definitivno moramo razmišljati naprijed, jer ništa nije vječno.

ANTE CIZMIC Cropix

Imamo širinu, perspektivu, to je OK, ali imamo i činjenicu da nam ključni igrači nisu ključni u svojim klubovima i da to u određenom trenutku predstavlja teškoću zbog koje love pravila reprezentacije u kratkom vremenu prije velikog natjecanja ili na njemu samom. To je stvar o kojoj treba razmisliti, a nije jednostavna, jer od novca koji se zarađuje u klubovima se živi i tome se treba podrediti. Koliko pati reprezentacija zbog toga, to je uvijek pitanje i zato ne treba sve idealizirati, jer ništa ne dolazi samo od sebe.

Vratari

Imamo dva sjajna vratara, dosad nam je treći bio Špikić, sada je Slavić. Imamo i petog koji je bio na OI, Meštrića, koji se vratio u Zagreb. Dakle, imamo pet vratara i ta brojka je OK, ali ključ je da Kuzmanović brani više nego ove godine u Gummersbachu, a Mandić više nego u Magdeburgu. Dogodine će braniti skupa, to je super, ali uvijek je i mač s dvije oštrice, jer netko mora manje. Oni su ekstra i za njih ne vrijede kriteriji kao za svakog drugog vratara. Zato je to važno.

Krilni igrači

Profili lijevih krila su Mandić i Jelinić, halfovi. Desna krila Šoštarić i Glavaš su nam drugačija. Ako ostajemo pritom, neće ih biti jednostavno nadograditi. Sigurdsson je s Tokićem u priprema pokazao jednu zanimljivu stvar kada je riječ o lijevim krilima i to definitivno može biti nadgradnja ove priče obostrano.

Pivoti

Pivoti su OK. Šipića nije bilo i jako nam je falio. Načinović je velika perspektiva. Samozatajan je tip, nenametljiv, a svojom pojavom i predispozicijama dugoročno izgleda kao idealno rješenje. Kiel je prilika da to pokaže i da se u tu ulogu definitivno nametne. On to može, koliko god nenametljiv bio. Šušnja je obrambeno nezamjenjiv u ovom trenutku. Drugog Šušnju nemamo. Dobili smo Raužana koji sada ide na jednu novu razinu u Zagreb i mora nastaviti napredovati da ne bi ostao iznenađenje za jednu noć. Tu je i Šimić na kojeg se uvijek može osloniti, petorica su i to je zasad OK, ali naći profil kao Šušnja bilo bi jako bitno za budućnost, još po mogućnosti u dva pravca. Dobri naš Željko Musa, da ne kažemo Igor Vori...

Vanjski igrači

Na sredini smo ostali bez Duvnjaka i Karačića odjednom. Cindrić je u glavnoj roli. Njegova kvaliteta nije upitna, njegov glavni adut je jedan na jedan uvijek bio, a tu nam je baš u tome ponekad i falio, makar je igrao svoje najbolje prvenstvo dosad. Pitanje kako pojačati kapacitet. Pavlović nema kontinuitet, mora ga uloviti kroz Zagreb. Jako zanimljivi su kao mogući srednji Matko Moslavac i Josip Tomić. Ovaj drugi igra centarhalfa u Europskoj ligi sa 19 godina i to vrlo dobro, a to je podatak koji se mora respektirati. U kom će se smjeru razviti ta pozicija, vidjet ćemo. Mogu je pokriti i Lučin i Martinović, bez problema, ali to nam skraćuje manevarski prostor.

Kod lijevih bekova Srna i Lučin su top, ali Srna je u stalno problemu s tom zadnjom ložom i nikad ne smiješ odbaciti mogućnost da ista popusti. Što tu učiniti? Uz njih je bio Ćeško koji će dogodine igrati Ligu prvaka, koji pokazuje mogućnosti i sada sve ovisi o njemu. Fali je Ljevar na kojeg smo se taman navikli, ne treba otpisati ni Antu Ivankovića koji predispozicijama ima sve što nam je u ovom trenutku na toj poziciji važno. Dosta zanimljiv izbor.

Desno Martinović – Klarica – Maraš. To je sasvim dovoljno u svakom pogledu i za sutra i za prekosutra. No uvijek je vrijedno znati tko bi još mogao.

I jedan jako vrijedan igrač. Iskusan igrač, a potpuno podređen momčadi – Marko Mamić. To je prava glava. Teško je dobiti takvog i Sigurdsson njega baš posebno cijeni.

Dagur Sigurdsson jako dobro radi svoj posao, karakterom je postao Hrvat. Svađa se, glasan je, duri se, pucaju ga emocije, izgleda je shvatio kako to kod nas funkcionira. Šteta je jedino da nema malo više kroz godinu kada su na meniju domaće snage i mlade reprezentacije koje uvijek ponude nešto, a to nešto danas je jako puno i vrijedno kada je riječ o reprezentaciji. Ideja s B timom protiv Makedonije prije nove godine bila je top i bilo bi je dobro ponoviti još nekad kroz godinu. No, za to bi trebao puno više biti u Hrvatskoj.

Hrvatska ima jako dobru momčad za budućnost već sada. Teško da će netko napisati više da bismo mogli biti ‘najveće razočaranje turnira‘. Samo da dalje bude dosljedna, da ima red, da i da se obazire na gluposti kojih je sve više i više. Da, i opet neka medalja, stvarno...