Lijepa je stvar u novinarstvu kada se možete pohvaliti svjedočenju izrastanja jednog sporta, nekog kluba, reprezentacije od njegova "izlijeganja". I tako, kroz protok vremena koje se već i u desetljećima broji, a ne godinama. Takav je slučaj ovog novinara i ženskog vaterpola u Hrvatica. Ne, ne seže to baš iz ‘80-tih godina prošlog stoljeća, ali kad govorimo o našoj domovini, samostalnoj Hrvatskoj onda se možemo vratiti u 2010. Europsko prvenstvo u Zagrebu kada je prvi put na velikoj sceni zaigrala i ženska vrsta. Samo zato jer smo bili domaćini. Ne znamo kome je bilo teže. Tadašnjim curama koje su primale od 22 do 29 golova, a dale možda tek 2-3 ili novinaru koji je iskao kakvu izjavu, a 90% igračica je poslije svake tekme ridalo suze.
No, reprezentacija je s vremenom polako odrastala, nažalost ne iste djevojke jer se sastav mijenjao svake 2-3 godine. Doslovno. Poradi silno velikog broja odustajanja. Problem koji nije niti dan-danas još riješen, ali nećemo sada o tomu. Ovo su reci za neke ljepše teme. Više od desetljeće i pol od tog mukotrpnog, suzama natopljenog početka, danas se ženska reprezentacija vinula u krug 6 najboljih na kontinentu. Nije to baš išlo ni brzo, ni lako, a najmanje ne slučajno. No, dogodilo se. Plod ustrajnosti, dosta hrabrosti, odlučnosti i znanja, vještine.
Večeras će na Madeiri, otoku koju razvaljuju valovi Atlantika i koji je bliži Africi no Europi, iako pripada Portugalu, jedna skupina mladih Hrvatica, djevojaka s kapicom na glavi u sportu koji mnogi u nas, ruku na srce, doživljavaju kao "isključivo muški" (jesmo malo ipak konzervativno, pa i patrijarhalno društvo), u borbu za... 5. mjesto. U Europi! Da ste takvo što rekli onom novinaru sa Save, 2010. ne da bi se nasmijao već potražio broj najbližeg psihijatra. No, nije šala, još najmanje ludost. Hrvatska će večeras u ženskom vaterpolu igrati za 5. mjesto u Europi. Protiv Španjolske. Hm, pa nedavno su za isto mjesto i protiv iste države igrali i muškarci. Nismo se ti baš tada hvalili, ali sada... Druga je to priča.
- Znate što je zanimljivo? Da su upravo ove cure, tu na Madeiri, prve u nas koje su osvojile 4. mjesto na EP do 19 godina (Zagreb 2024.). Da su ove cure prvi put osvojile i 7. mjesto na SP do 20 godina (Brazil 2025.). Ove cure su one koje su prvi put igrale na nekom seniorskom SP (Singapur 2025.). I ove cure su sad prvi put izborile borbu za 5. mjesto na seniorskom EP. Dakle, ove cure su začetnice ove, nadam se malo kvalitetnije budućnosti našeg ženskog vaterpola - zbori Mia Šimunić, izbornica Hrvatske.
Ono što je bilo vidljivo od 1. kola, pa čak i visokog poraza tada od Italije (12:24) da je ova reprezentacija ipak malo drukčija. U stavu, ponašanju, pristupu, igri...
- Znate što, pratila sam druge reprezentacije i sve nekako stanu ili se počinju malo teže, sporije kretati pred kraj, u drugoj polovici utakmice. Naše od treće četvrtine jednostavno ne staju. Pun ih je bazen, to se lete, pliva, dižu se, jure. Jednakom borbenošću, agresivnošću od prve do zadnje minute. Imam dojam da bi mogle odigrati tri zaredom - veli izbornica.
Ako je tako, pa onda je red spomenuti kondicijsku trenericu. Koja je ili koji je?
- Pa... ja!
Na ovo smo oboje malo puknuli u smijeh.
- Ne, ja radim plivački dio u bazenu, a u teretani rade Kristian Hrbić i Stefan Brnad. To sam njima prepustile, ali plivački dio je moj zato jer... ja to ne dam! Mislim da treneri tu griješe jer kondicijski treneri uglavnom nisu iz plivanja i vaterpola, daje im se previše prostora, a nije to baš plivački trening koji treba ići, koji se svodi od zida do zida bazena. U vaterpolu nema zida! Treba to malo oplemeniti s nekim plivačkim zadacima tipičnim za vaterpolo.
Ono što je karakteristično za vaterpolo, u plivačkom pogledu je, puno promjena smjera, iskakanje, kretnji...
- Naravno, agilnost u bazenu. Ono što je meni super sada, u ovih 15 godina, što ima reda u bazenu. Prije se pucalo kako je htio, sad se točno zna što, tko i kada. Od Singapura i SP je prošlo samo 5 mjeseci, ali igra u Singapuru i ovo sada, to su dvije različite ekipe. Uspjeli smo raširiti lepezu napada i naravno da je onda lakše igrati.
Očito, rekli bi da su i curama trebali neki turniri za odrastanje. Trebao im je jedan Singapur, seniorsko SP, pa nakon toga Brazil i SP do 20...
- Njima se kupilo u zadnjih godinu i pol dana dosta natjecanja, Klupskim reprezentativnim u mlađim uzrastima, a one su sve većinom vrlo mlade pa igraju i juniorska još natjecanja. Skupili su kritičnu brojku važnih utakmica, tako da nisu one baš "zelene", iako se jasno vidi razliku u susretima s onima koje su starije, iskusnije.
Te iskusnije ih čekaju večeras, u borbi za 5. mjesto. Španjolkama je za 1 bod izmaknulo polufinale. Dobile su Nizozemsku, prvakinje Europe 2024. s tri razlike, od Mađarske izgubile samo 2.
- Bilo bi čudo da mi njih dobijemo. Ali, nećemo samo doći na bazen. Probat ćemo tu ući ozbiljnije, kakve smo bile dobile. Idemo odigrati sebi za gušt. Mi u ovoj utakmici nismo pod presingom, nemamo imperativ pobjede, ali imamo imperativ dobro odigrati.
Utakmicu koja počinje u 20.15 sati. I za kraj, samo još jedna misao i želja izbornice Mie Šimunić.
- Ako nam ostane velika većina cura i dalje u vaterpolu, u sportu daljnjih 10-ak godina, mislim da ćemo pisati još ljepšu budućnost.
Od Save 2010. do Funchala 2026. Dalek put su prešle. U kilometrima i vaterpolu. I otišle, vinule se visoko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....