Zagreb je završio visinske pripreme na Rogli. Trajale su deset dana, u njima je baza bila na fizičkoj pripremi, sada se vraćaju doma, a 20. kreću u Francusku, u Strasbourg, gdje će nastupiti na turniru protiv Nantesa, a shodno s rezultatom dan kasnije protiv Montpelliera ili Györa.

Momčad za novu sezonu je kompletirana. Igor Karačić je stigao neposredno prije polaska na Roglu. I makar nikad dosad nije igrao u dresu Zagreba, za Karu se ne može reći da je novo lice u dresu našeg prvaka. Svi dobro znaju njegove kvalitete i njegove mogućnosti. I tu previše uklapanja nije ni bilo.

No, sada je posao pred Andrijom Nikolićem da od zanimljivog rostera napravi momčad koja bez Srne mora naći neka nova napadačka i obrambena rješenja, ali i vidjeti kako zamijeniti nezamjenjivog Timura Dibirova također u oba pravaca, ali i u svlačionici.

Odigrali su jednu pripremnu utakmicu na kraju priprema na Rogli, pobijedili su Trebnje Branka Tamšea i svog bivšeg suigrača Darka Cingesara 27:26, no to za ovu fazu nije ništa posebno. Dresova i zapisnika nije bilo.

Ono što je sigurno, traže se mnogi odgovori. Ključni su oni u obrani, makar su Gojun, Walczak i Trivković već na tom planu provjereni. No tu je jako važno kako će odreagirati dva igrača koja su došla na pola sezone, a koji nisu dobili pravu priliku - Topić i Przytula. Budu li oni pojačanja, Zagreb će odraditi lavovski dio posla, a jako je važno ujedno i kako će Poljak kao jedini pravi lijevi vanjski šuter izgledati ove sezone. Bude li on na pravoj razini, Zagreb može biti jako opasan svakome, jer i Przyturala i Topić su igrači koji bez problema mogu igrati u dva pravca. Karačić i Beljavski nude širinu, Pavlović jači ritam, napadački Klarica i Tskhoverbaze opasnost s desne strane, Kavčić i Gavrić su uvijek sigurne varijante i Zagreb ima jako dobru širinu, čak i ako Gruzijac nije obrambeno top tu može svakako pomoći Faljić. Zagreb ima dva lijeva krila koja mogu biti halfovi, što opet omogućuje neke nove stvari u svezi polukontre, a to je svakako plus za momčad. Dosta je rješenja, sve ih samo treba uklopiti na najbolji način. To nije nimalo jednostavan posao, ne može se napraviti u dva dana, ali bi bilo poželjno da Ligu prvaka i start u Bitoli Zagreb dočeka maksimalno spreman. Jer, može biti jako važno.

Neslužbeno se doznaje da su krenula i neka druga pravila, da se stvari između vanjske linije i pivota stavljaju na papir i pamte, da se ne bi tražili kada postane bučno, a u Ligi prvaka je uvijek tako.

Puno su radili na Rogli, kako bi rekli ‘nikad bolje‘. Dobro su se i zabavili i uspjeli odmoriti na friškom zraku i sada zalet za sezonu pomalo kreće.

Tri nova lice Zagrebove svlačionice

Giorgi Tskhoverbadze

24-godišnji Gruzijac, 194 centimetara visoki desni bek, najbolji rukometaš Gruzije danas. Za info, Gruzija je izašla iz sjene i pojavila se na posljednjem Euru, a baš on je bio prvi igrač selekcije. Sa 24 godine skupio je iskustvo Francuske (Montpellier) i Njemačke (Gummersbach) i dolazi u Zagreb biti pojačanje za momčad uz Luku Klaricu koji je naš reprezentativac i prvi desni bek momčadi. Izuzetno je skočan, savršenog šuta, napad mu je definitivno jača strana, ali za posao koji mu je namijenjen trebao bi biti odlično rješenje Andrije Nikolića.

Kako se dogodio prelazak u Zagreb? Kada se rodila ideja?

- Iskreno, ne bih vam mogao točno reći kada se rodila ideja, znam samo da se sve dogodilo vrlo brzo. U jednom trenutku to je bila samo mogućnost, a već u sljedećem sam bio dio zagrebačke obitelji. Ono što znam jest da sam sretan i ponosan što sam dio kluba s takvom tradicijom i ambicijom.

Sa 24 godine već ste se okušali u Njemačkoj i Francuskoj. Koliko ste time dobili, a koliko izgubili?

- Igranje u Njemačkoj i Francuskoj bilo je neprocjenjivo za moj razvoj. Stekao sam dublje taktičko razumijevanje igre, naučio se prilagoditi različitim stilovima rukometa, te sam dobio priliku igrati s nekim od najboljih igrača na svijetu. Također sam mentalno ojačao, učeći se nositi s pritiskom i na terenu i izvan njega. Što se tiče loših stvari, jedina prava žrtva bila je duga izbivanja od doma i obitelji, ali to je dio života koji biramo kao profesionalni sportaši.

Giorgi Tskhoverbadze

Damir Bičanić

Koliko znate o Zagrebu?

- Poznam Zagreb kao jedan od najuspješnijih klubova u povijesti europskog rukometa, sa strastvenim navijačima i tradicijom stvaranja i razvoja vrhunskih igrača. Svjestan sam snažne prisutnosti kluba u Ligi prvaka i njegove uloge vodeće snage u ovom dijelu Europe.

Koje su vaše prve misli o momčadi, posebno o dijeljenju minuta sa Lukom Klaricom?

- Iz onoga što sam vidio i čuo, momčad ima snažan identitet i natjecateljski duh. Klarica je talentirani igrač, a dijeljenje minuta s njim može biti pozitivno za obojicu, jer stvara zdravu konkurenciju i omogućuje nam da se međusobno potičemo da igramo na najvišoj razini. Na kraju krajeva, radi se o doprinosu uspjehu momčadi.

Na koje načine mislite da možete najviše pomoći Zagrebu?

- Vjerujem da mogu doprinijeti svojom brzinom, atletizmom i visokim radnim tempom, u kombinaciji s iskustvom koje sam stekao u vrhunskim europskim ligama. Bilo da je riječ o napadu ili obrani, moj je fokus na pouzdanosti u odlučujućim trenucima, održavanju visoke energije i činjenju svega što je momčadi potrebno za postizanje naših ciljeva.

Stanislav Sadovski

Lijevo krilo, 190 cenimetara visine, 23 godine, sjajna, nadaleko poznata rukometna škola SKA Minska. Nakon Igora Beljavskog još jedan Bjelorus u dresu Zagreba. Nakon odlaska Timiura Dibirova uz Davora Ćavara trebao bi ponuditi rješenja na lijevom krilu. Ono što je posebna vrijednost je činjenica da obojica mogu odigrati halfa u obrani, što bi moglo biti i te kako dragocjeno za Andriju Nikolića. Dolazi iz škole koja je po mnogima kruta, ne tolerira bilo kakva lutanja i njemu će ovo biti prvak sezona u Ligi prvaka. Čuda ne treba očekivati, ali da se Stas kako ga zovu pokaže kao pojačanje svakako – da.

Otkud Zagreb, tko je najviše zaslužan?

- Kontaktirali su me ljudi iz kluba i rekli da me žele, a nakon razgovora sa Igorom Beljavskim o situaciji u timu i klubu shvatio sam da moram iskoristiti priliku. Pomogao je u svemu i Timur Dibirov i vrlo sam zadovoljan što sam se pridružio klubu.

Stanislav Sadovski

Damir Bičanić

U Minsku ste prošli sjajnu školu, tko vas je trenirao?

- Škola iz Minska je vrlo slična Zagrebavoj školi, iako je ovdje iz nekog razloga malo teže, vjerojatno jer su zahtjevi veći. Prošao sam u Minsku školu s trenerima Igorom Paprugom i Sergejom Nikulenkom. Bilo je dragocjeno.

Kakva su očekivanja u Zagrebu, koliko vam je poznata Liga prvaka?

- Ovo je moja prva godina u inozemnom klubu i to je za mene ogroman iskorak. Želim biti realan, ali sam siguran da ću odmah od prve utakmice u Ligi prvaka koja je vrh europskog klupskog rukometa pokazati najbolje što mogu. Mislim da imam svoje kvalitete i ne sumnjam u to.

Kako vam izgleda Zagreb za sljedeću sezonu?

- Dobro. Naravno, osnovni je cilj domaće prvenstvo i kup, a Liga prvaka od lani samo pokazuje da se Zagreb može nositi sa svima. Otišli su Dibirov i Srna, ali smo se obnovili i pred sebe postavljamo maksimalne ciljeve.

Ćavar i vi tandem nakon Dibirova?

- Svima je jasno da će to biti jako težak posao, jer svi su svjesno koliko je vrijedio Timur Dibirov. Ali, tu smo sada mi i učinit ćemo sve što možemo da to napravimo na najbolji način. Vjerujem u nas – zaključio je Sadovski.

Aleksa Tufegdžić

Odlično desno krilo Aleksa Tufegdžić dolazi iz Srbije. 190 centimetara, odličan realizator, 24 godine, uz Filipa Glavaša trebao bi dati sve odgovore na desnom krilu. Trebao je i Mateja Dodić, brat Stefana Dodića koji je ne tako davno bio u dresu Zagreba, ali je s priprema zbog zdravstvenih tegoba završio na bolovanju i u uvodnom dijelu sezone neće ga biti na desnom krilu.

Otkud Zagreb kao ideja. Konkurencija na desnom krilu je top, kako vidite sebe u toj priči?

- Ideja o prelasku došla je iz želje za iskorakom u karijeri, želio sam novi veliki izazov. Mislim da je Zagreb kao izbor u skladu sa tom željom logičan korak, jer se radi o najvećem i najtrofejnijem klubu u regiji, sa jasnom vizijom i ambicijama na europskoj sceni. Privukla me je prilika da pokušam u Ligi prvaka, da budem dio tog projekta i da radim u vrhunskom sportskom okruženju. Konkurencija na desnom krilu je izuzetno jaka ove sezone, ali mislim da je to dobra stvar, jer nas tjera da budemo bolji iz dana u dan i da se na svakom treningu dokazujemo, samim tim i više napredujemo. Bit će to zdrava konkurencija, jer su i Glavaš i Dodić super momci, imamo puno utakmica u sezoni, tako da će sigurno svako dobiti priliku da pokaže.

Aleksa Tufegdžić

Damir Bičanić

Ukratko tvoj rukometni put do sada?

- Rukometni put me je vodio iz Crvene zvezde, gdje sam prošao sve mlađe kategorije. Nakon toga prelazim u Slovan iz Ljubljane, tamo sam proveo tri sezone, počeo sam polako stjecati iskustvo i na međunarodnoj sceni, čak sam u svojoj drugoj sezoni bio najbolji strijelac Slovenske lige. Sljedeća stanica bio je mađarski Csurgo. Jedna od najjačih rukometnih liga u Europi, gdje sam dodatno unapredio svoju igru, igrajući protiv vrhunskih protivnika. Na kraju su me moje dobre igre preporučile Zagrebu i sretan sam zbog prilike koju sam dobio.

Koji su treneri i igrači obilježili tvoju dosadašnju karijeru. Imaš li uzora u rukometu?

- U svojoj karijeri imao sam sreću raditi sa trenerima koji su mi zaista puno dali i od kojih sam dosta naučio. Svaki od njih je na svoj način uticao na moj razvoj, tako da ne bih izdvajao pojedinačno trenere, jer sam svakom od njih podjednako zahvalan za trud koji su uložili u mene. Igrači sa kojima sam dijelio svlačionicu su bili također važan dio mog rasta, učio sam od iskusnijih i uvijek gledao da sa suigračima stvaram dobar odnos. Sve te osobe su me oblikovale u igrača i čovjeka kakav sam danas. Uzor u rukometu mi je Luc Abalo.

Kako vidiš ovaj Zagreb i svoj prvi nastup u Ligi prvaka?

- Zagreb vidim kao tim s velikim ambicijama. Mislim da imamo jako kvalitetan tim ove sezone i ono sto je najbitnije širinu u rosteru, što nam daje dobru osnovu za borbu na svim frontovima. Cilj je jasno postavljen, svi domaći trofeji i napraviti dobar iskorak u Ligi prvaka. Što se tiče mog prvog nastupa, Liga prvaka je najviša razina rukometa i jako sam ponosan što ću imati priliku da debitiram u tako prestižnom natjecanju. Biće to velika motivacija i izazov za mene, ali i prilika da pokažem sve što sam do sada naučio i kakav sam igrač ustvari.

Kakve si tvoje igračke ambicije u karijeri?

- Moje ambicije su jasne, želim svakim danom napredovati, igrati na najvišoj razini i osvajati trofeje. Važno mi je da budem dio momčadi koja se bori za pobjede i da se razvijam kao igrač i kao osoba. Na kraju bih volio da jednog dana, kada budem završio svoj rukometni put, reći da sam dao sve od sebe i da sam ponosan na ono sto sam ostvario.