Prošlo je još jedno Europsko prvenstvo rukometaša, 17. po redu. Nije donijelo napredak, ali je dalo neke slike po kojem će se pamtiti i koje će nastaviti jednu zanimljivu priču koja je počela davne 1994. godine. Sve je tada bilo drugačije, jedino je ista ostala igra koju nažalost pokušavaju mijenjati iz nekih razloga koji nemaju veze sa sportom. Pa, pokušat ćemo izvaditi deset sličica po kojima ćemo ovu 2026. u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj zapamtiti.

1 Ako ne znaš što je bilo

Zabranili su pjesmu hrvatskoj reprezentaciji koja je na neki način postala neslužbena himna reprezentacije. Oko te zabrane počele su se vući ružne, svakakve priče. S njima EHF koji je često prozivan zbog ljudi koji su bliski našim krajevima, a to nema veze s istinom, one su došle jedino i isključivo od lokalnog organizacijskog odbora u Malmöu kojeg su dušobrižnici upozorili da u pjesmi postoji nešto nepoželjno. E krivo su ga upozorili, a agencija koju je EHF izabrao da se bavi s tim za skupe novce skinula je sve s repertoara. Žalosno je da se neki brinu o stvarima o kojima nemaju pojma. Uostalom, bolje da su se brinuli o organizaciji, rukometu, a ako su baš profesionalni neka analiziraju pjesmu. Ali, njih to ne zanima. Potpuni autogol. Čisto da se zna.

Thompson i Leon Šušnja

DAMIR KRAJAC Cropix

2 EHF u danskom ofsajdu

Jedna je činjenica da Danska igra sjajan rukomet i ona je nesporna. Kapa dolje. A druga je činjenica da su u potpunosti zavladali EHF-om i da rade sve kako bi vodu u svemu doveli na svoj mlin. To rade tiho, na finjaka, nevidljivo, reklo bi se i teško dokazivo. No, kraj zdravih očiju nije teško povezati dva i dva. I to što se dogodilo sa utakmicama u dva dana putovanjem autobusom nije slučajno. Sama činjenica da su pogriješili i sami to priznali, govori sve. Otvorena je sumnja da su prilagodili suđenje, kriterije, rukometnoj izvedbi koju su usavršili, dobili domaćinstvo u Herningu što je vrh, jer u tom Herningu nema ni aerodroma, niti je prometno povezan normalno s ostatkom Danske, jer je usred ničega, jer je dvorana na totalnoj osami. Nemojte se ljutiti to je nedopustivo. Samo je zarada bila bitna, očito jer drugog razloga nema. To rukomet nakon 17. prvenstva nije zaslužio. EHF se mora boriti za povjerenje i nije točno da smo protiv njega. Točno je samo da se u mnogim stvarima ne slažemo, a nismo bilo tko i nikad na to nećemo pristati.

3 Suđenje nikad gore

Rukomet je pretvoren u balet. Tko najviše to voli, kome to najviše odgovara, procijenite sami. Imali smo suđenje koje je neprimjereno sportu, koje mijenja suštinu sporta koji je izgradio sviju povijest na koju ima razloga biti ponosan. Izmiješali su sve, eliminirali mnoge, kroz godine je lako nabrojati koga. U IHF postoji Norvežanin Sodal koji je odgovoran osoba za to. U EHF-u takva osoba ne postoji. Zašto? Nije dobro to što rade, sigurno, jer izazova sve burnije reakcije što nikako nije dobro za rukomet. Najgore je što su mnogi iz koristi očito počeli plesati s tim i to je način na koji su podijelili Europu umjesto da je ujedine. Reakcija će sigurno biti, stvorit će novi blok i dobit ćemo ono što nitko ne treba. A sve zbog neke politike, novac, koga briga za sport. Gdje smo mi? U bloku koji je razjedinjen, nažalost.

Dagur Sigurdsson

Marco Wolf/imago Sportfotodienst/profimedia

4 Velika iznenađenja

Euro je jako naporan, devet utakmica je jako puno u kratkom vremenu. Oni jesu profesionalci, ali... Prvo treba omogućiti veći broj igrača od 20 za izbor, onda treba minimum svaka dva dana igrati utakmice. To su dva minimuma koja se moraju mijenjati – odmah. Nikakve komisije nisu bitne, jer tu je samo bitna odluka, a EHF je taj koji odlučuje. Nema skrivanja iza bilo kakvih komisija, To je odgovornost za natjecanje. Ovaj Euro nije donio neke velike rasplete, ali je donio mnogo pojedinačnih iznenađenja. Portugal je dobio Dansku, Makedonija je uzela bod Portugalu, Srbija je dobila Njemačku, pa izgubila od Austrije, Švedska je razvalila nas, Island je razvali Švedsku, Švicarska je uzela bod Islandu i Mađarskoj, Mađarska je uzela bod Švedskoj... To je samo dokaz da nitko ne može izdržati jednostavno takav ritam i tome treba pomoći.

5 Švedski šok i francuska istina

Savršeno su počeli Šveđani, letjeli su. Bili su domaćini, svi su bili sigurni da će oni imati svoje mjesto u završnici Eura u Herningu. A onda su se na sredini drugog kruga jednostavno ugasili. Što se dogodilo, malo tko može objasniti, ali je vrlo vjerojatno da su jednostavno pali sa snagom i da je to osnovni uzrok njihovog potonuća. Jedna sjajna reprezentacija tako još jednom kao domaćin nije uspjela ostvariti cilj i sada se ponovo nalazi pred promjenom, jer su stvari s vremenom drugačije, mijenjaju se, a oni očito ne mogu pratiti mnogo toga i veliko je pitanje može li u ovom trenutku i u ovakvom sastavu biti bolje. Kod Francuza koji su pali je drugačije, jar Francuska je puno promijenila, bez braće Karabatić, Remilija, Gerarda, N‘Guessasna... Oni su i dalje Francuska, ali trebaju vremena. Španjolska je već u toj fazi promjene koja ne ide preko noći.

6 Farani oživjeli Oslo

Osam kruzera, dva aviona, kruzeri kao hoteli na moru u Oslu. Farani su oživjeli rukomet i zaslužuju sve čestitke za učinjeno na ovom Euru. Tribine na njihovim utakmicama izgledale su impozantno. To je lijepa slika rukometa. Prošli puta su bili prvi puta na Euru, ovaj puta su upisali svoju prvu pobjedu na Euru u povijesti. Nisu prošli prvi krug, jer su izgubili do Slovenije, ali su zaslužili pljesak rukometne Europe za napredak koji pokazuju. Svake godine donesu nešto novo, a to je u pravom smislu riječi ‘šaka ljudi‘ i treba im skinuti kapu do poda. To je slika koja EHF-u može pomoći, ali ne smije imati veze s onom koja sami su svjesni nije dobra. To nije lako izvedivo, ali je moguće.

7 Nevjerojatni Mathias Gidsel

Mathias Gidsel je najbolji rukometaš na svijetu – sigurno. Tu nema nikakve dvojbe. Nevjerojatna je lakoća s kojom igra rukomet, kako rješava teške situacije, kako preuzima odgovornost. To je doista nešto posebno. Svako natjecanje posljednjih godina MVP i najbolji strijelac. Čovjek koji ima samo 26 godina i već je sada možda i najbolji igrač an svijetu svih vremena, a postojali su veliki Hansen, Karabatić, Balić, Wislander, Lövgren, Svensson, Omeyer... Trostruki svjetski prvak, europski prvak i olimpijski pobjednik. Nevjerojatna snaga u tom malom tijelu za jednog rukometaša. Užitak ga je gledati, makar kada si mu protivnik često te baci u očaj. To se jednostavno tako rodi, to se ne stvara.

Mathias Gidsel proglašen najboljim igračem prvenstva

ANTE CIZMIC Cropix

8 Bravo za Zormana i susjede

Slovenija je zaslužila sve čestitke za Euro, jer ga je odigrala iznad svih očekivanja, hrabro, iznimno oslabljena otkazima i ozljedama. Uroš Zorman je iz tima izvukao maksimum maksimuma, za malo više trebalo im je puno više snage, ali oni to jednostavno više nisu imali. Nisu izborili direktan plasman na SP, ali uopće ne sumnjamo da će to učiniti kroz kvalifikacije. Često se svađamo, često ne slažemo, ali mišljenja samo da bi ipak trebalo biti malo drugačije. To je ipak slovenski izbor, jer jašu često na dva konja. Naravno to je njihov odabir, ali mi i Slovenija smo nositelji rukometa ovdje i bilo bi bolje da je nekad drugačije. I još nešto, dobili su Andraža Makuca, dobili su lidera Domena Makuca, dobili su u glavnoj roli Novaka, dobili su Vujovića, Jovičića... Bravo Zorman. Znam dane voli kada ga tapšu, a ne uspije, ali zaslužio je.

9 Novi odlasci Palicka, Mensah, Ilić

Makar smo ne sredini olimpijskog ciklusa suočeni s novim odlascima sa velike rukometne reprezentativne scene. Nakon ovog Eura više na terenima nećemo gledati Andreasa Palicku briljantnog vratara Švedske, Madsa Mensaha Larsena tamnoputog Danaca koji je obilježio danski rukomet u najboljim danima, ni Vanju Ilića kapetana i najefikasnijeg igrača Srbije. Količina odlazaka posljednjih godina je ogromna, jer ljudi više taj ritam jednostavno ne mogu izdržati. To će sigurno nedostajati rukometu koji se obnavlja, ali zbog te činjenice postaje sve više izjednačen i sve žešćih tenzija za što mnoge stvari moraju biti bolje. Dolazimo do vremena kada će pobjeđivati samo onaj tko će moći sve izdržati, a ne tko će biti najbolji.

10 Fenomenalna Hrvatska

To što je napravila Hrvatska na Euru je pothvat. Da budemo iskreni, nisu nas planirali niti željeli u Herningu. Još im je Dagur Sigurdsson opalio pljusku kakvu vjerojatno nisu očekivali, ali su je konačno čuli, za razliku od godina prije. Bili smo nevjerojatna momčad, bez Šipića od starta, bez Srne od sredine, uvijek netko drugi najbolji – Maraš, Lučin, Slavić, Martinović, Šoštarić, Mandić, Kuzmanović... Nisu zaslužili da im politika uzme show tko god što mislio, jer oni nisu ničija reprezentacija kako neznalice žele pričati, jer ih se nažalost čuje. I dominiraju nažalost. Oni su samo i jedino hrvatska reprezentacija koja je pokazala kako se to radi na najbolji mogući način. I ništa loše nisu napravili, dapače, napravili su nam zadovoljstvo – svima!