Sigurdssonovo pravilo već je jednom u čudu ostavilo rukometni svijet. Nikome tada nije bilo jasno kako je uspio

Što je to bilo protiv Mađarske... Ludnica. Gubiš četiri, sve je gotovo. Španjolac na mađarskoj klupi igra bez vratara, Pešić obrani sve. Gol po gol “kljucamo” njihovu prednost. Uđe Duvnjak koji jedva hoda i izbori težak penal. Uđe Glavaš s klupe i zabije taj težak penal. Dođemo do lopte, odigramo posljednji napad. Šipić sam kao duh na crti prima loptu i zabija gol za pobjedu. Stvarno nevjerojatno. I dokaz je je rukomet potpuno nepredvidiv. Dva četvrtfinala su odigrana u utorak i oba su dobila rješenje tek u posljednjoj sekundi. Spektakl. Možda malo nezdravo za živce, ali odlično za pražnjenje.

Ne znamo jeli Dagur tako htio, ali ispada da je - svjestan da nemamo kvalitetu na vrhunskoj razini - od momčadi dobio baš taj pristup koji ruši sve pred sobom

Danas kada bi trenera protivnika pitao kako igra Hrvatska, teško da bi i jedan znao odgovor. Ozlijeđen Duvnjak, ne igraju Mandić, Cindrić i Karačić, Glavaša boli noga, Martinović šepa, Srna se drži za zadnju ložu. Počne utakmica, Srna i Maraš “zabauljaju”. Uđe Lučin koji dotad nije igrao i bude sjajan, smiri stvar. Vrate se Srna i Maraš i završe vrhunski, posebno Srna koji je odigrao nevjerojatno hrabru utakmicu u utorak. Uđe pomoći Pavlović - pomogne, uđe pomoći Šimić - pomogne, ode Šipić na lijevo krilo - zabije gol, vrati se Jelinić - zabije četiri. Uđu Šušnja i Mamić - “mlate”...

Nema pravila, važno je samo prvo sljedeće. Pitaš se kako? A odgovor je samo jedan. Stisneš se, ideš doslovno na glavu i nema tu baš nikakve filozofije. Ne znamo jeli Dagur tako htio, ali ispada da je - svjestan da nemamo kvalitetu na vrhunskoj razini - od momčadi dobio baš taj pristup koji ruši sve pred sobom. Njegovo legendarno pravilo ispisano je 2016. u Poljskoj kada je s dvije rezerve iz kvote 35 osvojio Euro i nikome nije bilo jasno kako. Tko god uđe, koliko god uđe je na 200 posto. To je najveći doseg ove Hrvatske u kojoj više uopće nije bitno tko i koliko igra, u kojoj je jedino bitno dati sve od sebe. Borba je do krajnjih granica, sjajno je podržavaju vratari koji su na ovom SP naši veliki aduti. Kuzmanović brani odlično, ali Pešić nosi ono nešto ekstra, što pokazuje u Nantesu ove sezone i to nešto ekstra u ovom trenutku nema nitko drugi.

DAMIR KRAJAC Cropix

I zato u ovim okolnostima Francuska nije favorit protiv nas. Možda na papiru tako djeluje, ali je i protiv Egipta pokazala da je vrlo ranjiva, da nije više ona reprezentacija koja lomi protivnika čim ovaj malo padne. Oni su ekstra kvaliteta, ali je pitanje kakvu će Hrvatska dobiti za protivnika u četvrtak. Hrvatska koja je podignula gard, podigla publiku na noge, Hrvatska koja posebno poštuje Francusku i posebno želi biti bolja od te Francuske. To je jedan fantastičan rivalitet i zato večeras spektakl neće izostati.

Nekako smo svi pretpostavljali to polufinale, baš, i evo dogurali smo do njega. Sedmog našeg polufinala na Svjetskim prvenstvima, 20. polufinala uopće na velikim natjecanjima. To su sjajne brojke. Posljednju medalju osvojili smo na Euru 2020. (srebro) i Posljednju svjetsku medalju 2013. u Španjolskoj (bronca). Tu smo, čak i kada nam je teško - a bilo je prethodnih godina - Hrvatska se nikad nije predala. I ljudi to prepoznaju i vole.