Ovog tjedna, točnije utakmicama 1. kola u utorak i srijedu (6. i 7. listopada) počinje 64. sezona vaterpolske Lige prvaka. Sezona uistinu jest pod navedenim brojem, iako su dosad odigrane 62 sezone. Naime, jedna je sezona (2019./20.) zbog pandemije prekinuta u ožujku 2020., nikad zgotovljena, pa čak i službeno dotadašnji rezultati izbrisani.
No, neovisno tomu, povijest je velika i silno bogata. Od premijerne sezone 1963./64. natjecanje koje se prvo zvalo Kup prvaka Europe, pa preko Lige prvaka, zatim Eurolige do ponovo sadašnjeg naziva Liga prvaka (od 2011.), u dosad okončane 62 sezone imalo je čak 25 klubova na vrhu. S naslovom prvaka Europe.
Ovo je ujedno i jedino loptačko natjecanje u kojem mi Hrvati i naši, hrvatski klubovi imaju izrazito značajnu ulogu. S ukupno 14 naslova prvaka Europe, drugi smo u nacionalnom poretku, odnosno samo je Italija bolja s 16 naslova. Nadalje, čak četiri hrvatska kluba su dosegnula vaterpolski Mt. Blanc, a tu se svakako ističe Mladost koja je drugi najtrofejniji klub Europe (7 naslova), iza Pro Recca. Trofejno poravnati s Partizanom. Nadalje, prvi koji je osvojio tri uzastopna trofeja (‘68., ‘69. i 70.), te su time stekli pravo i na trajno vlasništvo jednog pokala.
No, osim trofeja, Hrvatska se u ovom sportu može podičiti i s još 10 finala (Mladost 4, Jug 4 i Primorje 2). Nije to sve. Ovo je i jedini sport u kojem su hrvatske momčadi u 21. stoljeću osvajali naslove (Jug 2001., 2006. i 2016.). Zadnjih desetak godina to već ide malo teže, pa i malo više od toga. Jednostavno, i u ovom sportu kao i u svim drugim, inozemni su klubovi silno ojačali, ulažu više novca, imaju više mogućnosti za sastavljanjem izvanserijskih jakih sastava. Pa ipak, svemu unatoč, mi se još uvijek držimo. Vrlo dobro.
Vaterpolo je jedini sport u kojem je nezamisliva sezona bez barem jednog hrvatskog kluba u Ligi prvaka, i to u bitnoj ulozi. Ove sezone, kao i prošle, zastupljeni smo s Mladosti i Jadranom. Ne, nisu u ulozi favorita za osvajanje naslova prvaka Europe. Ne trebamo baš toliko sanjati, koliko god bismo voljeli takvu sliku vidjeti. Jednostavno, ima nekih sastava koji su jednostavno bolji. Pro Recco, Barceloneta, Ferencvaros, Olympiacos, pa i Radnički. Ne tvrdimo da su ove momčadi nepobjedive, ali baš da bi netko od naša dva kluba mogao do slavlja na završnom turniru sljedeće godine u Beogradu, realno ne. Opet, to ne znači da sezona neće biti uzbudljiva, da neće ponuditi spektakle u bazenu, razbuditi strast i nadu. I to, s pokrićem.
Ždrijeb je oba naša kluba, Mladost i Jadran smjestio u istu skupinu. Nije idealno, ali nećemo sad naricati zbog toga. Ova dva kluba naša javnost, poglavito oni koji prate vaterpolo jako dobro znaju. Uostalom, nedavno smo gledali njihov međusobni dvoboj za Superkup u Bjelovaru. Posvetimo se u osnovnim tek crtama za ovu priliku preostalim dvama sastavima.
U C skupini je Barceloneta, a oni su pak - aktualni prvaci Europe. Rekli smo dovoljno. U odnosu na prošlu sezonu, otišao je mađarski ljevak Gergely Burian (u Jug Adriatic osiguranje), ali su zato doveli jednog od najboljih igrača svijeta - Talijana Francesca di Fulvija iz Pro Recca. Ondje je plejada španjolskih reprezentativaca, prvaka svijeta - vratar Aguirre, "snajper" Munarriz, centri Tahull i Bustos, ludo opasni vanjski Sanahuja, ali i Mađar Vince Vigvari, pa talijanski reprezentativac, Argentinac inače i bivši primorjaš, ljevak Echenique. Ondje je i sunarodnjak mu Velotto. Ma, pa ljudi su prvaci Europe. Osvojili su taj naslov u prvoj sezoni bez Felipea Perronea, što dostatno govori i kvaliteti. Apsolutni favorit za prvo mjesto u skupini.
Za drugo mjesto bi se mogli boriti Mladost i Novi Beograd. Srpski klub imenom sugerira nešto veliko i jako. Takvi su bili do prije godinu dana. Sada... solidni, ništa više od toga. Veteran i vođa momčadi je Miloš Ćuk (36 godina), odlični crnogorski centar Miroslav Perković i nadareni srpski reprezentativac Vasilije Martinović. I to je to, od svjetskih klasa.
Ostalih skupina glede, u A skupini se kvalitetom izdvaja Olympiacos našeg oca i sina Fatovića, plus Harkov i Lončar; te Jadran iz Herceg Novog. Sabadell bi se tu mogao uplesti u borbu za drugo mjesto s Crnogorcima.
Skupina B je najjača - Pro Recco, Radnički i Brescia. Tri kandidata za dva mjesta, Oradea je više za ukras. U ovom krugu prednost dajemo momčadi trenera Sukna, te Bijača i Burića, dakle Pro Reccu i kragujevačkom Radničkom koji je i dalje reprezentacija Srbije u malom.
Konačno, u D skupini, Ferencvaros je daleko najjači sastav, odmah iza uvrštavamo Panathinaikos. Sustav natjecanja je nepromijenjen. Dakle, u prvom dijelu su 4 skupine od po isto toliko momčadi. Dvije najbolje iz svake skupineidu dalje, tvoreći nove dvije skupine od po 4 sastava. Nabolja dva kluba iz te dvije skupine, izborit će nastup na završnom turniru Lige prvaka u Beogradu.
Još 15 Hrvata u Ligi prvaka
Mladost i Jadran su jedine dvije hrvatske momčadi u ovosezonskom izdanju Lige prvaka, ali to nisu i jedini Hrvati u elitnom klupskom vaterpolskom natjecanju.
Ukupno je još čak 15 Hrvata u Ligi prvaka ili praktički skoro pa cijela jedna momčad. Napominjemo skoro jer tu ipak ubrajamo jasno trojicu trenera, pa nam onda ostaje "samo" 12 igrača. Takav bi sastav imao ludo jak stručni stožer - Sandro Sukno (Pro Recco), Elvis Fatović (Olympiacos) i Zoran Bajić (Novi Beograd).
Slijedi onda i igrački pogon - Loren Fatović, Konstantin Harkov i Luka Lončar (Olympiacos), Marko Bijač i Rino Burić (Pro Recco), Josip Vrlić i Ivan Marcelić (Radnički), Luka Bajić (Novi Beograd), Jerko Marinić Kragić (Steaua) i Antonio Buha, Andrija Bašić i Marko Macan (Waspo 98 Hannover).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....