Posljednjih dana je ženska rukometna kadetska reprezentacija Hrvatske u središtu sportske pažnje. S pravom, jer ispisale su povijesni rezultat našeg ženskog rukometa, viceprvakinje su Europe u konkurenciji 24 reprezentacije. Srebro iz Crne Gore ima i jaki pečat jedinog pločanskog prvoligaša - Dalmatinke. Ploče se mogu pohvaliti da su u ovom velikom rezultatu sudjelovale sa srebrnim kvintetom u kojem su izbornik Ivan Jerković, koji je i trener Dalmatinke, a na terenu su bile četiri igračice iz kluba s ušća Neretve - Antea Jerković, Nika Batinić, Vanessa Bebić i Vanja Špehar, inače državne prvakinje iz svibnja ove godine. Nije zgorega spomenuti kako je među pričuvama bila i Mia Putica, što potvrđuje snagu i kvalitetu ove šampionske generacije Dalmatinke.
U ranim jutarnjim satima pločanski dio srebrne ekspedicije dočekali su roditelji i najzagriženiji ljubitelji rukometa usko povezani s Dalmatinkom.
- Napravili smo veliki rezultat, ponosan sam na sve djevojke i kompletan stručni stožer. Skidam im kapu svima, složno, odlučno, hrabro smo se postavili od početka. Išli smo korak po korak, mirno i staloženo. Djevojke su u svlačionici disale kao jedna, ovo je zaista pobjeda zajedništva. Ne može se opisati riječima kako su slijedile i podržavale jedna drugu. Imaju veliko srce i to im se na kraju vratilo na pravi način. Slovačka je zasluženo pobijedila u finalu, igraju najbrži rukomet, nismo bili daleko, ali skupilo se malo umora, nije bilo Anamarije Barić, i to je to. Nemamo za čim žaliti - na prvu će izbornik Jerković, te naglašava:
- Na Europskom prvenstvu smo bili 12 dana, prije toga dva tjedna na završnim pripremama i mogu reći, a tako i djevojke razmišljaju, sve je prošlo brzo. Nije baš lako biti toliko odsutan od kuće, ali među nama je bila prava obiteljska atmosfera, svatko je znao svoj posao. Sve je štimalo za pet, šteta samo zbog ozljede Anamarije u zadnjim sekundama polufinala. Na sreću nije bilo loma i nadamo se njenom brzom oporavku. Znali smo što i koliko možemo, a kad u drugom krugu pobijediš europske prvakinje Francuskinje, to nešto znači. Nije nas unazadio poraz od domaćina, a četvrtfinale i dalje je priča za sebe. Tu su djevojke pokazale karakter. Veliko srce, zajedništvo i bistra glava, naravno i umijeće, doveli su nas do velikog uspjeha.
Ivan Jerković je prije dvije godine počeo s ovom generacijom rukometašica. Selekcija, pa onda strpljivi rad kroz ne baš mnogobrojna okupljanja. Nije njemu ovo prvi posao s nacionalnim vrstama. Bio je pomoćnik Vladimiru Canjugi od 2012. do 2014. u seniorskoj reprezentaciji, ima broncu s Mediteranskih igara 2013. Prije toga, 2009. godine, pomagao je Nevenu Hrupecu u kadetskoj selekciji, pa od 2015. do 2018. vodio kadetkinje i juniorke.
Najdugovječniji je trener na klupi jednog našeg prvoligaša, Dalmatinku predvodi od 2003. godine i potpisuje najbolje rezultate u 47-godišnjoj povijesti kluba. Biti treći u Hrvatskoj, iza institucija našeg ženskog rukometa, Podravke i Lokomotive, znači biti “mali” prvak države.
Vrijedi čuti njegovo razmišljanje o budućnosti ove generacije:
- Djevojke su izgubile u finalu od Slovačke, međutim vidjele su da mogu protiv najboljih, i to neka im bude motiv za sljedeće nastupe. Pred njima su još tri velika natjecanja i samo ih neumorni rad može držati na visokom nivou. Rad, rad i samo rad u klubovima, gdje bi trebale dobiti što veću minutažu u seniorskom rukometu. Moraju klubovi imati strpljenja s njima, a ništa im posebno ne znači igranje u nižim ligama i nabijanje statistike. Ova generacija ima potencijala, a od njih i svih nas zavisi koliko će značiti i donijeti budućnosti našeg rukometa. Puno faktora je u igri što se tiče njihovih budućih karijera, međutim idemo se potruditi da što više njih stigne do seniorske reprezentacije.
Kvartet srebrnih kadetkinja Dalmatinke, svaka na svoj način dale su obol ovom povijesnom uspjehu. Antea Jerković je predvodnica na parketu, mozak ekipe, s 54 pogotka prvi je strijelac reprezentacije, ukupno šesti, i uvrštena je u udarnu postavu prvenstva kao najbolja na poziciji srednjeg vanjskog. Ona je možda najbolji primjer što znače seniorske minute u ovom uzrastu. Standardna je u Dalmatinki, s posebnom ulogom u obrani 5-1, ali i bez toga njeni rukometni geni vidljivi su u svakom potezu.
Broj 9 na dresu nosi zbog djeda Ante, starog pločanskog rukometnog lisca, koji i danas, iako ima 80 godina, aktivno sudjeluje u radu kluba. U Dalmatinki su i mama Tanja i Karla Jerković, prva je trenerica mlađih uzrasta, druga golmanica i starija Anteina sestra.
- Teško je reći kako bi završilo u finalu da nam je igrala Anamarija, ali uvjerena sam da bismo pobijedile. Slovačkoj svaka čast, međutim naše predstave iz prethodna dva dvoboja protiv Mađarske i Španjolske, razigranost i rapsodija u napadu, pokazuju mi da bi to završilo drugačije. Obećale smo da ćemo igrati i za nju, ali nije se poklopilo onako kako smo željele, posebno u nastavku susreta. Jer do tada posebno smo dominirale u drugim poluvremenima. Eto nam motiva za dalje - kaže Antea.
S njom se slaže Nika Batinić, pivot, Slavonka koja je prije prošle sezone stigla na ušće Neretve s ciljem igračkog napredovanja. I zbog toga što je kliknula s Jerković, pravi su tandem, pogodila je u svakom pogledu. Prvoligaška minutaža je neprocjenjiva, a u Podgorici je bila šefica obrane:
- Naše zajedništvo je bilo na prvom mjestu, ostavile smo srce na terenu, pa mi je zbog toga jedino žao što Anamarije nije bilo u finalu. Naravno da je njoj bilo najteže, ali bit će još dana za megdana. Sve je bilo za pet, od otvaranja s Austrijom do finala sa Slovačkom. Zahvalila biH se našim navijačima koji su nas pratili na ovom natjecanju. Neka nas samo zaobiđu ozljede pa će sve biti dobro.
I Batinić je imala problema s koljenom, na sreću sanirala je to prije prvenstva, a izbornik Jerković dozirao joj je minutažu u pojedinim susretima. Kako je njen matični Brod ušao u Prvu ligu nameće se pitanje daljnje karijere, Ploče ili Slavonski Brod. Odgovor je kratak i jasan:
- Dalmatinka, kući idem samo na kratki odmor nakon Europskog prvenstva.
Golmanica Vanessa Bebić bila je dio “trojstva” na vratima, minutažu je dijelila s Marom Čuraković i Ivom Sunčicom Mastelić. Svaka je na svoj način dala doprinos konačnom uspjehom, a Bebić se posebno istaknula u četvrtfinalu s Mađarskom. Inače dobri i veseli duh svlačionice, sa stalnim osmijehom na licu. I ona ima poprilično prvoligaških minuta na vratima Dalmatinke. Vanja Špehar, desno krilo, imala je najmanju minutažu u Podgorici, postigla je 4 gola (Rumunjska, Francuska, Mađarska), samozatajna djevojka sa zanimljivom lijevom rukom.
Europsko srebro je tu, sada su naše kadetkinje, kao i pločanski kvintet, usmjereni prema novom izazovu, Svjetskom prvenstvu sljedeće godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....