U srijedu, 17. lipnja, u gradu u kojem je smaknut jedan od najpopularnijih američkih predsjednika, John Fitzgerald Kennedy, u teksaškom Dallasu sastat će se Engleska i Hrvatska. Do tada će se odmjeravati tko ima koje i kakve prednosti, čije su mane veće ili kako se njih može najučinkovitije prikriti. Glede navijača, za očekivati je da će na tribinama Gordi Albion imati prednost neovisno o ne baš malobrojnom hrvatskom iseljeništvu u SAD-u. No danas, tjedan dana ranije, možemo reći da smo poveli – 1:0 za nas.
Nije baš u nogometu, već u svekolikom sportskom nadmetanju, a opet zahvaljujući jednom sportu koji izumiše na Otoku. Istina, ne baš Englezi, već Škoti, ali pustimo sad te “sitnice”. Naime, jedna Engleskinja je nedavno odlučila stati pod hrvatski stijeg, zaigrati za Lijepu Našu, u budućnosti predstavljati Hrvatsku.
Pisali smo već prije, opet okvirno tjedan dana, kako se 19-godišnja Amelie Perkins, dosadašnja britanska vaterpolska reprezentativka, rođena u srpnju 2007. u engleskom gradu Coventryju, javila našoj izbornici (Mia Šimunić) sa željom uzimanja hrvatskog državljanstva, igranja za Hrvatsku.
– Hrvatska je država koja ima svoje značajno mjesto u povijesti vaterpola, a u zadnje vrijeme te su djevojke ostvarile neke sjajne rezultate. Imaju vrlo mlad i nadaren sastav, a kad sam razgovarala s Mijom, bila sam doista dojmljena ambicijama, strašću. Nakon toga znala sam kako želim biti dio te priče te da želim dati i svoj doprinos budućim uspjesima.
Tako zbori djevojka iz Coventryja, inače igračica solidno jakog talijanskog prvoligaškog sastava Plebiscito iz Padove. Ono što smo mi pak uspjeli razabrati iz nekih naših izvora jest da su odluci Perkins za odlaskom iz britanske vrste “kumovali” i neki nesporazumi u njezinim odnosima s tamošnjim savezom. Načelno, dubina ili srž tih mogućih nesporazuma nas baš i ne zanimaju odveć. Ne tiču nas se, odnosno jedino nama bitno je da Hrvatska dobiva doista potencijalno izvanredno nadarenu, kvalitetnu igračicu, sidrašicu. Konačno, da nije visoke kvalitete, teško da bi igrala u Serie A, koja je jedna od najjačih ženskih vaterpolskih liga na svijetu.
– Jednostavno, odlučila sam da je Hrvatska moja opcija za budućnost. Željela bih doprinijeti hrvatskoj reprezentaciji, plasirati se na svjetska prvenstva, na olimpijske igre. Mislim da bih mogla i rasti uz trenericu kakva je Mia Šimunić, a željela bih i iskusiti način života u Hrvatskoj, igrati za Mladost.
Amelie Perkins trebala bi već sljedećeg tjedna doputovati u Zagreb, potpisati ugovor za ŽAVK Mladost, budući da je igranje u državi čije se državljanstvo traži ujedno i jedan od uvjeta.
Koliko dugo ste igrali u Italiji?
– Godinu i pol već. Cijelo vrijeme u Padovi, jednu sezonu i u Ligi prvakinja, a ove smo sezone dospjeli do četvrtfinala Eurokupa. Meni je bilo sjajno što sam igrala u takvoj ligi, s tako iskusnim igračicama, svaki tjedan s i protiv najboljih na svijetu, i s osvajačicama olimpijskih medalja. Za jednu 17-godišnjakinju, koliko sam imala kada sam došla, to i nije baš nešto uobičajeno. U te dvije godine mislim da sam silno napredovala i to je ono što želim donijeti i u hrvatsku reprezentaciju.
Za Amelie, koja je već igrala u Hrvatskoj – u Zagrebu je 2024. nastupala za Veliku Britaniju na EP-u do 19 godina – nije nepoznanica kako dolazi u državu jakog vaterpola, ali ipak zemlju... nogometa. Još je više svjesna da sljedećeg tjedna Hrvatska igra protiv Engleske na nogometnom SP-u, pa... gdje će joj srce biti, za koga kucati, navijati? Malo teško za vas.
– Sada želim biti uključena u sav hrvatski sport, dakle podržavat ću Hrvatsku.
Opa, hvala i hrabro malo. Sve se pitamo što će otac reći na ovo.
– Pa, otac mi je Australac i njegov sport je inače ragbi, on je bio profesionalni ragbijaš čak, te nije baš navijač Engleske.
OK. Dakle, s Amelie Perkins smo dobili očito reprezentativku više, s ocem i još jednog navijača više. Dobar posao, za početak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....