Prošlog tjedna, u petak, smo došli u Bjelovar pogledati vaterpolo, ali nismo ga baš vidjeli. U Superkupu između Mladosti i Jadrana. Nije ga bilo jer jedna momčad (Jadran) na tu utakmicu "nije došla". Tada smo se, ruku na srce, u Wellovaru malo dosađivali, zijevali, izvješće s utakmice napisali već tijekom druge četvrtine. Jednostavno, takav je bio tijek zbivanja u bazenu.
Minule srijede uz Savu, u Zagrebu, došli smo na 1. kolo Lige prvaka. Isti suparnici, čak i potpuno iste postave, no sada smo konačno - vidjeli vaterpolo! Dobro, nećemo lagati i reći da smo gledali krasoticu od utakmice. Bilo je pogrešaka obostranih, a uostalom, očekivati da već početkom sezone, u prvim danima listopada sve "klapa ko‘ urica", u sastavima koji su tijekom ljeta pretrpjeli solidne izmjene, bilo bi pretjerano. Međutim, da je bilo napeto, zanimljivo i neizvjesno do posljednjih sekundi, da se pobjednik do kraja nije nazirao, uostalom i odlučen je tek raspucavanjem peteraca - istina je.
Jadran je slavio pobjedu 18:17, nakon 14:14 u temeljnom vremenu, te na prvi pogled priuštio malo iznenađenje. Samo na prvi pogled. Jadran je dobar sastav, i dalje tvrdimo kako su "tanji i na luli kraći" od Žabaca, ali opet onih bjelovarskih 18:10 za Žapce nije realan odraz opće kvalitete. Toliko baš Mladost nije jača od Splićana. No, možda je ipak baš tih 18:10, htjeli ne htjeli, podsvjesno utjecalo na Žapce. Uistinu su svi iz zagrebačke momčadi odmah nakon Superkupa izjavljivali, a posebno uoči premijere u Ligi prvaka, da je Jadran jači, da to nije realan odnos snaga. Doista su svi mladostaši vjerovali kako zagrebačka utakmica neće biti nimalo nalik bjelovarskoj, te su bili uvjereni u jači, agresivniji Jadran. Sve to stoji, nije sporno, ali podsvijest je "vražja stvar". Onih bjelovarskih 18:10 je podsvjesno ipak mrvicu djelovalo u mladostaša, neovisno što nisu podcjenjivački pristupili susretu. Odigralo je ulogu. Utjecalo na obje momčadi, na svaku na svoj način. I tako smo dobili utakmicu koja je bila u egalu od prvog plivanja za loptu do šuta Roka Požarića za poravnanje Jadrana 8 sekundi do kraja. Od Roka koji je inače Zagrepčanin, kojem je Mladost matični klub, koji je ljetos po završetku studija potpisao za Splićane.
- Mi nismo bili danas onakvi kakvi smo bili u Bjelovaru. Uglavnom nestrpljivi i na taj smo način primili nekoliko "lakih" golova. Od kontri do golova s 2 metra (Seman za 12:13) - napominje trener poraženih Hrvoje Hrestak, demantiravši da ih je Jadran nečim iznenadio.
- Ne. Mi smo sami sebe iznenadili. Nismo bili dovoljno mirni, strpljivi, htjeli smo riješiti napad na brzinu i to nam se osvetilo.
Jadran je odigrao bitno drukčije no u Bjelovaru, primarno u pogledu agresivnosti, pokretljivosti, brzine, pa i ponešto koncentracije više. Uspjeli su u solidnoj mjeri zaustaviti Marka Radulovića, koji je i unatoč tomu bio itekako zamjetan u igri, u oba smjera. Zato je desna strana Mladosti, dvojica ljevaka (Nagaev i Pavillard), bila skoro pa nevidljiva. To je značajno olakšalo jadranašima. Posebno nezamjetan je Luke Pavillard, igrač na kojeg računamo za hrvatsku reprezentaciju. Ovaj igrač zasad, nakon 3 utakmice što smo ga odgledali u Mladosti, nije baš ostavio osobit dojam. Ne reprezentativni. Prihvaćamo da je novi igrač i da je tek početak listopada, Mladost je ukupno odigrala tek 4 utakmice, no (možda griješimo) očekivali smo više.
Od jadranaša nas se u Zagrebu dojmio, recimo, Nardo Skejić. Baš kao i mladi centar Duje Katunarić (19). Ne govorimo u kontekstu reprezentacije, nego o Dujinoj vrlo dobroj utakmici na 2 metra.
Pohvale bezuvjetno zaslužuju obojica vratara. Čubranić (Mladost, 13 obrana) i Popadić (Jadran, 12 obrana). Ma, oduvijek tvrdimo da za hrvatski gol nema straha. Uz njih dvojicu i, dakako, kapetana Bijača, mirni smo. Najbolji igrač dolazi iz sastava koji je na kraju poražen, petercima tek, a to je Luka Bukić. Nije to samo njegovih 5 golova, već njegova pametna igra, kretnje, u obrani odgovoran i vremenski precizan, u napadu izrađen šut u kojem čeka vratara da potone, izgubi fokus. Stekli smo dojam da je Popadiću najteže bilo samo onda kada bi lopta došla do Bukića, tad bi mu bila najveća "frka".
Kapetan Jadrana Zvonimir Butić je nakon utakmice rekao konačnu istinu ove utakmice u prvoj rečenici.
- Ništa ovo ne znači previše, osim što nas može malo "dignuti". Vidimo dijametralnu razliku u odnosu na Bjelovar. Puno kretnje, blok u obrani, agresija i sjajan Pop na vratima, to je to. Od svih primljenih golova, bila su tek 2-3 s 2 metra, neka individualna pogreška, a u Bjelovaru je takvih golova bilo valjda 12.
Načelno, utakmica u srijedu je ipak svima i svakomu donijela nešto. Mladosti, osim 1 boda za poraz petercima, pokazatelj da nisu baš tako moćni kako se u početku činilo, te da obrana mora još dosta učiti. Opet logično jer u obrambenoj liniji nema Biljake, Lončara, pa i Buljubašića. Ha, nije to baš lako zamijeniti, nadomjestiti u nekoliko tjedana koliko sezona traje. Jadran je uz 2 boda dobio malo više mira, nadasve samopouzdanja. Vrlo bitno za polovicu mlade momčadi, za dečke koji sada prvi put igraju velike utakmice, za trofeje i euro-bodove, da ne "potonu" nakon Bjelovara.
Mi svi ostali, profitirali smo jer nismo gledali jednosmjernu i dosadnu, već zanimljivu i neizvjesnu utakmicu. I polako s nekim dalekosežnim zaključcima, pa ovo je tek 1. kolo Lige prvaka, ukupno tek četvrta ili peta utakmica u cijeloj sezoni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....