Ovo je 20. hrvatski rukometni polufinale na velikoj sceni. Zvuči nestvarno. Ovo je naš deseti polufinale finale na 17 dosadašnjih Eura. To su ogromne brojke koje nas svrstavaju u vrh.
Hrvatska je napravila velike stvari, ima dva olimpijska zlata, jedno svjetsko, a jedino zlato koje u toj riznici nedostaje je još europsko. I zato nam je do njega najviše stalo, jer bi zaokružilo priču na jedan sjajan način, o jednoj odličnoj generaciji kojoj samo to nedostaje da uđe u vječnost.
Imali smo dosad dvije Hrvatske, ovo je treća. Bila je jedna na temeljima starog sustava koja nam je donijela prve medalje i prvo zlato u Atlanti. Onda se rodila ona Balićeva koja je sve to podebljala svjetskim zlatom, da bi evo 17 godina nakon Portugala imali i Duvnjakovu generaciju koja se pokušava domoći trona. A ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete da baš i nismo konkurentni Europi u svemu, pa čak ni u istom sportu na klupskoj sceni. Zato treba respektirati činjenicu da je Hrvatska bila na preko 30 velikih natjecanja, da je osvojila 5 svjetskih, 6 europskih i 3 olimpijske medalje.
Da budemo otvoreni do kraja, nisu nas željeli ni planirali u Herningu, onaj neki je čak napisao da ćemo biti najveće razočaranje. Kakva neznalica. Možda mu je netko rekao, nikad ne znaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....