U srijedu navečer, u Genovi se sastaju dva najveća, glede naslova prvaka Europe, najtrofejnija vaterpolska kluba u Europi. U 2. kolu četvrtfinalne skupine Lige prvaka, Pro Recco (11 naslova prvaka Europe) dočekuje Mladost (7 naslova). Da, nismo zaboravili kako 7 naslova ima još jedan klub (Partizan), ali taj je već najmanje desetljeće u teškim problemima.
U svakom slučaju, u Genovi se sprema "teškaški" obračun divova u vodi, a značajno obilježen Hrvatima. Naime, uz Mladost s jedne strane, na onoj domaćinovoj su dvojica Hrvata. Reprezentativac Rino Burić i legendarni Sandro Sukno, koji je ondje trener od lipnja 2021., a do danas je osvojio 14 trofeja! Posljednji je bio početkom veljače, Talijanski kup.
Pro Recco je, najmanje četvrt desetljeća već, pojam za uspjeh temeljen na silnom bogatstvu vlasnika. Bogatstvu koje se doslovno može mjeriti s najvećim nogometnim klubovima u Europi. Mislimo na bogatstvo vlasnika jer sami vaterpolisti ne zarađuju baš kao nogometaši, ali u svom sportu imaju sjajna, perfektna primanja.
To silno bogatstvo začeo je, u biti, Gabriele Volpi, milijarder u naftnom poslovanju, s nalazištima nafte u Nigeriji. U nas poznat i kao vlasnik NK Rijeka od rujna 2013. do prosinca 2017. Bilo je to razdoblje kada se puno toga slijevalo i u VK Primorje EB, te kada su primorjaši osvajali trofeje u Hrvatskoj. Volpi je moć iskazivao kroz Pro Recco ne samo kroz trofeje nego i na štetan i nakaradan način, kada bi znali u sezonu ući s 28–30 igrača pod ugovorom. To je na razini nogometnih klubova, ali loše stoga što više od polovice tih igrača (istina, sjajno plaćenih) nije uopće igrala. Jer nije bilo mjesta.
Onda je u ljeto 2024., malo prije OI u Parizu, stigao "potres u klubu". Volpi je odlučio otići! Doduše, ostavio je na korektan način novca tek toliko da klub može skromno preživjeti sljedeće tri godine. Ništa više od toga. Nije Gabriele Volpi odlučio otići iz pukog hira jer je doista zaljubljen u vaterpolo, ali neka zbivanja na poslovnom, pravosudnom i privatnom planu mu nisu išla na ruku. Klub je preko noći ostao bez sponzora, novca, pa je Maurizio Felugo, direktor kluba, nekoć vrstan reprezentativac, još korektnije priopćio svim igračima da mogu ići. Slobodno, tko god želi, bez odštete. Najveći dio stranaca je to i učinio.
Naš Sandro Sukno je prvi rekao kako ostaje, ne ide nikuda sada kad su nevolje jer drži da to ne bi bilo lijepo i pristojno. Rekao nam je to sam u ljeto 2024. Trenera Sukna su, međutim, slijedili i domaći, talijanski igrači (izuzev Aicardija), pa su ostali oni najbolji – Di Fulvio, ponajbolji igrač na svijetu, vratar Del Lungo, Condemi, Echenique, Iocchi Gratta. Malo nakon Igara u Parizu te 2024. zadržali su dvojicu "mračno" dobrih i skupih stranaca, Australca Aarona Youngera (nekoć jugaša) i tada prvog centra na svijetu, Amerikanca Bena Hallocka. Kad su to uspjeli, bili smo uvjereni da je Pro Recco spašen, odnosno da su našli novog vlasnika, sponzora, financijera. Još više kad su otkrili tko je on. Novi gazda je Alexandre Behring da Costa (1967.). Trostruko bogatiji od Volpija!
Dok je Volpijevo carstvo procijenjeno na dvije milijarde dolara, Behring je u rujnu 2024. bio "težak" 6,2 milijarde dolara. Do danas je malo siromašniji (5,9 milijardi na dan 24. ožujka 2026.), što ga svrstava na 679. mjestu najbogatijih ljudi na svijetu. Kad je preuzeo Pro Recco, bio je na 453. mjestu, da bi onda malo palo. No, nije frka, ne treba u pučku kuhinju. Usputno, u odnosu na prošli mjesec bogatiji je za 41 milijun dolara, te opet lagano raste. Čime se bavi?
Ovaj Brazilac, rođen u Riju, ima i američko državljanstvo, diplomirao je na Poslovnoj školi Harvarda, a suosnivač je i jedan od čelnika multinacionalne korporacije 3G Capital koja se bavi investicijama u prehrambenoj industriji i industriji piva. Čuli ste za lanac Burger King. E, pa to je njegovo. Vjerojatno ste i pili pivo Budweiser, Stella Artois, Corona, Beck‘s. To je isto Behringovo vlasništvo. Do 2022. je bio predsjednik uprave multinacionalne tvrtke Kraft Heinz iz SAD-a, treće po veličini prehrambene tvrtke u Sjevernoj Americi i pete na svijetu. Solidno, ha? Zašto vaterpolo i Pro Recco? Zato jer je Behring cijelo djetinjstvo i još na Harvardu igrao vaterpolo, rekreativno i danas, i jer ga obožava. Ujedno, jedan Talijan (Lucas Giannini) predsjednik je Zaklade Behring, pa kad je Pro Recco malo zakašljao, Behring je donio sirup i lijekove.
Krajem studenoga 2024. Behringu se u suvlasništvu nad Pro Reccom pridružila i bogata švedska obitelj Hammarskjöld. Šveđanin Philip Hammarskjöld izvršni je direktor Hellman & Friedmana koji ulaže u tvrtke sa sjedištem u SAD-u. Tvrtka se fokusira na širok raspon djelatnosti. Osigurava financiranje za rast i potrebe za kapitalom za otkup, te stječe i manjinske i kontrolne udjele. Godine 2014. je Wall Street, odnosno njujorška burza, Philipa Hammarskjölda uvrstila u 10 najboljih ulagača na svijetu. Šveđanin je pak diplomac sa Princetona i, da, igrao je i još uvijek igra vaterpolo, baš kao i obojica mu sinova.
Ono temeljno novo i drukčije u Pro Reccu danas, a što je ideja trenera Sukna i direktora Feluga: nema više kolonije stranaca. Prije su Talijani u Reccu bili nacionalna manjina, doslovno. Od 25–26 igrača, tek 4–5 su bili domaći, a od toga su samo 1–2 igrala. Sada imaju 20 igrača pod ugovorom, težište je ipak na njih 14–15, a petorica su stranci: Rino Burić (Hrvatska), Alvaro Granados (Španjolska), Lukáš Ďurík (Slovačka), Luke Pavillard (Australija) i Max Irving (SAD). Logičnije, normalnije i zdravije.
I da, ono što vlasnici-milijarderi trebaju učiniti, a navodno se na tomu radi, jest bazen. Naime, bazen Pro Recca u Soriju, predgrađu Genove, olinjao je, za ne povjerovati da je dom takvog kluba. Oni sada igraju u bazenu Sciorba u Genovi koji je... ha, prosječno osredan. Zadnji info veli: nakon Uskrsa kreće izgradnja novog bazena u Soriju. Valjda nismo urekli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....