Hladnoća ne popušta, vani nema velikih okupljanja, nema ih ni u fun zoni za navijače u centru grada koja je uglavnom prazna. Nekako se sve tek pola sata prije utakmice počne slijevati prema Malmö Areni. Čak ni u vlaku koji vozi iz centra Malmöa nije gužva prema dvorani.
Kada igra Švedska to je uvijek malo drugačije, jer je u Malmöu. Žuti dresovi, majice, navijački rekviziti... To uvijek izgleda atraktivno i prepoznatljivo, a tako je bilo i ovaj puta. No, nije to bilo nešto ekstremno, niti bučno, jednostavno ono mirno pristojno navijanje u koje su se i naši navijači obučeni u naše boje morali lijepo uklopiti.
Na tradicionalnim mjestima niknule su uoči početka utakmice zastave kao Poreč, Jajce, Dugopolje, Čitluk, Rakovica, Svilaj, Dubica, Imotski, Ljubuški, Lopar, Slatina, Cetingrad, Žepče...
Od navijačkih pjesama samo tragovi, recimo ‘Srce vatreno‘, ‘Moja zemlja Hrvatska‘, ‘Poljubi zemlju po kojoj hodaš....‘ jednostavno su u EHF-u odlučili skinuti kompletne top liste izabrati te onako kako misle da je najbolje i puštati popularnu svjetsku glazbu, da se ne bi događale priče nepotrebne na jednom ovakvom natjecanju. Uglavnom i to što se čulo u dvorani stvorilo je odlično raspoloženje kod naši navijača rascjepkanih po dvorani. Šveđane je raspjevala ‘Stad i ljus‘ ili ‘Grad u svjetlu‘ uz koju su se zaljuljali na tribinama uoči utakmice. Uglavnom vrlo lijepo.
Dvorana se punila do samog starta susreta, šankovi su bili zatrpani i takva utakmica je praznik za sve navijače, ali treba reći da ipak nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta, da je u gornjem prstenu velikog zdanja bilo puno slobodnih mjesta. Početak su klasično dočekali na nogama, ali nakon toga za naše pojmove – mirno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....