Dogodilo se toliko toga da me više ništa ne može iznenaditi i izbaciti iz takta, ali na kraju svega sam OK, volim i dalje skijati i jedva čekam ponovno skijanje. Spletom okolnosti prošla sam jako puno toga i jako puno naučila, nevjerojatno puno i to me posebno veseli. Imam osjećaj kao da mi se u godinu dana zapravo dogodilo stvari za pet godina, kaže Zrinka Ljutić dok radi svojevrsnu "inventuru" svih izazova koje je riješila prethodnih mjeseci.
Negdje po putu nestalo je i grča s kojim se hrvala cijelu prošlu sezonu, ili je bolje reći, otresla ga je sa sebe. Baš kao što je iz glave pomela glasove koji su joj radili zbrku i podmetali noge.
- Sad sam stvarno svoja i baš se dobro osjećam - kaže s osmijehom koji se osjeća i u glasu.
Ne znači to da će sve biti super i divno u vremenu ispred nje, život sportaša nikad nije autocesta po kojoj se stalo vozi istom brzinom, ali volan je opet u njezinim rukama.
Iza nje je sezona u koju je ušla kao vlasnica slalomskog Globusa, a završila je na tek 23. mjestu u slalomu, s tek dva top 10 rezultata i čak šest nezavršenih utrka. U prvom dijelu je veleslalom "spašavao glavu" i stišavao kritike, u ovoj disciplini je u konačnici i deveta u poretku. Ali kad se sve to ispremiješalo, a nastup na ZOI nije donio - jer realno u tom trenutku nije ni mogao - "čudesni preokret", nije to bila sezona koje će se s guštom sjećati.
- Stvar je u tome da su moje obje prošle sezone bile teške i iscrpne. Sezona u kojoj sam osvojila Globus bila je i sezona prilagodbe na novi materijal, što iziskuje puno energije, a borba za Globus je bila naporna i teška sama po sebi. Nisam ušla u sezonu čiste glave i bila sam opterećena sa svime. Bila sam i jako umorna od svega, a nekako zadovoljna s tim Globusom i kroz cijelo to vrijeme nisam uspjela čuti samu sebe, prepoznati što mi se događa i iz toga sam donosila neke odluke koje nisu bile dobre za sve što se kasnije događalo u sezoni. A ne možeš skijati kad si sav u grču i onda se samo slagalo... Zapravo sam trenirala više nego sezonu prije, imala više rundi, iako više nije uvijek i bolje….
Nekako se čini da uvijek morate naučiti baš svaku lekciju na svojoj koži?
- Svi moraju. Uvijek se čini kako možemo učiti na iskustvima drugih, ali mislim da je to zamka koja onda donosi samo duži put jer na kraju se moram vrati do onoga što sam ja osjetila i iskusila i što funkcionira ili ne funkcionira za mene. I tek tada mogu reći sad znam što moram napraviti dalje.
Na sve se nadovezala "afera Pavlek" koja je sve u hrvatskom skijanju okrenula naglavačke. I dok su medijski prostor i javnost bili ispunjeni sablažnjavanjem i čuđenjem, skijaši su u pozadini vodili bitke koje ne završavaju u vijestima. Iznova su slagali kockice svojih karijera, a Zrinka i njezina obitelj nisu bili iznimka.
Ali nekoliko mjeseci kasnije, kad podvuče crtu, u cijelom tom crnilu koje je okružilo skijanje u Hrvatskoj, Zrinka Ljutić ima se pravo osjećati kao pobjednica. Dokazala je da je u stanju čvrsto uzeti u ruke i svoju skijašku karijeru i svoj život.
- Shvatila sam da imam kredibilitet i dovoljno znanja i ne trebam ovisiti o nekome niti netko drugi treba odobriti moje odluke.
Proteklih godina je bila praksa u hrvatskom skijanju da se ugovori potpisuju za olimpijske cikluse, što znači da su takvi istekli po završetku prošle sezone, a s proizvođačima skija na dvije godine, pa su i ti istekli. U kombinaciji s aferom, to nije bila nimalo jednostavna situacija.
- Nije, ali moji sponzori su ostali. Nije zapravo uopće bilo upitno hoće li ostati. Recimo, Red Bull gleda toliko široko i dugoročno da njima moja lošija prošla sezona nije bila bitna, a znaju da za ostale stvari mi sportaši nismo krivi i kao da su me još više prigrlili, još jače zagrizli da mi pomognu i to mi je jako puno značilo.
Ali trebalo je riješiti nove ugovore i tu dolazimo da najzanimljivijeg dijela priče - Zrinka Ljutić je odlučila biti sama svoja menadžerica.
- Drago mi je da sam prošla kroz to jer sam stekla to iskustvo proučavanja ugovora, dogovaranja osnovnog iznosa, bonusa, ma svega...
I sve ste to sami obavili?
- Jesam. Na kraju je to meni bilo i jako fora. Možda bi bilo pretjerano reći da sam se prije bojala tog dijela, ali bilo mi je nekako neprivlačno, svi ti papiri, ugovori, pravila, sve to treba proći s odvjetnicima, a sad mi je to što se dogodilo bilo kao neki znak da to uzmem u svoje ruke i pozabavim se time. I na kraju je sve prošlo bez problema, bila sam iznenađena koliko glatko. Svi su bili otvoreni i zapravo im nije ništa mijenjalo što jedan sportaš sam dolazi na pregovore i zalaže se za sebe.
Zvuči jednostavno kad ona to tako predstavi, ali riječ je svjetskim kompanijama, "velikim igračima". Nije to kao da odeš u neku malu firmu u kojoj možda i moliš sitnu pomoć...
- Nije, ali tu isto veliku ulogu igraju kontakti i veze s tim ljudima, onda je lakše. Nisam išla razgovarati s potpunim strancima. Tu mi je sigurno išlo u korist to što imam doista dobre odnose s tim ljudima, često ih viđam tijekom sezone i onda je prirodnije razgovarati i o tim stvarima.
Nije često da sportaši na vrhunskoj razini sami rade taj dio posla. Niste razmišljali nekoga angažirati?
- Jesam, imala sam i nekoliko sastanaka, htjela sam se informirati što sam više mogla i kad sam skupila sve te informacije, zaključila sam kako sad želim uživati u slobodi koju imam i vidjeti kako će se stvari odvijati i koliko mogu sama. Ne potpuno sama, naravno, već uz pomoć obitelji. Zapravo sam sve na kraju htjela u najvećoj mjeri svesti na obitelj, kako je sve i počelo, jer to su ljudi kojima potpuno vjerujem i znam da će uvijek biti uz mene. Nekome ne paše da sam radi te stvari, ali meni u ovoj situaciji, ovaj način najviše odgovara. Nedavno sam dogovorila suradnju s osobom koja iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u radu s profesionalnim sportašima, a u ovom slučaju riječ je i o članu moje obitelji, tako da se mogu fokusirati na ono što je meni najvažnije, skijanje. Zajedno smo definirali smjer u kojem želim ići, ali moja riječ je zadnja i moj glas se sluša.
Definitivno nije uobičajena situacija na vrhunskoj razini, ali velika Lara Gut-Behrami je dokaz da se može. Švicarka je pokazala da se u današnje vrijeme može i bez društvenih mreža, a ona nema profile niti na jednoj još od 2017., da se može preskočiti i događaje na kojima bi "morala biti", odbiti ugovor na kojem je cifra s nekoliko znamenki jer ne želi da joj obveze iz njega upravljaju životom...
Upravo je Laru Gut-Behrami kontaktirala Zrinka Ljutić. Kako je uopće do toga došlo?
- Još u travnju kad se sve razbuktalo i kad sam se našla u toj novoj situaciji, pala mi je na pamet Lara. Znala sam da ona ima tešku povijest sa svojim savezom i da se u jednom trenutku skroz odvojila i u biti sama tražila sponzore i razvijala partnerstva, odnosno sama vodila svoj tim. Super mi je kod nje što se nigdje ne eksponira, jako drži do privatnosti, zapravo nitko ne zna ništa više o njoj od onoga to ona dopušta i činila mi se kao osoba koja će mi iskreno reći sve jer ona je takva, jako direktna, realna. Poslala sam joj poruku i čule smo se isti dan i u biti mi je jako puno toga ispričala i dala mi je nekoliko savjeta koji su mi stvarno pomogli. Držala sam se tih nekoliko točki koje mi je rekla. I još se držim.
Kakvo je sad stanje u Hrvatskom skijaškom savezu, imate li vi skijaši više slobode?
- Nije lako, trebat će vrijeme da se vrati i ponovo izgradi povjerenje ljudi i sponzora, a smatram da će biti toliko slobode za koliko se mi sportaši zauzmemo i izborimo.
Skijaški dio Zrinkine priče čvrsto je u rukama oca Amira Ljutića, ali velika promjena je čovjek koji se od ovog proljeća brine za njezinu fizičku pripremljenost. Ni manje ni više nego trener koji je silno talentiranog, ali tanašnog i fizički inferiornog Marca Odermatta pretvorio u "zvijer". Austrijanac Kurt Kothbauer.
Kako je došlo do te suradnje budući da je Kothbauer od 2024. u timu Lucasa Braathena?
- Na razgovorima u Red Bullu sam rekla kakva mi je situacija, da bih htjela nešto promijeniti, da nemam trenutačno kondicijskog trenera. Patrick Riml, koji vodi Athletes Special Projects, pitao me što bih htjela, što mi odgovara, u kakvim sam odnosima s Emmom Aicher i kad sam rekla da smo u odličnim, spojili su nas dvije u tim s Kothbauerom. Čula sam dobre stvari o njemu, imali smo i nekoliko razgovora, a kad smo krenuli raditi odmah sam znala - to je to. Zbilja smo kliknuli.
I tako je Zrinka ovo ljeta radila s Emmom Aicher, djevojkom koja skija sve četiri discipline na vrhunskoj razini i prošle sezone se do posljednje utrke borila za Veliki globus. Veliki dio zasluge za to ima sigurno i Kothbauer koji od prije prošle sezone radi s Njemicom, jer takav ritam utrka je iznimno teško izdržati.
Koliko često radite s njim i na koji način s obzirom na to da je on primarno Braathenov trener?
- Do sada sam šest tjedana radila s njim. To su blokovi od po dva tjedna kad smo u okolici Salzburga. Imat ćemo još jedan kamp u rujnu, a između njih sam radila po njegovom programu i radit ću po njegovom programu i tijekom sezone.
Malo je reći da je oduševljena, iz više razloga.
- Ovo mi je prvi put da konstantno imam kondicijske pripreme uz skijaše i to mi je jako dobro i za glavu, a i naučila sam puno i čujem jako puno stvari. Teško je sam trenirati. Baš zna biti teško, a nekad je i dosadno kad si sam, a ovako te netko pogura, imaš usporedbu s nekim...
I kad sve zbrojimo, koliko je drukčija ova Zrinka od Zrinke prije godinu dana?
- Jako je drukčija. Sve što se dogodilo pozvalo me da se više slušam, da idem dan po dan i gledam kako će se stvari razotkrivati ispred mene, i da se na kraju dana nepotrebno ne stresiram oko nekih stvari koje mi nisu zapravo bitne. Na kraju, ekipa se poklopila, treninzi su zanimljivi, zdrava sam i za sad je sve prošlo super.
I ne postavlja si konkretne ciljeve za iduću sezonu.
- Ne, ne razmišljam uopće na taj način. Želim doslovno samo skijati, a što bude - bit će. Ne mogu na to utjecati više od onoga što radim svaki dan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....