Hrvatski rukometaši drugi krug Eura otvaraju u petak od 15.30 okršajem s Islandom, uz prijenos na RTL.
Island ima 371.000 stanovnika. Ako već pričamo koliko je maloj državi teško stvoriti velike stvari. Island je mala ponosna vikinška država s glavom i repom, nije joj problem proglasiti stečaj pa krenuti od nule. Island je ‘95 organizirao SP rukometaša besprijekorno, skromno, samo onako kako on zna. Tada oko toga počela se stvarati velika rukometna priča koja traje i danas, koja je imala svoje velike junake u Grimssonu, Johanessonu, Sigurdssonu, Stefanssonu, Hrafnkelssonu...
Mali su i kada su krenuli prvo su stvorili sustav, školu, a iz škole su gradili mnogo toga dobrog što danas u svjetskom rukometu postoji. Nemaju novca za svakodnevni rukomet, ali za nacionalni naboj pronašli su rješenje. Najbolje proizvode su prvo stvarali, pa onda polako počeli plasirati po najboljim ligama svijeta, prvo po Njemačkoj, Španjolskoj, pa nakon toga Francuskoj... Ne postoje slučajno Alfred Gislasson koji vodi Njemačku, Dagur Sigurdsson koji vodi Hrvatsku, Patrekur Johanesson koji je dugo vodio Austriju, Gudmundur Gudmunsson koji je vodio Dansku i jake bundesligaške klubove, Erlingur Richardson koji je na dugo bio klupi Nizozemske, Arnor Atlasson u Aalborgu, sada pomoćnik Snorriju Gudjonssonu na čelu nacionalnog tima. Oko njih rastu igrači, sustav ih izbacuje, oni zarađuju u inozemstvu, a onda se s radošću vraćaju doma i postaju Island koji je danas jedinica za vrijednost svjetskog rukometa.
Naravno da to stvaranje ne može biti takvo da bez prekida rađa medalje i slavlja, ali u određenim periodima Island postaje momčad koja pokazuje svu raskoš. Jednom prije desetak i više godina jedan Island predvođen Olafurom Stefanssonom i fenomenalnim strijelcem Gudjonom Valurom Sigurdssonom stvorio je olimpijsko srebro u Pekingu i europsku broncu u Austriji. Taj Island je predvodio temeljiti i seriozni Gudmundur Gudmundsson. Bio je to vrhunac jedne odlične generacije s kojom nije priči bio kraj.
Evo, 16 godina nakon bronce na Euru u Austriji oni ponovo imaju jednu sjajnu reprezentaciju spremnu za velike stvari. To naravno nije slučajno, već govori da je ta generacija stvorena na Islandu na krajevima one prošle velike priče. Gudmunssona je zamijenio mlađi, dojučerašnji kapetan Snorry Gudjonsson. Još 2019. počeli su se na SP u Njemačkoj pojavljivati neki Magnusson, Kristjansson, Arnasson, Gislasson i uz iskusne Palmarssona, Gudmundssona i Gustafssona počelo je građenje druge velike islandske priče. To ne ide preko noći, to se stvara godinama i danas se evo polako pretvara u vrlo moćnu europsku priču. Island ima jako dobru momčad. Tko je čini u prvom redu?
Na golu stari dobri letač Gustafsson i mladi Halgrimsson koji brani u Barceloni to samo po sebi govori sve. Snažnu vikinšku obranu sada čini trojac Elvar Jonsson, Imyr Gislasson i Eldji Vidarsson. Problem je ozljeda Magdeburgovog dragulja Jonssona zbog koje su kraći i u vanjskoj liniji. Inače, to su sve igrači koji igraju u Njemačkoj, ne slučajno.
Imaju dvije ekstra klase - Omara Ingija Magnussona i Gislija Kristjanssona iz Magdeburga. Krila su godinama među najboljima u Europi, Bjarki Elisson iz Veszprema i Orri Thorkelsson iz senzacionalnog portugalskog Sportinga. Desno Odin Rickardsson najbolji strijelac Europa lige lani u dresu švicarskog Schaffhausena, a tu im fali fenomenalni strijelac Singvaldi Gudjonsson koji je odlučio reći zbogom reprezentaciji.
U vanjskoj liniji nema više sjajnog možda i najvećeg Arona Palmarssona koji je u mirovini, a nema sada ni Jonssona kojeg smo spomenuli. Lider momčadi je već petu godinu brzi Gisli Kristjansson iz Magdeburga, MVP Lige prvaka nakon naslova koji je osvojio s Magdbeburgom. Iza leđa mu je mali kompjutor Janus Dadi Smarason koji igra u dresu Szegeda. Strašan igrač, možda i najpametniji islandski. Desno je prvi bio Omar Ingi Magnusson koji je u Magdeburgu izrastao u najboljeg strijelca Bundeslige, a tu su Viggo Kristjansson i Teitur Einarsson koji takošer igraju u Njemačkoj.
Palmarssona je zamijenio supertalentirani Haukur Thartarsson koji sada nosi dres Bukurešta.
Ovaj Island sanja kako ponoviti generaciju velikog Olafura Stefanssona 2008. u Pekingu kada je Islandu donijela prvu olimpijsku medalju u povijesti. Srebro sa tada 250.000 stanovnika. E, to treba moći. Pazite govorimo o kolektivnom sportu u zemlji sa 371.000 stanovnika danas. Pametnom dovoljno.
Prvi strijelac Islanđana na ovom Euru je Gisli Kristjansson srednjak Magdeburga koji je zabio 16 golova i on je ujedno i prvi asistent momčadi sa 17 asistencija. Magnussojn puca penele 11/12, Thorkelsson s krila 7/7. Najviše minuta imaju vratar Halgrimsson, desno krilo Rickhardsson i obrambeni igrač pivot Vidarsson.
Nema nekih novih imena ovaj puta u sastavu Snooryja Gudjonssona, sve su to provjerene snage. Italiju su dobili 13 razlike, Poljsku 8, Mađarsku 1 gol. To je već odavno postavljen sustav 6-0 u obrani koji nastoje nadograditi kroz natjecanje. Naravno, brzina se podrazumjeva, tranzicija, a postavljeni napad je pod kontrolom trojke Magnusson – Kristjansson – Smarasson.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....