Junak pobjede i adut za polufinale: bombarder kojeg nitko nije mogao zaustaviti!

Poduži je popis igrača iz hrvatskih redova s ozbiljnim referencama za potencijalnog junaka pobjede nad Islandom 30:29 na otvaranju drugog kruga Europskog rukometnog prvenstva. Od Zvonimira Srne, koji je ponovno bio vrlo raspoložen, poglavito u prvom poluvremenu, kada je sa svojih šest golova iz isto toliko pokušaja predvodio naš napad, preko lucidnog organizatora i kreatora Luka Cindrića, odnosno Dominika Kuzmanovića, koji je obranio tri sedmerca i nekoliko čistih zicera, kao i njegovog kolege Dine Slavića, koji je ozlijeđen presjedio praktično cijelu utakmicu da bi onda u samoj završnici također Islanđanima "skinuo" penal, pa sve do mladog Zlatka Raužana, koji je, pak, hladnokrvno zabijao golove u trenucima kada su se u Malmö Areni lomila koplja.

Kada se, međutim, sve crte podvuku, jedno se ime u ovoj priči ipak nameće u odnosu na sve ostale legitimne kandidate, a to je ono - Matea Maraša. Desni vanjski hrvatske reprezentacije u prve dvije utakmice na turniru, protiv Gruzije i Nizozemske, nije se upisao u listu strijelaca, da bi poraz od Švedske odgledao s tribina, a onda danas eksplodirao i postigao sedam pogodaka (iz deset pokušaja, 70 posto realizacije), uz jednu asistenciju, te bio naš najučinkovitiji pojedinac u vrijednoj pobjedi nad Islanđanima.

Maraš je utakmicu započeo u udarnoj postavi te već nakon nepune minute skok-šutom izvana zabio prvi gol na susretu i tako najavio da bismo ga mogli gledati onakvog kakvog ga pamtimo s lanjskog SP-a, kada je davao veliki napadački doprinos, sjajno koristio svoju minutažu i kontinuirano skidao paučinu s rašlji suparničkih golova. Upravo to radio je i u nastavku utakmice s islandskom selekcijom, kojoj je do poluvremena zabio još tri komada, bolje rečeno tri dalekometne "gajbe", te s ukupno četiri gola na kontu, nakon Srne, bio naš ofenzivno najraspoloženiji igrač.

Srna je, međutim, u drugom dijelu utakmice ostao bez ofenzivnog učinka (osim asistencije Davidu Mandiću na lijevo krilo), dok je Maraš nastavio zabijati i predstavljati gotovo nerješivu enigmu kako islandskim defenzivcima i blokerima, tako i vrataru Viktoru Gisliju Hallgrímssonu. Pritom treba posebno istaknuti da je 25-godišnji hrvatski šuter svoja tri gola u nastavku zabio u prijelomnim trenucima utakmice, odnosno u razdoblju kada pritisak poslovično dolazi do vrhunca, a kada se ruka zna "skratiti" i onim najhrabrijim i najiskusnijim pojedincima.

Najprije je PSG-ov desni vanjski u 46. minuti preuzeo odgovornost i vrhunskim skok-šutom zakucao za 24:21, a onda je to ponovio i dvije minute kasnije te povećao na 25:22, da bi u samoj završnici, odnosno u 58. minuti, zabio novi projektil, a što je ujedno bio i naš posljednji gol na utakmici. S Marašom smo, dakle, krenuli u današnju bitku s rukometnim Vikinzima, a s njim smo je i - trijumfalno okončali.

Pored same činjenice da smo osvojili vrijedna dva boda, eksplozija Maraša vjerojatno je i najveći dobitak za Sigurdssonove trupe u kontekstu nastavka kontinentalne smotre. Kao klasični bombarder (jedini naš igrač takvog profila), ujedno cijepljen od treme i pritiska, 25-godišnji bek pruža novu dimenziju i dodanu vrijednost našoj vanjskoj liniji, odnosno snažnu podršku i rasterećenje Ivanu Martinoviću, te će nam, ako ostane na ovoj razini, biti od goleme koristi u sljedećim utakmicama. Ovo je Maraš kakvog trebamo i kakvog pamtimo, hrabar, drzak i spreman u svakom trenutku potegnuti "haubicu" s 11–12 metara te silovito torpedirati loptu u suprotni kut suparničkih vrata, a istovremeno i, na drugoj strani terena, momački "tući" s halfovske pozicije u obrani.