Vaterpolski i rukometni Zagreb, ali doslovno i cijela sportska Hrvatska te akademska zajednica kineziološke struke, oprostili su se u petak od ovog tjedna preminulog velikana svekolikog našeg sporta, prof. dr. Zlatka Šimenca. Olimpijca, višestrukog vaterpolskog prvaka države i Europe, člana najtrofejnije momčadi vaterpolista Mladosti u povijesti sastava s četiri naslova prvaka Europe, reprezentativca u čak dva sporta (vaterpolu i rukometu) te sveučilišnog profesora.
Komemoracija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ispunila je veliku konferencijsku dvoranu/predavaonicu. Na mjestu gdje je profesor Šimenc desetljećima predavao, prenosio neupitno veliko znanje, iskustvo, a nadasve ljubav prema sportu nebrojenim naraštajima kineziologa, danas poznatih trenera i stručnjaka.
Na komemoraciju je došla, dakako, cijela momčad pokojnikove najveće sportske ljubavi, vaterpolisti Mladosti s trenerom Zoranom Bajićem i direktorom Petrom Muslimom. Iz Dubrovnika je stigao Ognjen Kržić, sportski direktor, kao i Vjeko Kobešćak, trener Juga Adriatic osiguranja. Iz Splita je potegao dvostruki olimpijski pobjednik, legendarni Deni Lušić, kao i prof. Neven Kovačević, bivši hrvatski vaterpolski izbornik. Došao je i Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a; Josip Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta; Tomislav Paškvalin, savjetnik predsjednika Republike. Bio je ondje i Željko Klarić, umirovljeni, a zasigurno naš najbolji vaterpolski sudac svih vremena...
- Uspjeti dosegnuti vrhunsku razinu u čak dva sporta mogu samo rijetki. To je bio naš profesor Šimenc. Njegov život i djelo nadvisili su i samu akademsku zajednicu. Ostaje nam samo trajna zahvalnost za sve što je učinio - rekao je prof. dr. Tomislav Rupčić, dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
Dr. Igor Gruić s istog fakulteta naglasio je, između ostaloga...
- Njegova ocjena studentima bi uvijek počinjala s dobar. Jer svi koji dođu na fakultet sigurno su dobri, a kasnije se tek isprofiliraju bolji i najbolji.
Ispred HAVK Mladosti pismo spriječenog u dolasku predsjednika, dr. Mladena Miškulina, pročitao je Luka Jakovčev, direktor marketinga u Mladosti.
- Ćos Šimenc bio je čovjek od malo riječi, ali svaka je imala težinu. Njegov blagi osmijeh bio je dovoljan da ti kaže da je sve u redu, da si na pravom putu. Učio nas je da se prave pobjede ne slave samo na postoljima, već u onim malim, svakodnevnim trenucima kada biramo biti bolji ljudi – između ostaloga je zapisao predsjednik Žabaca.
Ispred Hrvatskog rukometnog saveza od profesora Šimenca oprostila se dr. Lidija Bočić Čačić, dok je Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a, spomenuo:
- Ćos je živio u doba kad nije bila primarna sportska infrastruktura, već sam sport. Nije dostatno danas samo reći: neka mu je laka zemlja, već treba učiniti sve da uspomena na njega živi kroz njegova postignuća.
Nadahnutim riječima govorili su i Tomislav Paškvalin, kao i književnik, kazališni komediograf Matko Elezović.
Zahvalu za svako izgovoreno slovo svima na kraju je komemoracije podario veliki sin velikog oca, Dubravko Dudo Šimenc.
- Naš je tata bio velika faca, kako moja sestra Iva kaže, njuška. On je za mene bio moja snaga, kad je bilo najteže, moja potpora.
Mladostaška legenda, vaterpolski i rukometni reprezentativac, osvajač olimpijskog srebra u Tokiju 1964. i četverostruki prvak Europe sa Žapcima, pokopan je u petak, 20. ožujka, posljednjeg dana zime, na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....