Podravka je prošla prvi krug Lige prvakinja. Lokomotiva se dobro drži u Europskoj ligi, ali dvije najvažnije igračice su hendikep koji je nemoguće nadoknaditi i ne treba očekivati čudo, a prolaz u četvrtfinale natjecanja to bi sigurno bio.
Sada slijede malo teži dani i Podravki u Ligi prvakinja i Lokomotivi u Europskoj ligi, ali i reprezentaciji koja se uskoro vraća na scenu nakon SP-a na kojem se utješila osvajanjem President Cupa. Sada, nažalost, imamo još težu situaciju: na one ozljede koje smo imali dobili smo nove, neće moći igrati ni Malec ni Balaško, gotovo izvjesno ni Prkačin, i dalje neće biti Mamić, Ježić, Brkić, odavno više nema Pijević, sestara Posavec, Blažević, Mičijević. U jednom smo krugu iz kojeg ćemo teško dočekati izlaz i definitivno nam je potreban plan i ideja kako izgraditi budućnost, jer dolazimo u situaciju da se, i ako se sve vrate, postavlja pitanje koliko bi s godinama mogle u budućnosti nositi reprezentaciju dugoročno. A bez takvog razmišljanja danas je jako teško funkcionirati.
Slijede nam dvije utakmice protiv Francuskinja. One su jako dobre, one su brončane sa SP-a, one su finalistice OI, one su četvrte u Europi. To je ekipa koja ima kontinuitet, koja mijenja generaciju, ali uvijek je značajna na velikoj sceni. Ne treba puno očekivati od tih dviju utakmica u Bjelovaru i Metzu. No, najvažnije je znati da, usprkos svim problemima, imamo dobru situaciju: imamo dvije pobjede protiv Finske i Kosova i da s još dvjema protiv tih protivnica, što je realno, možemo mirno ići prema Euru koje će krajem godine biti u pet zemalja.
Bilo bi jako važno da tu vratimo sve što možemo, da uvedemo neke mlade igračice kao zalog za budućnost i da polako gradimo tim koji bi se plasirao na SP 2027. godine u Mađarskoj, a koje će biti izborno kada je riječ o kvalifikacijama za Olimpijske igre koje će 2028. godine biti u Los Angelesu. Imamo više od dvije godine do LA-a. To nije previše vremena, ali budemo li dobro vukli poteze, moglo bi biti sasvim dovoljno. Prvih sedam reprezentacija s tog Eura ići će u olimpijske kvalifikacije; ako znamo da će tu biti svjetski prvak, europski prvak, da je tu jaka Mađarska kao domaćin, možda bi i deseto mjesto na SP-u 2027. u Mađarskoj bilo dovoljno da dođemo do šanse koja se u ovom trenutku čini nestvarnom. Trenutno punimo tim igračicama koje nešto igraju u Europi, a njih je sve manje i u tom izboru sve je kraći.
Zato ćemo, ako želimo napraviti iskorak, morati napraviti konkretan plan – kako. Utakmica u Koprivnici u subotu pokazala je da je ženski rukomet još živ, da je uzbudljiv, da može dobiti čak i Francuskinje Horaček i Zaadi kada se izdvoje iz jednog drugačijeg sustava. Imamo dovoljno struke da svi sjednu za stol, da izvučemo iz razgovora najbolje ideje i da onda krenemo na posao. Trenutno smo na dnu, možemo ići samo naprijed, ali ni to neće ići samo po sebi. Moramo pokazati nešto. Imamo dobre juniorke, odlične kadetkinje, imamo novu generaciju koja je neki dan protiv Španjolske osvojila mediteransko zlato, a za te stvari moramo imati plan kako će to izgledati za godinu i pol i više.
Uvijek se vraćati na staro neće nas odvući od sadašnjeg mjesta. Nije prvi put da imamo takvu situaciju, nije prvi put da smo izgubili kontinuitet, ali uvijek smo nakon takvih perioda imali plan i bili spremni čekati. Pa su Podravka i Lokomotiva bile visoko u Europi, pa smo imali igračice u najboljim europskim klubovima, pa smo jednom bili na OI u Londonu, pa smo bili brončani na Euru…
Tko zna gdje bi nam bio kraj da smo imali kontinuitet, ali, nažalost, u ženskom rukometu nikad ga nismo uspjeli ostvariti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....