Hrvatska je favorit za polufinale, a može biti još bolja. Kuzmanović? Ne znam ni sam kako bih ga ocijenio...

Sjetit ćete se kako sam na startu turnira podvlačio veliku širinu koju ima naša reprezentacija i kako vjerujem da će ta širina biti naš veliki adut na turniru. Utakmica protiv Islanda to je zorno potvrdila. Mateo Maraš je odigrao sjajnu utakmicu, bio je odlučan, hrabar, raspucan, čvrst u napadu i u obrani, a dosad je imao minimalnu minutažu na turniru. I na SP-u je prošle godine imao jako dobre i važne uloge u pojedinim utakmicama, tako da me njegova igra nije iznenadila.

Moram stoga pohvaliti stručni tim na čelu s izbornikom Sigurdssonom, jer su potpuno pogodili s izmjenama koje su napravili. Protiv Šveđana to nije bio slučaj, ali njihova reakcija u pripremi utakmice s Islandom bila je doista pogođena. Od prve minute izgledali smo kao momčad koja je uvjerena u pobjedu, a potom smo odigrali i jako dobrih 60 minuta, praktički bez oscilacija ili kriznih minuta.

Napad je bio taj koji nas je nosio u prvom poluvremenu, a obrana u drugom. Inače odlični ljevak Magnusson nije zabio gol, a vrsni individualac Kristjansson se malo vidio u nastavku utakmice, koliko god bio nezgodan za čuvanje. Ne možeš dobiti jaku utakmicu bez pravog doprinosa obrane. U drugom dijelu Islanđani su žestoko podigli ritam svoje obrane, a mi smo im odgovorili još žešće. Imali smo odgovor na sve što su pokušavali napraviti tijekom cijele utakmice. Neupitno smo kontrolirali utakmicu svih 60 minuta, što je jako vrijedna spoznaja kad znaš da je s druge strane bio jako dobri Island.

Islandski "brzi centar" ili pokušaje kontri rješavali smo bez problema, dijelom zato što su u tom segmentu oni ipak slabiji od Švedske ili Nizozemske, a dijelom i zato što smo imali nevjerojatno visok postotak realizacije napada. Naša vanjska linija bila je na 80 posto šuta, što je potpuno iznenadilo Islanđane.

Tako dobra realizacija bila je posljedica iznimno dobre kolektivne igre naše vanjske linije. Maraš i Srna preuzimali su najviše odgovornosti, Martinović i Cindrić nešto su manje zabijali, ali sjajno su kontrolirali utakmicu, imali su pregršt asistencija, od kojih su Cindrićeve dvije Raužanu doista bile fantastične.

Još me više veseli činjenica da i dalje imamo dosta rezervi u našoj igri, možda najviše kod naših golmana. Ne znam ni sam kako bih ocijenio Kuzmanovića, jer statistika nije na njegovoj strani, ima premali postotak obrana. Međutim, ponovno je obranio pregršt važnih lopti; čim bi Islanđani prišli na dva razlike, on bi sjajno obranio zicer ili sedmerac. Stoga je i njegov doprinos u pobjedi bio značajan, a znamo da on može i puno više od toga. Evo, Slavić je dobio veliku priliku, nažalost, odmah se na startu utakmice ozlijedio, da bi se onda vratio i obranio sedmerac, čime nam je izravno otvorio put do pobjede.

Stava sam da sljedeće tri utakmice čekamo kao favoriti — Švicarska, Slovenija i Mađarska nisu nam ravni. Naravno, prognoze i papir su jedno, utakmice uvijek mogu donijeti nešto drugo, ali mi smo bolji od njih i imamo sve što trebamo za polufinale.

Vjerujem i da Martinovićeva ozljeda nije ozbiljnija, sanirat će on taj zglob, ima dovoljno vremena do utakmice. Izostanak kapetana svakako bi nas poremetio, premda sam i dalje stava da imamo reprezentaciju u kojoj je svaki igrač nadoknadiv. I to me puni dodatnim optimizmom...