Neobične, jedinstvene slike kojeg se osobno ne sjećamo da smo ikada vidjeli u hrvatskim vaterpolskim finalima, a svjedočimo im praktički od prvog dana. Desetljeća su u pitanju.
Dakle, u četvrtak navečer, dvije minute prije kraja ogleda Mladost - Jadran, finala Prvenstva Hrvatske, podižu se na noge svi gledatelji, navijači obiju momčadi s tribina i kontinuiranom pljeskom odaju posvetu, počast pobjedniku. Ali još neobičnije, najljepše je bilo u bazenu. U zadnjoj minuti, posljednjih 40-ak sekundi se uopće nije igralo, nije se plivalo. Pustilo se vrijeme neka "curi", jadranaši su u vodi čestitali boljem. U biti, prekrasno. To samo sportaši znaju. Prepoznati boljeg, te mu javno i iskreno čestitati.
Ono što su Žapci učinili bila je demonstracija sile, snage, kvalitete. Malo je koje finale državnog vaterpolskog prvenstva proteklo u baš toliko izraženoj nadmoći nekog sastava, kao ono što su ove sezone učinili mladostaši. Ne govorimo tu samo o 3-0 nakon jednako toliko utakmica. Uostalom, pa i sezonu ranije je Jadran baš s 3-0 u finalnoj seriji došao do naslova 2025. Međutim, ovosezonske pobjede Mladosti nad Jadranom u finalu (19:14, 17:12 i 24:18) čine bespredmetnu svaku daljnju raspravu. Načelno, već u polufinalu je Mladost iskazala da je "stroj koji melje". Jugaši su tada svladani 11:9 u Zagrebu i posebno dojmljivo, te za povijest, čak 19:10 usred Dubrovnika.
Pridodamo li tomu i da je sedam mjeseci ranije osvojen Hrvatski kup (i opet, "metla" 16:11 protiv Jadrana), uz uvjerljivo slavlje i u polufinalu (13:10 protiv jugaša), onda onaj medijski epitet koji je Mladosti s pokrićem pridodan, onaj o mega-momčadi, ove je godine dobio apsolutno pokriće. Nikako međutim ne valja smetnuti s uma i vrlo dobru euro-sezonu. Mladost je igrala Ligu prvaka, elitno natjecanje i bila konkurentna u njemu. Doprli su do četvrtfinalne skupine, ali tu zaista nisu imali sreće jer ih je ždrijeb smjestio u društvo Pro Recca i Ferencvarosa. Klubova koji doslovno imaju 4-5 puta veći proračun od Žabaca.
Danas, svi ti uspjesi, pobjede i trofeji mladostaša se doimlju laganim, očekivanim. No, nije to baš bilo tako lako u sezoni punoj pritiska i vremenski silno dugačkoj, pa i predugačkoj. Vratimo se samo godinu dana unazad, u ljeto 2025. I sezonu ranije su imali već "strašnu, udarnu" momčad, ali su im ruke ostale prazne. Bez trofeja. Otišao je dotadašnji trener (Igor Milanović koji je usred sezone bio zamijenio Damira Vinceka). Bio je čak lagani problem i pronaći trenera, dok kormilo nije preuzeo Zoran Bajić. Od igrača otišli su M. Vrlić, vratar Sunara, te T. Bušić, Jajčinović i Fajković, a sastav je dodatno pojačan dolaskom Lončara, Nagaeva i kvarteta Riječana odnosno vratara Čubranića, te K. Babića, Tončinića i u siječnju još i Radulovića.
Osvojen je nacionalni kup, prvi trofej nakon 5 godina, a u Europi su se plasirali u Ligu prvaka kroz daleko najtežu kvalifikacijsku skupinu (Brescia i Vouliagmeni). Prošli su i skupinu Lige prvaka, opet ludo jaku (Olympiacos, Radnički i Vasas), ušli u top 8. No, u travnju je smijenjen trener Zoran Bajić. Pritisak je jednostavno bio prejak. Pritisak da baš svaku moraju dobiti, da se i jedan poraz tumači kao teško posrtanje. Budući da su im svi namijenili ulogu izrazitog favorita u domaćim bazenima, još tamo od kolovoza prošle godine, htjeli ne htjeli, taj stalni pritisak, imperativ osvajanja trofeja, ali ne uz bilo kakvu igru, nego "bacanje u trans" navijača, valjalo je izdržati. E, to je jedna od najvećih pobjeda ove momčadi. Plus činjenica da su na samom kraju sezone igrali doista spektakularno. Svima čestitke, ali naklon duboki treneru Hrvoju Hrestaku.
Ovaj novinar ne bi zaboravio, posve izostavio i onog tko ih je vodio do travnja jer bi bilo krajnje nepošteno (Zoran Bajić), ali mladi zagrebački strateg, dijete Mladosti, Hrvoje kojem je ovo prvi seniorski trofej u ulozi prvog trenera, zaslužuje posebno priznanje i spomen.
- Ja bih samo zahvalio svojim suradnicima, namjerno ne kažem pomoćnicima, već suradnicima - danas će trener prvaka, Hrvoje Hrestak.
- To je stožer koji nitko nema. Stožer s Franom Vićanom, Miodragom Mirovićem, fizioterapeutima Kristianom Hrbićem i Damirom Luketićem, te našom sportskom psihologinjom, Sandrom Šućurović. To sve nadgleda najbolji direktor, najbolji sportski direktor na svijetu Petar Muslim. Njemu od srca zahvaljujem na ukazanom povjerenju.
Tu se trener u biti dotaknuo jednog od ključnih ljudi u ovoj sezoni i uspjesima Mladosti. Da, Hrestak zaslužuje i dobit će sljedećih dana posebnu priču. Jednako kao Luka Bukić koji je odigrao konstantu cijele godine, u zadnjoj utakmici začinjenoj sa šutom 7-7. Mauro Ivan Čubranić (21) je najbolji vratar Prvenstva Hrvatske i opet ponavljamo, po 10 i neki put, ovo je vrhunski vratar svjetske klase za sljedećih 15-ak godina. Ante Vukičević je kapetan, prvi među jednakima. Lider ovog sastava. Baš kao i legenda Luka Lončar, dobar duh svlačionice za kojeg je ovom novinaru silno žao što odlazi u Atenu, a opet dobro, neka zaradi lijep novac u Olympiacosu. No, Petar Muslim je ono što je Mladosti godinama, godinama nedostajalo.
Sportski direktor, sada direktor kluba, profesionalac koji je 24 sata posvećen samo i jedino Mladosti. Čovjek s imenom, iskustvom, vezom i poznanstvima po cijelom vaterpolskom svijetu. Tip koji ima viziju što želi, a što ne. Onaj koji momčad za novu sezonu slaže u proljeće, a ne u kasno ljeto. Najbitnije, čovjek koji ima stav, obrazlaže ga i stoji iza njega. On je odabrao Hrestaka, on je odagnao svake priče koje su kolale zadnjih mjeseci da u ljeto dolazi netko drugi. On je u siječnju doveo jednog Marka Radulovića, sjajnog igrača, ali koji mijenja klub nakon izmjene dva godišnja doba. Kada su mnogi zazirali, Muslim ga je doveo, a ovaj se prometnuo u jednog od ključnih ljudi završnice sezone. Musa će sljedećih dana dobiti zaseban medijski prostor. Zaslužio ga je.
A svi mladostaši, uostalom kao i suparnici im, stvarno su zaslužili pošteni odmor. Sezona je krenula u rujnu prošle godine, treninzi još u srpnju. Prije 11 mjeseci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....