Tri olimpijska zlata, šest naslova svjetskih prvaka i četiri europska, uz još 11 medalja na velikim natjecanjima, svrstavaju francusku mušku rukometnu reprezentaciju u sam vrh najuspješnijih nacionalnih momčadi u povijesti sporta.
Jackson Richardson, Denis Lathoud i Stéphane Stoecklin postavili su snažne temelje krajem 80-ih i početkom 90-ih, "Les Barjots" ("luđaci", zbog frizura) generacija (uz Richardsona i Lathouda su igrali današnji izbornik Guillame Gille, Frédéric Volle, Christophe Mahé...) donijela je Francuskoj prvi veliki naslov (svjetski prvaci 1995.), da bi potom zlatna generacija predvođena možda i najvećih rukometašem u povijesti, Nikolom Karabatićem, proharala sportom kao nitko nikad ranije. Sve što se moglo osvojiti, osvojili su. Više puta.
Umirovljenjem Omeyera, Dinarta, Abaloa, Narcissea, Guigoua i ostalih stupova reprezentacije, mnogi su analitičari predviđali kraj neprikosnovene dominacije, što se na neki način i dogodilo, ali daleko od toga da su Francuzi prestali osvajati medalje na velikim natjecanjima. Čak i odlaskom Karabatića, čiju je lidersku palicu preuzeo Dika Mem, neke navike nisu se promijenile. Ali da je to i dalje ostala ona nepobjediva Francuska - nije. Ta vremena odavno su prošla, status neprikosnovenih danas drže Danci. Koji će preko Islanda, potom i Hrvatske ili Njemačke, tražiti treći naslov europskog prvaka, prvi nakon 2012. u Srbiji.
Dok Francusku trese možda i nikad veće kriza. Prvi put na europskim prvenstvima i općenito drugi put u povijesti, Francuzi su poraženi u tri utakmice u grupnoj fazi. Prvi put to im se dogodilo na Svjetskom prvenstvo 1961., dakle prije 65 godina! Iako im to sigurno nije neka utjeha, Francuzi su do negativnog rekorda došli u najjačoj skupini u povijesti rukometa. Ne igra se baš na svakom prvenstvom i sa Španjolskom i Danskom i Njemačkom prije dolaska u nokaut-fazu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....