Tko je idući protivnik Barakuda? Bez naturaliziranih igrača ostvaruju najbolje rezultate

Jednu od najviših pobjeda na svim našim europskim prvenstvima ostvarili smo upravo protiv suparnika koji nam je sada sljedeći – protiv Turske. U ljeto 2018. u Barceloni, Barakude su slavile 23:2. Veća pobjeda od ove je samo ona iz davne 1995. u Beču, kada je Austrija kapitulirala 26:2. No, ipak postoje određene razlike između Turske iz 2018. i ove danas. Ako bismo Turke ranije svrstavali u treću jakosnu ligu, sad su ipak napredovali do druge. Fizički su jači, bolji su plivači. Izbornik Ivica Tucak nam ih je ishvalio nakon rotterdamskog turnira, između Božića i Nove godine.

– Igraju jako lijepo, baš su značajno napredovali. U redu, kvalitetom još zaostaju, ali vidi se kako im igra ima glavu i rep – zborio je tada Tucak.

Na tom su tragu odigrali i dosadašnje utakmice u Beogradu, pa tako i svladali Slovačku te ušli u drugi dio nadmetanja po skupinama. Važno je pripomenuti i da su se na ovo EP plasirali pobjedom u kvalifikacijama nad Njemačkom (17:16), što je Njemačkoj prvi put uopće da se nije plasirala na neko vaterpolsko EP.

Tursku vaterpolsku vrstu dosad je karakteriziralo mnoštvo naturaliziranih igrača. Tako su za njih ne tako davno igrala i trojica Hrvata – vratar Ivo Brzica te Ivan Bebić i Josip Šutalo. U turskoj ligi je pak igralo još više Hrvata, i to neki od naših ponajboljih poput Igora Hinića, Damira Burića, Paula Obradovića, Borisa Letice, Nikole Frankovića... Nema tomu davno, naslov prvaka Turske 2023. su za momčad ENKA iz Istanbula osvojili Pavo Marković, danas jedan od pomoćnika izbornika Tucka, te Paulo Obradović.

– Prvo, u današnjoj reprezentaciji Turske više nema naturaliziranih igrača i, drugo, u momčadi je više igrača iz ENKA nego iz Galatasaraya, što ranije nije bilo tako – malo će pobliže o Turcima, Obradović.

– U sadašnjoj momčadi nemaju ljevaka, iako mnoge reprezentacije nemaju “lijevu ruku”. Imaju trojicu centara. Gemalmazoglu (broj 7) je mlađi, iz Duisburga, gdje je i rođen. Realno, ne postoji tu neki pojedinac o kojem bismo mogli više pričati, ali djeluju i igraju momčadski. Ono gdje turski vaterpolo ima problem je struka, treneri. Sad se tu pojavio Grk Loudis kojeg su imenovali za izbornika, a on im je usadio taj duh reprezentacije. Ubacio je neke mlade igrače, stvorio sustav, “pomirio” Galatasaray i ENKA-u, jer prije oni ne bi međusobno razgovarali. Kod njih valja općenito naglasiti da su oni stvarno sportska nacija te kada se bore za svoju zemlju, to čine hrabro, ponosno, odlučno.

Samo tako i neka nastave. Dobro, protiv Barakuda im to neće značiti previše, ali nema veze. Zgodan je podatak svakako da Turke vodi Grk. Nije baš uobičajeno, poglavito kada se zna povijest grčko-turskih odnosa punih razmirica, pa i ratova.