Zamislite da Dinamo uoči Europske lige ne smije trenirati s - loptom. To se dogodilo Splićanima

Triler u Ateni. Moglo bi se i tako opisati gostovanje vaterpolista Jadrana u Ateni, u prvoj utakmici četvrtfinala Eurokupa kod Panathinaikosa. Splićani su svladali vrlo jak grčki sastav s golom razlike (11:10). Jasno, daleko je to još od konačne odluke, ulaska u polufinale natjecanja u kojem su se prije dvije godine dva naša kluba borila za trofej. Bio je to onaj hrvatski finale Primorja EB i Jug Adriatic osiguranja u Rijeci (6:12). No, atenski sraz je donio dvije stavke. S jedne strane, ljepotu sporta i neizvjesnosti. Vrtuljak emocija u zadnjih 68 sekundi, od dojma sigurne pobjede, preko bojazni peteraca, pa do gola u zadnjoj sekundi.

S druge je pak strane još jednom otkrio (ne razotkrio jer ovo nije prvi put) svu nedorečenost, pa i organizacijski amaterizam jednog dosta velikog natjecanja, a za koje je nadležan European Aquatics. Europska organizacija vodenih sportova beskrajno i unedogled aljkavo vodi natjecanja za koju su dakako oni odgovorni. Što se konkretno događalo u Ateni?

Jadran je po dolasku u Atenu imao večernji trening, na bazenu drugog kluba (Vouliagmeni) i to od 21.30 do 22.30 (!?), ali (ovo je bitnije) - na otvorenom bazenu!? Da, reći će netko - "dobro, to je ipak Atena, toplo je". Nije! Tu večer je bilo 14 stupnjeva. Jer ipak, ožujak je! I u Ateni. Jest, voda je bila topla i da, u Grčkoj se dosta prvenstvenih utakmica tijekom dana igra na otvorenom, kada to temperature dopuste, ali ovo... Idemo dalje.

Trening sutradan, sada na bazenu Panathinaikosa, ali Jadranu su bile dane na upotrebu samo 3 plivačke pruge i ne smiju trenirati s loptom!? Panathinaikos navodno ima neke organizacijske probleme s bazenom. Ne zanima nas. Probajte zamisliti da u nogometnoj Europskoj ligi (pandan vaterpolskom Eurokupu), gostujuća momčad ne može i ne smije trenirati s loptom! Pa, jel‘ bi nastao kraval? Bi li mediji brujali? Bi li se spominjala i odgovornost UEFA-e?

- Je, uvjeti su bili tako, malo teži - nakon utakmice će bez i trunke primisli na ogorčenost reprezentativac Zvonimir Butić, kapetan i najbolji igrač Jadrana, čovjek koji je dao pobjedonosni gol u zadnjoj sekundi. Dapače, Zvone Butić se uopće ne žali.

- Zanimljivo iskustvo. Pogotovo za mlade igrače. Njima je to neka nova škola, a mi ostali smo to već doživjeli nekoliko puta.

Pohvaljujemo stav sportaša, nismo ni očekivali drugo jer vaterpolisti su već ionako "oguglali" na bisere LEN pardon European Aquatics i FINA-e, oh isprika opet, sad su World Aquatics. U redu, neka sportaši ne pričaju o tomu, nije na njima. Jest na nama, na novinarima. Ove organizacije mijenjaju imena, pa mijenjaju pravila, zatim mijenjaju sjedišta te će tako svjetska organizacija u Budimpeštu, a europska u Beograd. Jedino što ne mijenjaju sebe, svoj rad i pristup poslu, sportu. Šteta zbog vaterpolskog sporta koji je baš i u Ateni pokazao svoje najljepše lice. Puno obrata, neizvjesnosti, dramatike.

Točno 68 sekundi do kraja, Jadran vodi 10:8 i ima peterac. To je "zicer" za pobjedu, ali... Fatovićeva lopta trese okvir gola. Potom 37 sekundi do kraja Skoumpakis smanjuje, a 4 sekunde do kraja Panathinaikos poravnava - 10:10. Četiri sekunde do kraja! To je gotovo. Jest vraga,u zadnjoj sekundi Zvonimir Butić pogađa za pobjedu.

- Trebali smo dobiti možda s tri razlike, ali kao da postoji neko nepisano pravilo. Kad ne daš peterac, primaš gol.

Nego, gol razlike uoči uzvrata koji je 28. ovog mjeseca u Splitu jest prednost, ali kao da baš i nije. Ili možda...

- Mislim da je ipak psihološka prednost. Kad se sad "odvrti" završnica, mi falili peterac, oni zabili dva gola, oni "nabrijani" tad, ali ipak mi dajemo za pobjedu. Velika je ipak razlika psihološka kad dođeš na utakmicu i znaš da si već njih pobijedio. Ili njima razlika kad znaju da su se vratili iz izgubljene situacije, ali primili gol u zadnjem napadu. Ali naravno, daleko je to od riješenog, to stoji. Samo, mi ćemo ipak sad neko vrijeme mirnije i ljepše spavati nego oni - zaključio je kapetan jadranaša.