Došao je u Hrvatsku kad su je svi zaobilazili, postao reprezentativac i doživio šok: ‘To je bila najveća prevara!‘

Sjećate se možda ili ste barem čuli za Andreja Bjelofastova. Jednog od vjerojatno rijetkih vrhunskih sportaša, prvaka Europe, osvajača olimpijske kolajne koji spaja Hrvatsku, Ukrajinu i Rusiju. Odnosno sa sve tri navedene države ima snažnu poveznicu.

Početkom 1990-ih, usred rata u našoj domovini, ovaj Ukrajinac iz Rusije, stigao je u Hrvatsku kada su je svi stranci zaobilazili. On je došao ne bi li ovdje igrao. Vrsni vaterpolist koji je nakon osvojene bronce za reprezentaciju tadašnje Zajednice nezavisnih država na OI u Barceloni 1992. došao prvo u Zagreb. Ondje je dvije godine igrao pod kapicom Mladosti (1992. -. 1994.), kasnije u Dubrovniku, od 1998. do 2000. u VK Bellevue (tada VK Dubrovnik), te jednu sezonu u Jugu (2000./01.). Sve sezone i više no uspješne. S Bellevueom je osvojio Mediteranski ili COMEN kup, s jugašima pak te jedine sezone dvostruku krunu u Hrvatskoj i naslov prvaka Europe.

Da, i ono ipak najbitnije. Bjelofastov je bio naš prvi naturalizirani vaterpolist, hrvatski reprezentativac. Nastupao je na EP u Beču 1995.

- Joj, toga bolje da se ne prisjetim - jučer će Andrej iz Moskve.

- Igrao sam u Beču, obećao mi je tadašnji predsjednik HVS-a da ću ići na OI u Atlantu godinu dana kasnije, ali prevarili su me. Zavlačili su me do zadnjeg trenutka, a onda otpisali, pa više nisam mogao ni za Ukrajinu koja se plasirala. To je bila najveća prevara i najveća moja pogreška što sam vjerovao tadašnjem predsjedniku. Mislim, to je moj stav i ja ga otvoreno iznosim. To neću nikada zaboraviti, to je bila prevara strašna.

MARKO TODOROV/CROPIX Cropix

Na OI u Atlanti ‘96. hrvatski centarski tandem činili su Renato Vrbičić, nažalost pokojni već četvrtu godinu, te Igor Hinić. Preteče Barakuda osvojile su tada olimpijsko srebro. Doista, Andrej Bjelofastov se gorko sjeća te ‘96. pa će tako danas, kada je na klupi ruske reprezentacije...

- Zato mi je žao što je Harkov dobio hrvatsko državljanstvo! Zato jer mislim da je tu odluku donio u krivo vrijeme. U redu, to je njegova odluka, a i s obzirom što se sada događa... Međutim, da sam ja prije postao ruski izbornik, a to sam od 1. siječnja ove godine, ne bi meni Harkov otišao! U redu, ponavljam, kada vidimo što se sada događa...

Iako nam je uvijek drago popričati s Andrejom, upravo je rat u Ukrajini jedan od razloga poziva. Andrej je Ukrajinac, ali je opet i Rus. Po nacionalnosti je nedvojbeno Ukrajinac, ali...

- Ma da, ja sam rođen u Kijevu. To je i moj grad. Uostalom, moji su roditelji još uvijek, evo i sada ondje. U Kijevu. A ovo što se sada događa je... Bože sačuvaj! Užas. Posebno meni jer, kako da vam kažem, meni su zaista Ukrajina i Rusija, obje države, moja domovina.

Spomenuli ste da su vam otac i majka u Kijevu i ovog trenutka? Čujete li se, razmišljate li o tomu da ih nekako izbavite?

- Čujemo se jasno, 5-6 puta dnevno. Svako malo, barem dok još ima veza, ali ne... Oni su stari ljudi i ne žele nikuda. Otac ima 79 godina. Teško mi je. Primam svakakve informacije, i s ruske i s ukrajinske strane, tako da... Nikada nisam pomislio da će biti ovakva situacija.

To znamo jer ste to i rekli prije 20-ak dana, kada ste bili vodili svoju reprezentaciju protiv Hrvatske.

- Vi se sjećate da sam došao u Hrvatsku kada je kod vas bio rat i igrao sam tada kod vas. I za vas. Znam što znači rat. Ovo što se sada događa ovdje je mislim ipak, nemojte krivo shvatiti jer svaka patnja užasna, ali ovo je puno teže i jače. Puno je ljudi poginulo već dosad. Kako s ruske strane, samo se o tome ne priča, i s ukrajinske strane. Nitko, baš nitko nije vjerovao da će se 2022. voditi ovo... Tko je za, a tko protiv, o tome neću pričati jer svaka strana ima svoju istinu - veli Andrej Bjelofastov.

Gdje vam je brat Igor? On je također igrao vaterpolo, za Sloveniju svojedobno.

- Ostao je u Ljubljani, radi ondje, tamo mu je cijela obitelj.

Što je s utakmicom koju bi Rusija trebala odigrati protiv Grčke 8. ovog mjeseca u Svjetskoj ligi, u istoj skupini gdje je Hrvatska. Znamo da se sigurno neće igrati u Rusiji, ali hoće li se igrati uopće?

- Evo, ja vam se sad javljam s treninga, u Moskvi smo i još ne znamo. U Rusiji ne možemo igrati, ali mi je svakako želimo odigrati. Javili smo se Grcima, oni su nam predložili Atenu, ali je problem što mi više nikuda ne možemo letjeti izvan Rusije u Europu. Možemo samo u Beograd i Istanbul. Problem je što ne možemo dobiti ni vizu. Onda sam ja predložio Grcima da igramo u Beogradu jer nam za Srbiju ne treba viza, tamo možemo svakako doći. No, sad ne znam još ništa. Uskoro ćemo doznati, a želimo igrati jer je završni europski turnir Svjetske lige krajem travnja. Nadam se da ćemo igrati, ali sada čekamo. Prihvaćam odluku Međunarodnog olimpijskog odbora, ali se ipak nadam da ćemo igrati. Probat ćemo nešto napraviti. Ja sam sportaš, volim sport, to je radost, a drugo ne bih komentirao - iz Moskve će Andrej Bjelofastov, Ukrajinac iz Rusije, te hrvatski reprezentativac koji je za Barakude odigrao 22 utakmice i postigao 19 golova.