Zvali su ga nekad davno u Španjolskoj "carem", "imperatorom", s pravom jer je bio najbolji igrač svijeta i prvi kojeg je takvim 1988. službeno proglasio IHF, Međunarodna rukometna federacija. Prvi među najboljima - Veselin Vujović. Niz su nakon njega s titulom "World Player of the Year" nastavljali velikani poput Wislandera, Dujšebajeva, Richardsona, Balića, Karabatića, Omeyera, Hansena, Duvnjaka... a u zadnje dvije godine Gidsela.
Veselin Vujović, u Zagrebu i Hrvatskoj omiljeni Crnogorac sa Cetinja, čovjek bez dlake na jeziku, rukometni i trenerski "vagabund" i prznica, rukometni znalac, koji je dosad vodio mnoge klubove i reprezentacije. Vodio je na velikim natjecanjima Srbiju (i Crnu Goru), vodio je Makedoniju, Sloveniji je donio svjetsku broncu koju je u Francuskoj 2017. oteo Hrvatskoj. Nakon što je nedavno raskinuo s reprezentacijom Katara, slobodan je na tržištu i vrijeme provodi u Šapcu prateći Euro.
- Pratim sve naše reprezentacije, svaku našu utakmicu...
Naravno, kad mu je rukomet u krvi.
- Trenutačno sam doma, bio sam sa svojom Ljiljanom u Beogradu kod nekih prijatelja, ovdje je sada vrijeme slava, takvo je doba, ali rukomet ne propuštam. Nisam otišao na lice mjesta gore u Dansku, Norvešku ili Švedsku; rekao sam sebi da ću otići, napravi li neka "naša reprezentacija" nešto u nastavku turnira...
Opet "naše reprezentacije", Vujović je takav, svi znaju što o tome misli; oduvijek je govorio da se osjeća kao doma u svim državama nastalim nakon raspada one zajedničke... Kao takav, ima puno toga za reći o onome što su Hrvatska, Srbija, Makedonija i Crna Gora napravile ili će napraviti na Euru:
- Možda da krenem od svoje "matične" Crne Gore... Imao je Didier Dinart lijepu priliku, no nije obavio baš ništa gore u Bærumu. Primili su zamalo 80 golova u dvije utakmice, ispali su nakon dvije utakmice i nevažno je kako će proći u zadnjoj sa Švicarskom. Ako ćemo realno, u nekoj su teoriji mogli i do prvog mjesta u skupini s potpuno oslabljenom Slovenijom bez većine standardnih igrača i s Farskim Otocima. Totalno su razočarali i igrali bez ideje, smisla i ikakvog koncepta...
Kad smo već kod spomenute skupine, tu je Slovenija koju je "Vuja" vodio od 2015. do 2019.:
- Totalno suprotna priča; iako je ostao bez polovice najvažnijih igrača (otkazali su ili su ozlijeđeni Miha Zarabec, Tadej Kljun, Rok Ovniček, Matic Grošelj, Mitja Janc, Jaka Malus, Blaž Blagotinšek, Borut Mačkovšek, Nejc Cehte, nap. a.), Uroš Zorman je odradio dobar posao. Dobili su Crnu Goru, izgubili od Švicarske čak devet razlike, pa su se vratili i pobijedili i izborili drugi krug. Već su puno napravili, a sve što još više naprave, pravo je čudo...
Srbija je, pak, ponovno kao i mnogo puta dosad, upropastila priliku za bolji rezultat:
- Opet je ispoljen onaj tipični balkanski mentalitet. Može se priznati da su igrali u "skupini smrti" u Herningu, ali opet su imali priliku i ispustili je. Izgubili su na startu od ne baš uvjerljive Španjolske, a zatim su na krilima odličnog vratara Milosavljeva razbili Nijemce i imali sve u svojim rukama. Zatim su izgubili od Austrije kojoj ta utakmica ništa nije značila. Potrošen je nakon Tonija Gerone i drugi španjolski izbornik Raúl González. Iako opet imaju pristojnu momčad, postavu koja nešto može napraviti, već 14 godina, od Eura 2012., ništa nisu napravili.
Hrvatska je, naravno, bila naša glavna tema, reprezentacija koju bi "Vuja" volio voditi:
- Hrvatska je dosad odradila posao na mišiće i rutinu, Hrvatska je još uvijek nepoznanica jer su utakmice s Gruzijom malo toga mogle pokazati. Gruzija je igrala prelijepi rukomet, bila je ozbiljna opomena, Nizozemci se dugo nisu dali pa su i oni pali. Naravno da su hrvatski igrači čuli za onu da na Euru nema slabih protivnika, ali onda na utakmicama sa, na papiru, slabijima zaborave što je rečeno
Zašto je još Hrvatska Vujoviću nepoznanica?
- Dvije su utakmice dobivene na snagu i organiziranost te na individualnu kvalitetu. Cindrić je protiv Nizozemske vodio utakmicu onako kako on zna, bio je pravi iako je na nekim turnirima znao zakazati, Martinović je, kad je trebalo, zabijao i s 12 metara, Kuzmanović je skinuo neke bitne lopte. Jako mi se svidio onaj novi - Zlatko Raužan... Mislio sam da će Hrvatska "štekati" na toj poziciji, ali neće...
Vujović ima i preporuku za sljedećeg i najjačeg protivnika, Švedsku...
- Šveđani nisu jaki kao što su bili proteklih godina, ali su domaćini i to će im biti prednost. Hrvatska mora popraviti neke bitne stvari u igri. Ne smiju se raditi tolike tehničke pogreške kao dosad, ne smije se igra bazirati na neospornoj individualnoj kvaliteti, nego na momčadskom pristupu. Kad jedan igrač, Martinović ili netko drugi, briljira i dobije utakmicu, momčad nema onu pozitivnu povratnu informaciju. Kad su svi igrači "unutra", onda se stvara ona kemija koja donosi uspjeh...
Legendarni Crnogorac ima i poruku za Sigurðssona kojeg smatra dobrim trenerom i "strategom":
- Osim navedenog, najveći je problem to što je Hrvatska dosad primila "bezbroj" lakih golova, previše golova iz brze tranzicije. Kao da se igrači ponekad "zaborave" vratiti brzo u obranu nakon što se postigne neki pogodak. Na tome Sigurðsson najviše treba poraditi. Sjećam se, takvih problema nisam imao kad sam vodio Sloveniju. Zašto, Dagure, pitao bih ga. Ako se ti neki detalji poprave, Hrvatska opet može do dobrog rezultata iako najteže utakmice tek dolaze.
"Vuja" ne misli da će Hrvatska nakon tri srebra i tri europske bronce konačno doći do zlata, jedinog koje nedostaje jer su dva olimpijska i jedno svjetsko odavno već u "sefu":
- Neće, mislim da ne može jer su Danci i Francuzi trenutačno za dvije stepenice iznad ostalih. Gotovo sam siguran u novo finale između te dvije reprezentacije. A Danci nikad u povijesti nisu bili jači. Hrvatska može do polufinala, imaju otvoren put i treba ga iskoristiti, ali je zlato, bojim se, nedostižno. Svakome se može dogoditi loš dan, pa i Dancima i Francuzima, neki nepredviđeni problem, pa i oni mogu izgubiti neku utakmicu, no svi su izgledi da neće biti tako.
Kao pravi rukometni "luđak", Vujović će iz udobnosti svojeg salona čekati da Hrvatska ode daleko pa će i sam otići dati podršku u završnici turnira. Usput je imao ponudu za preuzimanje reprezentacije Saudijske Arabije "ali se nije dogovorio..."
- Čekam ponudu iz Japana (sedam ih je godina vodio Sigurðsson nakon Njemačke, a prije Hrvatske, nap.a.), vidjet ćemo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....