ŠPANJOLSKA - HRVATSKA 8:4 (2:1, 1:0, 4:2, 1:1)

TOKIO - Plivalište Tatsumi. Suci: Stavridis (Grčka) i Kun (Mađarska). Opunomoćenik: Shaw (Kanada).

ŠPANJOLSKA: Munarriz 1, Granados 2 (1+0), Sanahuja 1, de Toro, Larumbe, Famera 1, Fernandez, Tahull, Perrone, Mallarach 1, Bustos 1, Aguirre (12 obrana). IZBORNIK: David Martin.

HRVATSKA: Bijač (7+1 obrana), Macan 1, Fatović 1, Lončar, Joković, Bukić 2, Vukičević, Bušlje, Miloš, Vrlić, Marcelić (3 obrane), Garcia. IZBORNIK: Ivica Tucak.

PETERCI: Španjolska 2-2, Hrvatska.

OSOBNE POGREŠKE: Španjolska 7, Hrvatska 10. TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Macan (30).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Španjolska 4-8 (50%), Hrvatska 2-7 (29%).

Deja vu. Uistinu, već viđeno. Praktički prekopirana utakmica s prošlih olimpijskih igara, pa čak je i rezultat zamalo takav. Najbolji vaterpolisti Hrvatske i Španjolske u Tokiju su odigrali susret istovjetan onome prije pet godina u Rio de Janeiru. Jedina je razlika što je tada to bio susret 3. kola, a sada sraz posljednjeg, 5. kola. U Riju je bilo 9:4, sada 8:4 za Španjolsku. U obje utakmice nam napad "nije došao na bazen". I to je ključ svega. Španjolski vratar, Unai Aguirre, mladac koji ima samo 19 godina i kojeg u njegovoj domovini već godinu-dvije nazivaju nasljednikom glasovitog Jesusa Rollana jest odličan čuvar mreže. Neosporno, ali nije baš toliko grandiozan i velik. Ne još.

Obrana čisto solidna i nema još se puno toga za zamjeriti. Čak bi ju štoviše i pohvalili jer nitko nije tako uspješno zaustavio španjolske "snajperiste" Granadosa (šut 2-6) i Munarriz (šut 1-7, pa i Sanahuja (šut 1-4). kao naši vaterpolisti. U konačnici, pa i Perrone je ostao na 0-3, iako Felipe više nije prvi strijelac, gol-igrač. On je "mozak".

Uz to, Bijač je "skinuo" jedan peterac Granadosu, prvom strijelcu OI zasad, imao ukupno 8 obrana. Marcelić je u zadnjoj četvrtini pridodao 3 peterca... To su sve podaci s kojima bi se naši vaterpolisti mogli s pravom i pohvaliti. Vjerojatno i bi, da je u napadu bilo više preciznosti. Odnosno, prvenstveno je nedostajalo pokretljivosti, a zatim više koncentracije. Opet se vraćamo na priču s izbornikom još iz Zagreba, s posljednjih dana priprema koji je naglasio kako je tijekom vježbi za Tokio osobitu pozornost skretao baš na nužnost pogađanja "zicera", realizaciju izrađenih akcija. Kada se tu zakaže, osim što se malo razbrani suparničkog vratara, dajete krila više protivniku. Od kojih momčadi poput Španjolske ne opraštaju.

Opet, valja jednako tako ponoviti od koga je Hrvatska izgubila. Španjolska je jedina momčad na cijelom turniru, u obje skupine koja iz 5 utakmica ima isto toliko pobjeda, a glede kvalitete igre od prvog smo ih kola hvalili. Igraju mudro, dobro, plivaju brzo (makar protiv nas možda čak i u nižoj brzini). Oni su moćna, moderna momčad.

U Tokiju nisu prošle ni prve dvije minute, a već je bilo 2:0 za Španjolsku. Prvo Granados iz peterca u prvom napadu, pa onda i branič, Slovak pod španjolskom zastavom, Famera s 2 metra nakon što je šut Perronea s igračem više zaustavila greda, ali je lopta pala nadohvat Famerine ruke.

U našem se napadu sudaramo sa španjolskim blokom. Šuma ruku s Pireneja, pa u uvodnim minutama čak tri lopte ni ne dolaze do španjolskog gola. Imala je Furija i još jedan peterac, ali je Bukić "pročitao" Granadosa, sjajno mu obranivši pokušaj u lijevi kut. U zadnjoj minuti četvrtine, Luka Bukić je smanjio s igračem više na 2:1.

Utakmica s vrlo malo pogodaka nastavlja se i u drugoj dionici. No, sada je postignut samo jedan gol i taj je bio u hrvatskoj mreži - Bernat Sanahuja (20) za 3:1. Inače, ovo je još jedan dragulj španjolskog i svjetskog vaterpola kojem pak Španjolci tepaju kao novom Estiarteu. U predzadnjoj minuti Aguirre u istoj akciji "skida" pokušaje i Fatovića i Macana.

U prvom napadu u trećoj četvrtini, raspoloženi Luka Bukić kojeg je opet bio pun bazen, sjajno je asistirao za uplivanog Macana na vratnici s igračem više, a ovaj "zakucava" (3:2). To je formula. Bilo s igračem više ili brojčano poravnati, nužno je bilo biti daleko pokretljiviji. Španjolci stalno održavaju razliku, dok se Bukić pak trudi da ne odu predaleko, pa Luka postiže sjajan gol i za 4:3. No, zadnjih pet i pol minuta, u potpunosti staje hrvatski napad, a suparnik to koristi te vezanim golovima ljevaka Mallaracha, pa centra Tahulla, a onda izvana i Munarriza, Furija u skladu s nadimkom završava četvrtinu (7:3).

Sredinom zadnje dionice Fatović je uplivavanjem na 2 metra, a na dodavanje Bukića smanjio, ali je manje od tri minute do kraja, španjolski branič Bustos na dodavanje Perronea s igračem više postavio za konačnih 8:4. I to je bilo... to!

Naime, sve što smo dosad vidjeli, gledali, komentirali, sve možemo jednostavno zaboraviti! Od srijede slijedi potpuno novi turnir. Naravno da nam se čini kako bi možda Amerikanci bili bolji suparnik nego Mađari. Naravno i da onaj tko pobijedi SAD ide na boljeg iz sraza Grčke i Crne Gore, što se i opet čini lakšim nego na boljeg iz četvrtfinala Italija - Srbija, ali... To se tako doimlje na papiru. Nismo jednom na turnirima, pa i na olimpijskim, gledali dva potpuno različita izdanja jedne te iste momčadi.