Početak sezone 2026.–2027. Paket24 Premijer lige. Mjesto radnje Bjelovar, iako je formalno prvak Zagreb bio domaćin ove utakmice prvog kola. Dva bivša europska prvaka jedan nasuprot drugog, Zagreb iz 1992. i 1993., (Partizan) Bjelovar iz davne 1972. Dva bivša izbornika jedan protiv drugog, Hrvoje Horvat protiv Slavka Goluže. Horvat je uvjerljivo nadvisio Golužu koji je u međusobnim utakmicama dvaju trenera bio uspješniji s čak osam pobjeda, a većinu ih je izborio kao trener Zagreba. Onaj jedan remi datira iz finala Kupa Hrvatske kad je Zagreb na kraju bio uspješniji nakon izvođenja sedmeraca, a poraz iz vremena kad je Goluža bio trener Tatrana Prešova, a Horvat, naravno, u Nexeu.
No, to je sad već davna prošlost i usputna statistika koju je Horvat popravio uvjerljivom pobjedom 34:21. To je zapravo i najmanje važan detalj rukometne fešte koja se odigrala u Bjelovaru i u kojoj je, budimo realni, Zagreb unaprijed mogao upisati; i upisao je uvjerljivu pobjedu.
Važnije od toga bilo je to što je ova ranije odigrana utakmica (da Zagreb ima još jednu provjeru prije utakmice Lige prvaka s Celjem) prvenstveno imala svečarski karakter jer je bjelovarski klub, osim obilježavanja povratka u izabrano društvo hrvatskog rukometa, ovom prilikom proslavio 70. obljetnicu postojanja. Vitalni starac nije se mogao oduprijeti kvalitetnijem Zagrebu, no toga su unaprijed svi bili svjesni.
- Loše smo otvorili utakmicu, moji su igrači bili impresionirani i na početku promašili neke zicere. U drugom smo dijelu bili puno bolji, no bilo je kasno za povratak. Imali smo dosta zdravstvenih problema u posljednje vrijeme, ali to nije izgovor, nismo bili na nivou zadatka i igrači su ispoštovali jako malo toga od onoga što smo se dogovorili - priznao je Goluža...
Na terenu je malo toga bilo sporno, no ova je utakmica bila samo vrhunac cjelodnevnih aktivnosti u obilježavanju 70. rođendana kluba koji je pod imenom Partizan 1972. osvojio naslov prvaka Europe. Bilo je to iste one godine kad je gro igrača bjelovarskog kluba osvojio u dresu tadašnje Jugoslavije prvo olimpijsko rukometno zlato na Olimpijskim igrama u Münchenu. Među njima i Bjelovarčani Hrvoje Horvat, legendarni srednji vanjski i kapetan momčadi, službeno najbolji rukometaš 20. stoljeća, te Miroslav Pribanić i Albin Vidović. Kad bi barem Bjelovar jednog dana opet ponudio takve igrače.
Velika većina još uvijek živih igrača tadašnjeg Partizana svojim je prisustvom uveličala ovaj trenutak, kao i još jedno svečano otvaranje obnovljene Dvorane europskih prvaka, kao što su to još u ožujku učinile hrvatske rukometašice kad su protiv Francuskinja u istoj dvorani odigrale utakmicu za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se u prosincu ove godine održati u Češkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Turskoj. Naravno, dodatno je ovom prilikom proslavljen povratak bjelovarskih rukometaša u elitni razred hrvatskog rukometa. Nažalost, davno su prošli oni dani slave kad je Partizan Bjelovar harao rukometnom Europom, a sada se pomalo ponovno pokušavaju složiti kockice mozaika i povratka Bjelovara na veliku scenu.
Baš kao i na utakmici između hrvatskih i francuskih rukometašica, i ovoj je u subotu prisustvovao predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, čiji su otac i stric, Zvonko i Željko, bili istaknuti članovi Partizanove generacije koja je pokorila Europu. S obzirom na to da mlađe generacije i ne znaju da je Bjelovar bio prvak Europe, prisjetit ćemo se te slavne generacije: Boris Bradić, Željko Nimš, Miroslav Pribanić, Nedjeljko Prodanić, Albin Vidović, Marijan Jakšeković, Željko Jandroković, Hrvoje Horvat, Ivan Đuranec, Josip Pećina, Vladimir Smiljanić i Nikola Hasan. Trener Željko Seleš bio je tvorac tog čuda...
Hrvoje Horvat senior i Hrvoje Horvat junior iskoristili su ovo druženje u njihovu Bjelovaru te su u uvertiri utakmice spremno pozirali pred muralom ispred Dvorane europskih prvaka posvećenom toj slavnoj generaciji. Kako i dolikuje ocu i sinu, komplimentirali su jedan drugom poručivši da je i treća generacija Horvatovih krenula njihovim stopama. Mladi 12-godišnji Borna je tijekom subote igrao u dresu Metalca, koji je bio jedan od klubova koji su u mlađim kategorijama do 11, 13, 15 i 17 godina obilježili ove "Dane rukometa za prvih 70 godina."
Trener Zagreba bez problema je zaključio da mu je otac bio bolji rukometaš nego što je to bio on:
- Jedan od najboljih ikada i to nije bilo moguće ponoviti. Tata je osvojio toliko toga i nisam se mogao s njime mjeriti. Drago mi je da sam se na ovaj dan vratio u Bjelovar i sve mi je puno emocija. Tu je toliko mojih ljudi, tu sam napravio svoje prve rukometne korake i sretan sam što je moj Zagreb mogao obilježiti ovaj veliki trenutak. Bjelovar se vratio u Premijer ligu i nadam se da će se u mojem gradu jednog dana ponoviti ona velika priča u koju je toliko toga ugradio moj otac.
Horvat senior također je bio pun emocija, čovjek koji je nedavno napunio okruglih 80 godina djelovao je kao da je barem 20 godina mlađi, a točno je deset godina stariji od kluba slavljenika:
- Da, Hrvoje nije kao rukometaš bio toliko uspješan kao ja, ali je zato bio i jest puno uspješniji trener. Ovo je prekrasan trenutak kad se mogu prisjetiti onih slavnih dana kad smo kao autsajderi osvojili naslov i iznenadili tadašnjeg aktualnog prvaka Gummersbach slavivši sa 19:14, što je u to vrijeme bio najviši rezultat i najveća pobjeda u nekom od finala. Oni su nas podcijenili, za njih smo bili nepoznati "seljaci" iz grada za koji nikad nisu čuli. A ni dvoranu tada nismo imali, cijela je Jugoslavija imala samo četiri prave rukometne dvorane i svoje smo utakmice u tadašnjem Kupu prvaka igrali u Novom Sadu. Prvenstvene smo igrali u Karlovcu, Varaždinu... Kad smo igrali u Koprivnici, to je bilo jako blizu i osjećali smo se kao da igramo doma.
Horvat stariji pokušao je usporediti tadašnji i današnji rukomet "koji je evoluirao, brz je i prevladava sirova snaga":
- Mi smo bili tehnički potkovaniji, bio je to sasvim drugačiji sport. Danas se sve bazira na snazi...
Dvorana europskih prvaka bila je solidno ispunjena, pokazalo se još jednom da je Bjelovar prvenstveno rukometni grad. Domaći su navijači pozdravljali svaku dobru akciju svojih igrača i kad je Zagreb digao razliku na dvoznamenkastu brojku. Među onima koji su zdušno navijali, čule su se riječi utjehe:
- Činjenica je da je Zagreb bolji, pobjeđivat ćemo zato ostale protivnike u ligi...
Neka im se želje i ostvare, važno je da se jedan poznati rukometni centar vratio u elitu. Kad bi barem toga bilo i više da hrvatski klupski rukomet dobije na širini, samo tako se dobiva dodatna kvaliteta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....