Sad je već kristalno jasno što je najveći problem u igri Hrvatske, ali nema drame. Evo zašto možemo u polufinale...

Lakmus papir već je protiv Gruzije i Nizozemske, unatoč pobjedama, na trenutke mijenjao boju prema kritičnim tonovima, da bi nakon večerašnjeg poraza od Švedske - potpuno pocrvenio. Hrvatska rukometna reprezentacija, naime, ima ozbiljnih problema u igri, i u napadačkom, a poglavito u obrambenom segmentu, i to je sada, po završetku prvog kruga Europskog prvenstva, kristalno jasno.

Protiv družine s Kavkaza tešku smo pobjedu izvojevali na račun razlike u iskustvu i kvaliteti, Oranje smo slomili mišićima i individualnom klasom Ivana Martinovića i Luke Cindrića, no elitna reprezentacija poput Švedske znala je obilato iskoristiti sve naše nedostatke i na koncu nas s ukupnih 33-25 razbiti pred svojom publikom u Malmö Areni, te nam oteti vrijedna dva boda za prijenos u drugu fazu natjecanja.

Kao što je rečeno, akutni problem naše reprezentacije u dosadašnjem dijelu ovogodišnje kontinentalne smotre jest obrana. Gruzijci su nas propucavali s vanjskih pozicija, Nizozemci zabili pregršt "lakih" pogodaka na račun naše slabe defenzivne tranzicije, da bismo kontra Šveđana, umjesto da ispravimo defenzivne greške, bili nedorasli i u pozicijskoj, i u tranzicijskoj, obrani.

Što nas otprilike čeka, bilo je jasno već tamo negdje u desetoj minuti utakmice kada je Eric Johansson u dva napada zaredom, poprilično jednostavno, rasparao rašlje s pozicije lijevog vanjskog. Najprije s poda, a onda i iz skok šuta. Izostao je izlazak, kontakt, faul, sve ono što je neminovno kada suparnički šuter kreće prema golu. U nastavku utakmice posebnu su kritične bile reakcije naših halfova u branjenju 1 na 1 situacija.

Šveđani su prolazili praktično kako su htjeli i prelako zabijali golove s bekovskih pozicija, odnosno između prvog i drugog, te petog i šest igrača u obrani. Pokušavao je Dagur Sigurdsson iznenaditi suparnike 5-1 sustavom, koji je ranije znao biti svojevrsna mjera za hitne situacije, no Šveđani ipak nisu Gruzijci i znaju kako odigrati unatoč visokom igraču na prednjem koji im nastoji poremetiti protok lopte u napadu.

Htjeli smo Apelgrenovu momčad natjerati na pogrešku, a upravo smo mi bili ti koji smo kontinuirano i pretjerano griješili, te jeftino prodavali lopte. Krenulo je s bačenom loptom u ruke Felixa Claara pri švedskom vodstvu 15-12, a nastavilo se serijom grešaka u drugom dijelu. Ukupno su hrvatski rukometaši napravili devet tehničkih grešaka i samim time omogućavali suparnicima da nam "vuku u leđa" i postižu lake golove.

Prema statistici, Šveđani su zabili tek jedan gol iz klasične kontre, ali puno su nam nereda napravili u tranziciji i kroz brze napade na nepostavljenu obranu. Griješili smo čak i prilikom izmjena, pa je tako Marko Mamić u 45. dobio isključenje zbog pogrešne izmjene, kao prekobrojni igrač na terenu, a to je nesmotrenost s kartona dječjih bolesti koje se tijekom rukometnog odrastanja obično prebole najkasnije u kadetskom uzrastu.

Pored golemih defenzivnih problema, nadalje, Hrvatska večeras nije bila na razini ni u napadačkom segmentu, uz eventualnu iznimku Zvonimira Srne. Lopta je generalno bila spora, a napadi bezidejni, nepripremljeni i ishitreni, a što je ponovno rezultiralo brzim protunapadima, pa i pogocima na prazna vrata, kao što je to bio slučaj u 33. minuti kada je Andreas Palicka obranio Martinoviću jedan nerezonski šut pa pogodio preko cijelog terena. Generalno je tu bilo puno zabijanja u sredinu i pokušaja da se nešto napravi na silu, dok je nedostajalo organizacije, strpljenja, rastezanja zone i kvalitetnih lopti prema krilima, čemu svjedoči i činjenica da pedesetak minuta nismo imali praktički nijedan upotrebljiv pas prema lijevom krilu.

Sve u svemu, bila je ovo vrlo loša izvedba hrvatske reprezentacije u oba smjera i stanje semafora na kraju utakmice, s obzirom na sve navedeno, uopće ne čudi. Međutim, kao što se nakon pobjeda nad Gruzijom i Nizozemskom nije trebalo prepuštati prividnoj euforiji, tako ni sada, nakon grubog prizemljenja od domaćina, ne treba padati u malodušje, očaj i defetizam. Hrvatska je i dalje tu, Hrvatska ide u drugi krug natjecanja bez bodovne zalihe, ali još uvijek u najvećoj mjeri sama odlučuje o svojoj sudbini.

Kao što je već mnogo puta posljednih dana rečeno, ždrijeb nam je bio više nego naklonjen i imamo priliku doći do polufinala preko momčadi koje smo sve (osim Švicarske) rušili još na prošlogodišnjem SP-u. Prvi sljedeći izazov je Island, protiv kojeg smo lani odigrali, uz pobjedu nad Francuskom, vjerojatno i svoju najbolju utakmicu na Mundijalu. Bili smo tada energični, odlučni, motivirani, kompaktni i čvrsti, a jedino takvi, uz značajne pomake u defenzivnom aspektu, možemo i na ovom natjecanju do pozitivnog rezultata.