Gotov je rukometni Euro. Hrvatska bronca s ponosom se slavi u cijeloj Hrvatskoj. Ivan Martinović i suigrači ovih su dana heroji nacije, ali slavi se i u - susjedstvu. Ljubuški je, pri tome, posebna priča.

Mali hercegovački gradić početkom svake godine živi uz svoje reprezentativce. Nekoć su to bili Denis Buntić, Mirko Alilović, Matej Hrstić i Josip Šarac, a danas su to David Mandić, Matej Mandić, Ivano Pavlović i Diano Neris Ćeško.

Treneri Izviđača - Ivan Džolić i Milan Tolić

MILJENKO KARAČIĆ

Uz njih četvoricu, nekoć je za ljubuški Izviđač igrao i Marin Jelinić, koji je iz susjednog Metkovića, kao i Zvonimir Srna, čiji su korijeni također u BiH. Uz njih, hrvatsku reprezentaciju nosili su još neki igrači iz Bosne i Hercegovine: kapetan Ivan Martinović i Filip Glavaš su iz Jajca, Leon Šušnja rođen je u Širokom Brijegu, korijeni Marka Mamića su iz Livna, Dominika Kuzmanovića iz Dervente...

Brat David i rođak Matej

Euro je nekako u prvi plan izbacio dvojicu Mandića, vratara Mateja, na čija je leđa pao teret borbe za broncu poslije viroze Kuzmanovića, te lijevo krilo Davida Mandića, koji je priskrbio naziv neuništivog ratnika. Na svakoj utakmici davao je sve od sebe u obrani, a kad su svi pomislili da više ne može ni koraka načiniti, zabijao je golove iz kontri ili svojim "frkovima" s krila izluđivao suparničke vratare. Protiv Islanda je morao napustiti terenu, obliven krvlju ispod oka. Prije dodjele medalja morao je na šivanje, ali to mu nije zamutilo slavlje.

- Dao bih sve za hrvatsku reprezentaciju, za sjajne momke, kao i oni za mene, mi smo jedna obitelj - i danas odjekuje Mandićeva emotivna izjava nakon osvojene bronce.

Hardomilje, rodno mjesto Davida Mandića

MILJENKO KARAČIĆ

A u Mandićevu rodnom Hardomilju zatekli smo samo Matejova brata Peru, ostatak obitelji otišao je na doček rukometaša u Zagreb.

- Ponosan sam na brata Davida, rođaka Mateja i sve naše igrače. Posebno na Ljubušake. Stvarno u klubu rade sjajno s mladim igračima i daj im Bože zdravlja i bit će još hrvatskih reprezentativaca. Potencijalo je među njima i moj mlađi brat Mihael, koji već kuca na vrata prve momčadi Izviđača i uz dobar rad postat će top igrač - kaže stariji brat, Pero Mandić.

- Žao mi je rođaka Davida zbog udaraca koje je istrpio. Ne može mi s očiju njegova modrica ispod oka, ali ponosan sam kako je igrao i zabijao golove. Naravno, poštujem sve momka, Srnu, Martinovića i ostale momke, da ih ne nabrajam. Dali su srce za Hrvatsku - priča prvi susjed, Mirko Mandić.

Iz Hardomilja smo se vratili u Ljubuški, u pretrpanu riznicu trofeja Izviđača Agrama, kluba koji dominira rukometom u BiH. Prošle godine osvojio je deseti naslov, a sad juriša na još jedan. Vodeći je nakon prvog dijela prvenstva. S Dianom Ćeškom, koji će do kraja sezone igrati za Izviđač pa se onda preseliti u Zagreb, želi ostati na vrhu.

- Ponosni smo što Hrstić, Šarac, Mandići, Pavlović i drugi igraju rukomet u najvećim europskim klubovima i žive od rukometa. Njihova veza s našim klubom nikada nije prekinuta, bez obzira na njihov odlazak. Oni uvijek ističu otkud su krenuli u svijet rukometa, gdje su načinili prve korake. David Mandić preko brata je vezan za naš klub, Mihael već igra za mlade reprezentativne vrste Hrvatske. Debitirao je i za klub u EHF Europskom kupu. Matej Mandić je vezan s našim s trenerom Milanom Tolićem Mimijem, koji ga je trenirao od malih nogu. Mimi je dao veliki doprinos oblikovanju Mateja kao vratara. Ivano Pavlović, kad je završio prošlu sezonu, došao ovdje trenirati. Diano Ćeško je još tu, nositelj je naše igre, veliki adut u nastavku Europske lige, gdje nam je idući suparnik vodeća momčad slovenskog prvenstva Trima iz Trebnja. Ćeško je prošle sezone bio najbolji strijelac u tom natjecanju. Ponosni smo na njih što pronose slavu Ljubuškog diljem svijeta - kaže trener Izviđača, Ivan Džolić.

Šimić, Lasić, Čuljak, Bebek...

Mihael Mandić je projekt kluba, a još je igrača na radaru reprezentacije. Matej Šimić i Mile Lasić već su prošli mlađe hrvatske vrste, a zanimljivi su još Filip Odak i Mihael Bebek te vratar Marko Čuljak.

Džolićeva desna ruka je trener vratara Izviđača Milan Tolić. On se tek vrtio iz Danske, polufinale protiv Njemačke i utakmicu za treće mjesto s Islandom uživo je gledao s tribina te bio potpora svom pulenu, Mateju Mandiću, i ostalima.

- Zadnjih godina vratarima je teže jer se igra brže, više je zicera nego ih je prije bilo. Ovo prvenstvo, što se tiče naših vratara, jedan od problema je bio što su u vrhunskim klubovima i nisu imali veliku minutažu. Ali, i Kuzma i Matej, pa i Slavić, bili su vrlo korektni i imaju velike zasluge što smo sve vratili s broncom - priča Milan Tolić, koji napominje da vratarska priča iz Ljubuškog nije završila s Alilovićem i Mandićem.

Niz bi trebao nastaviti Marko Čuljak za kojeg Tolić kaže:

- Marko je visok vratar, odličan na ziceru, što se danas traži. U budućnosti će biti puno prostora za njega i vjerujem dobra karijera.

Izviđačova Akademija koju je na noge postao legendarni Josip Glavaš još uvijek živi. Nakon sedam desetljeća Izviđača, treneri se još nisu umorili. Ljubuški cijelu godinu živi za rukomet. Obitelji se bore da ih pošalju na trening, trenere doživljavaju kao učitelje i zato su ponosni na svakog igrača koji stigne do hrvatskog dresa. A danas i u Zagrebu priznaju da je Ljubuški rasadnik i velika baza hrvatske reprezentacije. Neka tako i ostane!