Od kada je samostalna u svijetu rukometa, Hrvatska je bila na svim svjetskim i europskim prvenstvima do sada. To su uspjeli još samo Francuska i Španjolska.

Nekada su se - kada smo počinjali - velika natjecanja igrala ljeti. Tako su ljeti odigrana tri prva europska prvenstva u Portugalu ‘94, Španjolskoj ‘96 i Italiji ‘98, te tri SP, na Islandu ‘95, u Japanu ‘97 i Egiptu ‘99. Tek od 2000. kalendar je promijenjen, pa je ispalo da se prvo veliko natjecanje ikada u siječnju igralo u Hrvatskoj. Što je zapravo prigodno jer nekoliko godina kasnije nastat će nešto poznato kao “siječanjsko rukometno ludilo” u režiji naše reprezentacije. I od Eura 2000. u Hrvatskoj do danas, naša reprezentacija je svake godine bila na scenu, odigrala 24 velika natjecanja, ovo u Njemačkoj će joj biti 25. u mjesecu koji svi danas zovu rukometnim.

I bilo je tu svega i svačega, bili smo i prvi i zadnji, bilo je borbi za medalje, promašaja, ali ono što je vrlo važno je da smo stalno tu i to je ogromna vrijednost koje nekad nismo ni svjesni.

Ovo je prvi od tri dijela priče o svim našim siječanjskim akcijama, uz dodatak da imamo na svjetskom planu cijeli set medalja, da nam na europskom fali još samo zlato. Triloogiju donosimo u posljednjem broju SN 2023. i prva dva u 2024.

---

1. EP 2000. (Hrvatska): U Zagrebu i Rijeci ostali bez prilike braniti olimpijsko zlato

Četvrtom Euru domaćin je bila Hrvatska u Zagrebu i Rijeci. To nas je oslobodilo kvalifikacija i dalo nadu u novi uspon. Reprezentaciju je vodio Zdravko Zovko s kojim smo osvojili prve medalje u Portugalu ‘94. i na Islandu ‘95. Atmosfera je bila vrhunska, ali nije pomoglo, ni Zovko nakon Kljaića nije mogao ništa. Naš Euro i prvi signal da se nakon Atlante trebala povući generacija koja nam je donijela puno. Nismo se plasirali na Igre u Sydney, nismo branili tamo zlato iz Atlante i to je najveći neuspjeh hrvatskog rukometa do danas.

Španjolska je razbila naš optimizam na startu, protiv Nijemaca smo se provukli golom Mikulića sa sirenom, dobili smo još Norvešku u Zagrebu, onda preselili u Rijeku, gdje je pobijeđena Ukrajina pa nam je za prolaz u polufinale trebalo šest razlike protiv Francuza, što je bio prekrupan zalogaj. Ostala je borba za peto mjesto koje je vodilo u Sydney. I onda se dogodio poraz od Slovenije i to je bio najveći neuspjeh dosad, jer su OI 2000. do Tokija 20 godina kasnije bile jedino natjecanje koje smo propustili u povijesti.

U velikom finalu, najuzbudljivijem u povijesti Eura, Švedska je svladala Rusiju nakon 20 minuta produžetaka, uz loše suđenje Grka Migasa i Bavasa zbog kojeg Rusi nisu željeli ni na proglašenje pobjednika, ali su ipak popustili u posljednji trenutak. Švedskoj je to bila treća europska kruna.

PRVI KRUG (3-1-1): Španjolska 22:27, Njemačka 21:20, Norveška 27:23, Ukrajina 26:18, Francuska 26:26

ZA 5. MJESTO: Slovenija 24:25

ZA BRONCU: Španjolska - Francuska 24:23

FINALE: Švedska – Rusija 32:31

---

2. SP 2001. (Francuska): Drukčija reprezentacija za novo razočaranje

Svjetsko prvenstvo u Francuskoj bila je prilika za popravak dojma na početku novog olimpijskog ciklusa, došlo je nakon bolnog posrtanja na EP zbog čega nismo vidjeli olimpijski Sydney. Reprezentaciju je preuzeo Josip Milković. Međutim, ponovo smo ispali u osmini finala SP, ovaj puta kobna je bila Ukrajina.

Skupinu je Hrvatska igrala u Besanconu u jednom nesvakidašnjem društvu protiv Grenlanda i SAD. Nakon malo smijeha slijedio je egal protiv Njemačke, onda bolni poraz od Koreje u utakmici u kojoj smo zapamtili Kjung Shin Yoona koji nam je zabio 16 komada. Spas za prolaz u osminu finala tražili smo protiv Španjolske koja je u posljednjem nastupu dopustila mali predah za najbolje, jer je već ranije osigurala prolaz. Dobili smo ih, otišli u Marseille na Ukrajinu i ispali u produžetku.

Otkriće tog Svjetskog prvenstva bio je Pero Metličić. Pariz nismo vidjeli, ali smo lekcije naučili.

PRVI KRUG (3-1-1): Grenland 25:15, SAD 41:12, Njemačka 23:23, Koreja 27:33, Španjolska 32:27

OSMINA FINALA: Ukrajina 34:37 (29:29)

ZA BRONCU: SR Jugoslavija - Egipat 27:17

FINALE: Francuska - Švedska 28:25

---

3. EP 2002. (Švedska): Najslabiji plasman ikad, najgori na cijelom turniru

Euro 2002. u Švedskoj ostaje upisan do danas kao najslabiji plasman Hrvatske u povijesti velikih natjecanja. Nikako to nije izgledalo i nezaboravnu procjenu stanja dao je tada već bivši francuski izbornik Daniel Costantini, koji je godinu prije otišao sa svjetskim naslovom, rečenicom: “Imate izbornika koji o rukometu sve zna, ali igrači ga ne razumiju, oni igraju svoje”. Priznao to netko ili ne, Josip Ćos Milković je za tu mladu generaciju učinio puno (godinu ranije osvojeno je zlato na Mediteranskim igrama), no jednostavno se on i dečki nisu “našli”. I to se vidjelo na rezultatu i nastupu koji je bio katastrofalan. Htjeli su... Sjećamo se da su Balić i Sulić protiv Srbije istrčali s vrpcama oko glave, ali sve je u toj Kinnarps Areni u Jönkköpingu izgledalo loše.

Sve je na ovom Euru bilo organizirano za oproštaj najveće generacije Bengan Boysa. Osvojili su zlato, no mnoge su opasno naljutili, makar su sve u Globe Areni u Stocholmu uspjeli izvesti savršeno. Prvo su naljutili Ruse, “pustivši” Dancima u skupini, zbog čega je najveći konkurent Rusija ispala iz polufinala. Onda su razljutili Nijemce koji su se smatrali pokradenima u završnici susreta kada im je poništen i gol za koji su mislili da je regularan. Velika Švedska je otišla u mirovinu, s njom i priča o rivalstvu s Rusima.

PRVI KRUG (0-0-3): SR Jugoslavija 22:34, Njemačka 21:26, Francuska 27:29

ZA BRONCU: Danska - Island 29:22

FINALE: Švedska - Njemačka 33:31

---

4. SP 2003. (Portugal): Najbolja od svih priča velike povijesti našeg rukometa

Naša zlatna portugalska priča jedna je od najposebnijih sportskih uopće. Došla je nakon posljednjeg mjesta na EP u Švedskoj, nakon tri posrtanja u osmini finala na svjetskim prvenstvima. Nitko nije ni slutio da se pobjedom protiv Češke u kvalifikacijama rodila jedan velika pobjednička reprezentacija koja će obilježiti rukomet u prvom desetljeću novog stoljeća.

Traumatičan je bio početak na Madeiri. Porazili su nas Argentinci. Slijedila je muka protiv Saudijske Arabije, dok Šola nije poplašio saudijska krila i dao nam snagu za pobjedu. Onda se dogodio nevjerojatan preokret u glavama. Ruse smo dobili dva razlike, Francusku i Mađarsku po jedan i kao prvi iz skupine otišli dalje.

To SP ostat će upamćeno po posebnom sustavu natjecanja. Prvi i treći iz jedne skupine spajali su se sa drugim i četvrtim iz druge, u posebnu skupinu gdje se prenosio rezultat. Mi smo prenijeli pobjedu protiv Rusije, otišli smo na Dansku i Egipat koje smo doslovno pregazili u Rio Majoru. Tim pobjedama osigurali smo plasman u polufinale, ali što je još važnije i nastup na OI u Ateni, što je bio prvi cilj nakon što smo preskočili Sydney.

Domaćin završnice bio je Lisabon, dvorana Atlantico. U nezaboravnoj utakmici nakon duplih produžetaka svladana je Španjolska u velikoj partiji Slavka Goluže. Protivnik u finalu bila je moćna Njemačka, no djelovali smo nezaustavljivo i Nijemci, uz sve pogodnosti koje su imali, nisu mogli do zlata. Reprezentaciju koja je nakon olimpijskog zlata u Atlanti ostvarila najveći uspjeh u povijesti hrvatskog rukometa vodio je Lino Červar.

PRVI KRUG (4-0-1): Argentina 29:30, Saudijska Arabija 25:18, Rusija 28:26, Francuska 23:22, Mađarska 30:29

DRUGI KRUG (2-0-0): Egipat 29:23, Danska 33:27

POLUFINALE: Španjolska 39:37 (26:26)

ZA BRONCU: Francuska - Španjolska 27:22

FINALE

Hrvatska - Njemačka 34:31 (20:18)

LISABON - Dvorana Atlantico. Gledatelja 10.000. Suci: Boye i Jensen (oba Danska).

HRVATSKA: Matošević, Šola, Kaleb 2, Džomba 8, Zrnić, Sulić 4, Jović 3, Dominiković 1, Lacković 4, Valčić 1, Balić 4, Goluža 3 (2), Špoljarić, Metličić 4.

NJEMAČKA: Fritz, Ramota, Hens 4, Dragunski 1, Immel 1, Schwarzer 3, Petersen, Weber, Baur 8 (5), Zeitz 2, Grimm 2, Kehrmann 7 (1), Rose 3.

---

5. EP 2004. (Slovenija): Balić MVP, Džomba prvi strijelac, a Hrvatska bez medalje

Nakon Švedske domaćin Eura bila je Slovenija. Celje, Koper, Velenje i Ljubljana. Mislili smo da će biti kao doma, ali bilo je ružno - za zaboraviti. To je natjecanje došlo između Portugala 2003. i Atene 2004. U sloveniju smo došli kao svjetski prvaci, nakon Slovenije postali olimpijski pobjednici, dok su se u Sloveniji dogodile su se neke stvari koje su i trebale i nisu. Nepotreban egal s Portugalom u prvom, pa s Rusima u drugom krugu, onda Slovenija kao domaćin u polufinalu, bez Balića, s prstom u oko Metličiću... Nismo izdržali, niti smo bili spremni za pritisak, jer ga nismo ni očekivali u takvom omjeru. No, bila je to odlična škola.

Makar Hrvatska nije bila na postolju, Balić je bio MVP turnira, Džomba prvi strijelac. Heiner Brand doveo je Njemačku nakon portugalske traume godinu prije do zlata - vrlo uvjerljivo. Švedska ni sjena, Rusi isto. Francuzi su se samo dotad naznačivali na Eurima, kao i Danci dok Wilbek nije bio ni blizu selekciji. Recimo, Poljaci su tada prvi put nastupili, bili posljednji, u godinama kasnije osvajali su svjetske i europske medalje. Nikola Karabatić tada je prvi put bio u najboljoj postavi jednog velikog natjecanja.

Mi smo bili ljuti, to brzo zaboravili i utješili se u Ateni, na Olimpijskim igrama. Tko je tamo bio prva žrtva? Naravno, Slovenija.

PRVI KRUG (2-1-0): Španjolska 30:29, Danska 26:25, Portugal 32:32

DRUGI KRUG (2-1-0): Švedska 28:26, Švicarska 30:27, Rusija 29:29

POLUFINALE: Slovenija 25:27

ZA 3. MJESTO: Danska 27:31

FINALE: Njemačka - Slovenija 30:25

---

6. SP 2005. (Tunis): Svjetski prvaci i olimpijski pobjednici uzeli prvo srebro

Srebro na SP u Tunisu bilo je pravi mali pothvat. Došlo je nakon zlata u Ateni i zlata u Portugalu kada su mnogi predviđali pad. No, na tom SP je Hrvatska pokazala da je reprezentacija koja može pobjeđivati i kada su ozlijeđeni Balić i Metličić. Taj detalj nam je falio da bismo otišli do kraja, no uspjeh je bio i ostao veličanstven. Reprezentaciju je vodio Lino Červar.

U prvom krugu u hladnom Sfaxu na jugu Tunisa vratili smo Argentini dug, pa dobili Japan, Australiju, Španjolsku i Švedsku i otišli prema Hammametu, gdje smo potvrdili put u polufinale nakon muke sa Srbijom (Šola brani Sudžumu u posljednjoj sekundi), poraza od Norveške i pobjede protiv tada otpisanih Nijemaca.

U novoj dvorani u Radesu koja je napravljena za MI, u polufinalu smo nakon dana odmora odigrali veliku utakmicu protiv Francuske, dok nam je u finalu došla Španjolska koju smo u grupi dobili, no svima je bilo jasno da to, uz sve realnosti, neće biti lako ponoviti. I nije išlo...

PRVI KRUG (5-0-0): Argentina 36:23, Japan 34:25, Australija 38:18, Španjolska 33:31, Švedska 28:27

DRUGI KRUG (2-0-1): Norveška 25:28, Njemačka 29:26, SiCG 24:23

POLUFINALE: Francuska 35:32

ZA BRONCU: Francuska - Tunis 26:25

FINALE

Hrvatska - Španjolska 34:40 (13:21)

RADES - Dvorana 7. studeni. Gledatelja 12.000. Suci: Lemme i Ullrich (Njemačka).

HRVATSKA: Šola (7+1), Losert; Kaleb, Šprem 4, Džomba 7 (5), Zrnić 2, Vori 4, Lacković 3, Dominiković 2, Balić 6, Goluža 2 (1), Špoljarić 1, Metličić 1, Buntić 2.

ŠPANJLSKA: Hombrados (12), Barrufet; Entrrerios 6, Rocas 2, Garabaya 2, Urios 4, Garralda 4, Hernandez, Juanin 11 (2), Romero 4 (1), Perez 1, Ortega 3, Chema 3.

---

7. EP 2006. (Švicarska): Poraz od Francuza označio je početak njihove dominacije

Europsko prvenstvo u Švicarskoj bilo je početak velike dominacije Francuza. Dotad su medalje osvajali sporadično, do tada su stalno na postoljima. Bilo je to njihovo prvo europsko zlato. Bili su dominantni, osam golova razlike u finalu protiv Španjolaca u Zürichu to najbolje oslikava. Makar je dominirao Nikola Karabatić, Ivano Balić, teško nokautiran u srazu s Dancima za broncu, odnio je naslov najboljeg igrača, makar je - baš kao i u Sloveniji - Hrvatska ostala bez odličja. Rijetkost je da igrači bez odličja budu MVP, no Ivano Balić je bio jedan od tih rijetkih...

Mi smo u Švicarskoj bili nekako “ni vrit, ni mimo”. Lino Červar je nakon Tunisa bio prisiljen na neke promjene, bili smo tako bez lijevog krila, pa je sjajna scena gdje Vori igra krilo protiv Rusa u Bernu, što smo izgubili, te nam je trebao ekstreman napor u St. Gallenu, gdje smo dobili Dansku, Island i SiCG koju je predvodio Veselin Vujović i kojoj je na golu bio Arpad Šterbik. I otišli smo mentalno prazni i vrlo umorni na polufinale u Zürich, lagano izgubili od Francuza, prepolovljeni za broncu od Danaca te drugi put uzastopno na EP ostali polufinalisti bez odličja, što je bilo malo frustrirajuće, tim više jer su nas oba puta pobjeđivali Danci.

Tri godine nakon Portugala osjetili smo da više nije lako do vrha, godine koje slijede samo su to potvrdile. I polako se išlo na nove promjene...

PRVI KRUG (2-0-1): Portugal 24:21, Norveška 32:28, Rusija 29:30

DRUGI KRUG (3-0-0): Danska 31:30, Island 29:28, SiCG 34:30

POLUFINALE: Francuska 23:29

ZA BRONCU: Danska 27:32

FINALE: Francuska - Španjolska 31:23

---

8. SP 2007. (Njemačka): Izgledali nikad moćnije, igrali nikad ljepše i završili - peti

Devet pobjeda, jedan poraz i peto mjesto, rezime je nastupa Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Djelovali smo nikad moćniji, nikad bolji, igrali smo najljepši rukomet, ali smo se razbili na Francuzima u četvrtfinalu.

Iz prvog kruga pamtimo u Porsche Areni u Stuttgartu 18 razlike protiv Koreje. U drugom krugu u teško s Danskom, lako s Mađarskom, rutinski s Češkom. I onda Španjolska koja je okrenula sve. Bila je mogućnost izgubiti pa ići na Island u Hamburg ili dobiti i ići na Francusku u Köln. Veliki pobjednici nisu htjeli biti gubitnici, Španjolska je svladana, otišli smo na Francuze i tu je bio kraj.

Reprezentaciju je vodio Lino Červar, dok će se Svjetsko prvensto 2007. će se pamtiti i po - kasnije će se pokazati - nepostojećoj doping aferi s Davorom Dominikovićem.

PRVI KRUG (3-0-0): Maroko 35:32, Koreja 41:23, Rusija 32:27

DRUGI KRUG (4-0-0): Danska 28:26, Mađarska 25:18, Češka 31:29, Španjolska 29:28

ČETVRTFINALE: Francuska 18:21

OD 5. DO 8. MJESTA: Španjolska 35:27, Rusija 34:25

ZA BRONCU: Danska - Francuska 34:27

FINALE: Njemačka - Poljska 29:24