Hrvatski sport već godinama ne pati od nedostatka talenata, nego od nedostatka vizije i modernog upravljanja. Zato mu trebaju mladi, obrazovani ljudi, naoružani energijom, idejama i tehnologijom. Doktor Josip Varvodić u mnogočemu odgovara upravo tom profilu.
Ima 41 godinu, vrhunski je kardiokirurg, već četiri godine predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, a ujedno i prvi dopredsjednik Europske federacije za vodene sportove (European Aquatics). Malo je Hrvata koji danas obnašaju tako visoku funkciju u međunarodnom sportu.
Bio je među ljudima koji su tražili transparentnije upravljanje europskim vodenim sportovima i otvoreno se suprotstavili tadašnjem vodstvu LEN-a. Nije se povukao ni kada je Hrvatskom plivačkom savezu zaprijetila suspenzija, koja se na kraju i dogodila. Pokazao je da je spreman preuzeti rizik zbog onoga u što vjeruje, ali i da zna okupiti ljude oko zajedničkog cilja. Upravo zato danas obnaša tako važnu funkciju u LEN-u.
Hrvatskom sportu danas treba upravo takav pristup. Više transparentnosti, više odgovornosti i jasna strategija razvoja. Svijet sporta posljednjih se godina dramatično promijenio, a Hrvatska u mnogim segmentima više ne prati taj ritam.
Iza Varvodićeve kandidature stali su najveći hrvatski loptački sportovi, a kandidirao ga je predsjednik HNS-a, Marijan Kustić. Hrvatski nogometni savez već godinama financijski gotovo uopće ne ovisi o Hrvatskom olimpijskom odboru, pa Kustić osobno nema poseban interes u raspodjeli HOO-ova proračuna. Očito smatra da bi upravo Varvodić mogao pokrenuti promjene koje hrvatski sport godinama čeka.
Teško je zanemariti činjenicu da iza jednog kandidata stoji najveći dio organiziranog sporta u Hrvatskoj. Nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo i odbojka okupljaju više od 70 posto registriranih sportaša. Njihova potpora govori da postoji ozbiljna potreba za drugačijim smjerom razvoja.
Upravo su loptački sportovi posljednjih godina u najvećim problemima. Profesionalnih klubova u pravom smislu riječi imamo tek nekolicinu. Ne možemo govoriti o profesionalnom sportu ako igrači ne mogu živjeti od svoje plaće, a utakmice prati tek stotinjak gledatelja. To nije profesionalizam, nego njegovo održavanje na životu.
Varvodić je dovoljno iskusan da zna kako spas za hrvatski sport neće pronaći u proračunu HOO-a. Proračun Hrvatskog olimpijskog odbora za 2026. godinu iznosi oko 68 milijuna eura. To je manje od proračuna Dinama, a višestruko manje od proračuna gotovo svakog ozbiljnijeg bundesligaškog kluba. Jasno je da se s tim novcem ne mogu riješiti strukturni problemi hrvatskog sporta.
Predsjednik HOO-a zato ne smije biti tek čovjek koji raspoređuje državni novac. Hrvatskom sportu potreban je lider koji će stvarati uvjete za veća privatna ulaganja, povezivati sport i gospodarstvo te predlagati zakonske promjene koje će klubovima omogućiti održiv razvoj. Potreban je netko tko će državi napokon objasniti da sport nije samo trošak, nego i važna gospodarska djelatnost, ulaganje u zdravlje i jedan od najsnažnijih hrvatskih promotora u svijetu.
Upravo na tom području dosadašnja vodstva HOO-a nisu ostavila ozbiljniji trag. Hoće li Varvodić biti drukčiji, tek treba vidjeti. Ali jedno je sigurno: ako se sve svede samo na promjenu imena na vratima predsjedničkog ureda, hrvatski sport neće napraviti ni korak naprijed. Promijenit će se ljudi, ali ne i sustav. A upravo je sustav ono što hrvatski sport već godinama najviše treba promijeniti.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....