Početkom tjedna počeli su brzinski treninzi Barakuda, koji su i završili. Dva i pol dana okupljanja, četiri treninga, točno onako kako je Ivica Tucak, izbornik olimpijskih vicepobjednika iz Pariza, i zamislio. Nastojat će u ovom olimpijskom ciklusu, do Igara u LA 2028., imati i ovakve, kratke, "blic" pripreme. Nužne poglavito u stvaranju nove momčadi koja se gradi nakon prošlosiječanjskog EP-a u Beogradu.
Od tada je reprezentacija malo i pomlađena (Čubranić, Tončinić, Šušić, Pavlić...), ali i osnažena nekim iskusnijim igračima (Macan, Lozina), uskoro i osvježena s naturalizacijom (Pavillard). No opet, neka osnova je ostala nepromijenjena, odnosno ona se temelji na dokazanoj, prokušanoj kvaliteti, na igračima dokazane svjetske koji su sada u igrački najzrelijoj dobi. Jedan od takvih je Loren Fatović (29).
Dubrovčanin koji se nakon tri godine provedene u Splitu, u Jadranu, ljetos preselio u atenski Olympiacos. Prvi put u inozemstvu, nakon dva mjeseca u Ateni sad je prvi put došao doma, u Hrvatsku.
- Impresije su i više nego dobre - u početku će tijekom nedavnog trening-okupljanja u Zagrebu Lolo, kako ga zovu suigrači.
- Sve je dobro, sezona je počela, dobro i igramo, iako još, ruku na srce, nije bio neki velik broj teških utakmica. Sad to tek kreće. Kako u Ligi prvaka, tako i u Grčkoj, u studenom ćemo igrati protiv Panathinaikosa koji je ozbiljna, jaka momčad. Cilj nam je tada biti u najboljoj mogućoj formi, ali i, naravno, da do Nove godine i prve pauze završimo u Grčkoj, kao i u skupini Lige prvaka, na prvom mjestu, što bi nam možda omogućilo djelomice bolji ždrijeb kasnije u Europi. Jedino što, iskreno, grčki jezik baš ne učim. Ono što "pohvatam" putem, može, ali glede komunikacije tu ionako nema problema, svi govore engleski.
Jeste li otkrili u čemu se krije "hrvatska veza" u Olympiacosu? Naime, klub iz Pireja je kroz povijest učestalo posezao za Hrvatima. Ondje su igrali Joković, Bušlje, Pavić, Petković, Koljanin, Bijač, Buljubašić, Obradović, sada su u Ateni, Lončar po drugi put, vi, pa i Harkov koji nije etnički Hrvat, ali jest hrvatski reprezentativac. U konačnici i treneri su bili Matutinović, Nakić, Đuho, pa opet Koljanin, sada Elvis Fatović...
- Je, istina, i svi su imali, ostvarili rezultate, a to u Ateni pamte. Zadnji naslov prvaka Europe 2018. su osvojili kada su bila trojica Hrvata u momčadi: Andro Bušlje, Paulo Obradović i Josip Pavić. To je svakako jedan od razloga zašto u Olympiacosu tako cijene Hrvate. Naravno da morate imati određenu razinu kvalitete, ali je točno i da je nama Hrvatima malo otvoreniji put u Olympiacos jer su svi koji su ondje igrali prije nas sada ostavili vrhunski dojam.
Olympiacos s klupe pak vodi od ljeta 2025. Lorenov otac Elvis Fatović. Dvočlana dinastija Fatović koja je igrački i trenerski donijela hrvatskom vaterpolu, Jugu, jasno i Jadranu, silne medalje i trofeje, sada se prvi put radno "spojila" podno Akropole. Nismo bili sigurni, pa smo priupitali...
- Da, da, sad mi je prvi put otac trener. Naravno da je malo čudno na početku, ali mi ipak u bazenu, u pripremama, utakmicama, imamo, odnosno isključivo, trener - igrač. To je jedini način na koji i može funkcionirati, te i ide tako. Ne znam jesam li već negdje to rekao, ali funkcioniramo isključivo po toj poslovnoj strani. Obiteljska je ostavljena po strani i sigurno će tako i biti ostavljena dok god je tako, dok god smo u istoj momčadi, klubu - veli Fatović sin.
Dosta grčkih tema, idemo mi na hrvatske, reprezentativne. Ovakva okupljanja, kratka, na 2-3 dana, koliko ona koriste?
- Ne može se tu realno ništa uvježbati, odraditi nešto kako bismo bili bolji za nekih dva mjeseca, recimo, ali svakako ima vrijednost. Vidjeti se međusobno. To je kao nekakav polu team-building. To je jedini cilj ovakvih priprema i to je dobro.
Lorenov pogled na ovu nešto izmijenjenu A vrstu, ali i na podmladak koji vas prati, a tu mislimo na ljeto 2026. u kojem je hrvatski vaterpolo osvojio čak tri zlata na SP i EP.
- Ta tri zlata dovoljno govore o kakvoj potencijalnoj budućnosti možemo pričati, čemu se nadati. Ali, isto tako, trebaju svi biti svjesni, i ti dečki i javnost, kako nema potrebe sada im stavljati neki dodatan teret, pritisak. Zato jer je ogroman, divovski korak, razlika juniorskog i seniorskog vaterpola. To je najteža stepenica. Vrhunski je to da su čak tri reprezentacije osvojile zlato i točno je da većina tih igrača već igra i seniorski vaterpolo, ali ipak postoji tu još razlika i toga svi moraju biti svjesni. Pokazali su potencijal, ali jasno im je da moraju još jako puno raditi jer bez rada im taj talent sam po sebi neće puno pomoći. Sad im tek slijedi puno više napora, tjelesnog i svakog drugog. Svjesni smo da imamo potencijala za budućnost, ali ne treba na te mlade sada stavljati dodatne utege. Pogotovo ne na one do 16 godina, pa i do 18. To ne smijemo raditi, ne bi imalo smisla - zaključio je Loren Fatović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....