Zavladao je kaos i uslijedio totalni raspad sistema u Partizanu; nije, naravno, riječ o nogometnom velikanu s adresom u beogradskoj Humskoj, riječ je o njihovom imenjaku, "mlađem bratu" Rukometnom klubu Partizan. Šestorica stranih igrača su "dala petama vjetra" nakon što su im otkazani stanovi i besplatni obroci u restoranima u kojima su se hranili, a otišao je i trener - proslavljeni Španjolac Raúl González. Srpsku metropolu napustili su igrači Yoav Lumbroso (Izrael), Tobias Wagner (Austrija), Miguel Sánchez-Migallón (Španjolska), Vladislav Kuleš (Bjelorusija), Sergej Ivanov (Rusija) kao i igrač iz BiH Bekir Čordalija.
Klub koji je do nedavnih izbora u Srbiji 25. listopada u rukometu imao glavnu riječ te je nakon 11 uzastopnih naslova prvaka Srbije koji su otišli u RK Vojvodinu, osvojio dva zadnja naslova. Klub očito ipak nije bio stabilan kao što se to pretpostavljalo, nego je bio ovisan o političkim prilikama. Sada je pod punim znakom pitanja njegova opstojnost, upao je u ogromnu krizu.
Praktički preko noći ugasio se vrlo ambiciozni projekt. Partizan je, inače, igrao u Ligi prvaka u grupi s Veszprémom, Füchse Berlinom i Portom, no uzeli su samo domaći bod s portugalskom momčadi i trebali nastaviti natjecanje u Europskoj ligi, baš kao i RK Zagreb. Miloš Kos, nekadašnji igrač Zagreba najpoznatiji po napadu na klupskog kolegu Mateja Mandića, također je već otišao iz Partizana, a našao je angažman u njemačkom Wetzlaru.
Doma nakon osam prvenstvenih kola Partizan je bio vodeći sa 16 osvojenih bodova (Vojvodina 14, Metaloplastika 13, Pančevo 12, Crvena zvezda 9...) igrat će 13. studenoga s Metaloplastikom, no pod znakom je pitanja daljnje funkcioniranje kluba jer nove uprave nema ni na vidiku nakon što je ostavku podnio predsjednik Miljan Žugić, a Upravni odbor je također raspušten. Poznato je da novca u klubu nema, sigurno ga tako brzo neće i biti jer je s upravom (Dane Šijan, Momčilo Mandić, Zoran Anđelković...) otišao i glavni financijer Vladimir Mandić. Nekadašnji rukometaš Crvene zvezde i Partizana, Mandić je posljednjih godina bio puno poznatiji po političkom angažmanu, te je kao čovjek Aleksandra Vučića sada na zaista skliskom ledu.
Prva je to "crna priča" o trenutačnom stanju u sportu u Srbiji, a u dobroj se mjeri može okarakterizirati kao posljedicu političkih promjena u susjednoj nam državi.
"Crna priča" broj dva iz srpskog sporta starija je i korijenje vuče već nekoliko mjeseci. Zlatna srpska vaterpolska reprezentacija, najuspješnija svjetska reprezentacija u zadnjih nekoliko desetljeća s tri uzastopna olimpijska zlata (Pariz, Tokio, Rio de Janeiro) te dva svjetska i čak šest osvojenih europskih zlata od 2000., pod potpunim je bojkotom. Zlatna reprezentacija Srbije ostala je bez najboljih pojedinaca koji su digli glas protiv novog predsjednika Saveza Slobodana Sore.
Kapetan Nikola Jakšić, Radoslav Filipović, Dušan Mandić, Strahinja Rašović, Sava Ranđelović, Đorđe Lazić, Radomir Drašović, Nemanja Vico, Nikola Dedović, Petar Jakšić i Viktor Rašović - dakle svi najbolji - objavili su priopćenje u kojem su objasnili svoju odluku. U kratkim crtama, oni su Slobodana Soru optužili da je u više navrata kroz djelovanje i verbalne ispade diskreditirao i omalovažavao postignute uspjehe iz čistog hira i osobnih interesa. Odlučili su ne igrati za reprezentaciju "dok su Soro i njegov tim na čelu VSS-a". Uzaludni su bili svi višemjesečni pokušaji da se situacija smiri.
Priča datira od ranije iz odnosa dvaju klubova - Novog Beograda (predstavljaju ga upravo Soro i Aleksandar Šapić) i Radničkog iz Kragujevca, u kojem su bivši izbornik Uroš Stevanović (zlatni na OI u Parizu i EP-u u Beogradu) te većina igrača. Ovdje vrijedi reći da je uspješni izbornik Stevanović dao ostavku na mjesto izbornika nakon Sorinih verbalnih eskapada. Ovdje u oči ipak bode ime, također bivšeg proslavljenog vaterpolista Aleksandra Šapića, gradonačelnika Beograda i također Vučićeva čovjeka. Nitko od ostalih u cijeloj "igri" nije vezan uz dosadašnju vlast kao Šapić, nego je Soro često etiketiran kao bahata osoba i "diktator".
Natruhe miješanja politike u sport ovdje postoje samo u tragovima zahvaljujući spominjanju Šapića, no kako se u ovom dijelu svijeta (uključujući, naravno, i Hrvatsku), sport i sportski klubovi još uvijek većim dijelom financiraju javnim sredstvima iz državnih i lokalnih proračuna i državnih tvrtki, a tek manjim dijelom iz privatnog kapitala, vrijedi ona stara - "politika me u životu uvijek pratila u stopu..." Sasvim je stoga izvjesno da će i tu novi politički vjetrovi u Srbiji odigrati važnu ulogu. Samo je pitanje trenutka jer su novoj vlasti trenutačno primarna neka druga krucijalna pitanja.
Priča broj tri, također ne baš vesela, odnosi se na vaterpolski klub Crvena zvezda, prvaka Europe iz 2013., koji je pred gašenjem. Za podsjećanje, klub nije dobio licencu za natjecateljsku sezonu 2026./27. i ne nastupa u seniorskoj konkurenciji. Ima nepodmirena dugovanja prema Savezu iz prošle sezone minimalno u iznosu od 500 tisuća eura, najvećim dijelom prema igračima i stručnom stožeru. Kao i RK Partizan, VK Crvena zvezda raspao se po šavovima...
Političke promjene u susjednoj zemlji zasigurno će u predstojećem razdoblju upoznati još neke "žrtve." Vječno rivalstvo između nogometaša Crvene zvezde i Partizana u kojem su "zvezdaši" zahvaljujući podršci države (čitaj Vučića) uzeli devet naslova prvaka u nizu, također će dobiti drugačiju dimenziju. Iako su i Zvezda i Partizan pod Vučićem dobivali relativno jednaka sredstva (17,6 u odnosu na 14 milijuna eura "pomoći"), Crvena zvezda, zahvaljujući državi (čitaj politici) ima sponzorske ugovore s ruskim energetskim divom Gazpromom i Telekomom Srbija na ime kojih su imali značajnu financijsku prednost pred Partizanom. A novac je danas sve, ne samo u sportu, te se i u srpskom nogometu u skoro vrijeme mogu očekivati značajni "tektonski poremećaji"...
Nažalost, možemo se svi mi do besvijesti zaklinjati da politici nema mjesta u sportu, ali "sport je nastavak politike drugim sredstvima" - baš kao što je to Carl von Clausewitz pisao o ratu u svojem glasovitom djelu "O ratu". Parafraza ovdje nije nimalo slučajna jer danas u sportu, ponovit ćemo, na ovim našim prostorima zaista vrijede stihovi već spomenute pjesme: "...Kad se stisnem uz tvoje toplo dupe, meni je super..."
RK Partizan i VK Crvena zvezda praktično su izbrisani s lica Zemlje, srpsku vaterpolsku reprezentaciju drma skandal, pitanje je tko je sljedeći na redu. Problemi koji su zadesili tri vrhunske srpske sportske "institucije", nadamo se, trenutačnog su karaktera - ne treba se veseliti tuđoj nesreći. Na nesreću, stanje u brojnim hrvatskim sportskim kolektivima (prvenstveno financijsko) također nije bajno; na sreću pak, malo je onih koje je zadesilo baš takvo "zlo". No, to ne znači da neće, promatramo li sve u svjetlu globalne ekonomske krize uz naslon na već spomenutu činjenicu da je politika oduvijek duboko "penetrirana" u svijet sporta. A u politici je uvijek ista priča - "danas jesi, sutra nisi..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....