Organizacija i suđenje bili su najlošiji u povijesti Eura! ‘Balet-kriteriji‘ ubijaju rukomet

EHF je odredio svoju najbolju sedmorku Eura, a evo i one po našem izboru. Naravno, među sedam ne može biti Norvežanin Pedersen na lijevom krilu samo zato što je Norveška bila dobar domaćin, jer to je nepravda prema Davidu Mandiću koji je u odnosu na njega bio smart TV.

Gidsel je najbolji igrač na svijetu, tu nema ali… Portugal je igrao dobar rukomet, Njemačka nikad bolji, a Španjolska je dala klinca koji će biti top zvijezda svjetskog rukometa.

Danska je očekivano prva, ali Danska je u padu, samo su Pytlick i Gidsel bili na danskoj razini i Danska, kao i donedavno Francuska, više nije nepobjediva. Francuzi su osjetili da više nema Nikole Karabatića, Luke Karabatića, Portea, Remilija, N‘Guessana, Gérarda… To je puno, makar je Francuska uvijek Francuska.

Portugal dobar, ali bez pomaka i to je već simptomatično, a ponovi li se još jednom, ta bi priča mogla otići u smjeru koji ne žele. Inače, strašna momčad. I Njemačka nikad jača, ali njemački teška i, dok su ovakvi zakoni u rukometu, teško će probiti barijeru. Švedska je najviše razočarala, raspali su se, očito nisu bili spremni za turnir. Odlično su igrale Švicarska s obzirom na mogućnosti, Slovenija s obzirom na realnosti…

Organizacija najlošija u povijesti Eura, cijene do neba, dobro samo onima koji su zaradili, a zna se... Organizirati finale u Herningu usred ničega, to jedino u Europi može proći. Ajde, dosta više s takvim stvarima zbog sporta bez kojeg ne možete. Organizacija? Sve rečeno, dva dana zaredom drugog kruga, šesta i sedma utakmica, onda slobodan dan na koji se putuje šest sati, pa polufinale. Kao, to je bilo ranije dogovoreno? S kim, kako? Popravite to i ne uspoređujte se s Hrvatskom. To je nepristojno. Nismo mi nikakvi neprijatelji i nećete od nas to nikad napraviti. A to što nam je uvijek strano bolje nego naše, to je naš problem.

Suđenje najlošije u povijesti Eura. Ne znamo je li itko zadovoljan. Dominiraju „balet” kriteriji koji ubijaju rukomet kao sport. Kako je moguće da nema sudaca iz Francuske, dobro, to što nema nas, manje-više. Da ne idemo šire. Slobodno sudačko uvjerenje – sve slobodnije, samo je pitanje uvjerenja.

Ajde, bilo pa prošlo. Lakše je kada se osvoji medalja. Zato, dečki, hvala i kapa dolje!