Žao nam je što smo bili u pravu. Onda, kada smo u najavi utakmice protiv Crne Gore navijestili da će to biti utakmica samo za one ludo čvrstih živaca, da ćemo cipelom gađati TV prijamnik ili na neke drukčije, malo suptilnije načine prazniti nakupljenu negativnu energiju. Kombinaciju bijesa, tuge, lagane depresije. Svaka, ali praktički svaka naša utakmica protiv Crne Gore je takva. Više brine što je sve više ovakvih nakon kojih mi ispadnemo "tanki".

Ne, nije sve brodovlje potonulo. To je turnir, on i dalje traje, u konačnici Barakude su u četvrtfinalu što su i priželjkivali, ali ostaje žal. U najmanju ruku baš to. Žal pomiješan s nevjericom kako se ova utakmica uopće izgubila. Pokušajmo malo vratiti film unazad.

Ključni trenutak

Kod 10:10, točno 2.13 minuta do kraja, Crnogorac Vlado Popadić dobiva isključenje bez prava zamjene i automatski peterac za Hrvatsku. To je trenutak za odluku. Suparnik ostaje do kraja s igračem manje, a mi kazneni udarac. Fatović, naš najbolji pojedinac prve dvije utakmice, u trećoj nije bio ni približno tomu. Iz kaznenog udarca trese gredu. Luka Bukić minutu i pol do kraja blokira šut suparnika, a isti igrač 1.13 minuta prije kraja pogađa za 11:10. Bili smo uvjereni, to je to. Vraga. S igračem manje (!?), Vuković poravnava na 11:11, 1.05 minuta do kraja. Kada je bilo 19 sekundi do kraja, Crna Gora ide naprijed s vratarom (logično), Đuri Radoviću je opravdano poništen gol (bio je u 5 metara), a tada izbornik Tucak traži minutu odmora. Nismo sigurni je li trebao jer gol Crnogoraca je bio prazan. Dobro, idemo dalje, imamo loptu. Točno 13 sekundi do kraja još jedno isključenje Crnogoraca (Vujović). Dvojica igrača više za nas! I mi ne postižemo pogodak, egal je i peterci, a epilog znate.

Hrvatska - Crna Gora

TONCI PLAZIBAT Cropix

Jasno da postoji zadovoljstvo plasmanom u četvrtfinale, ali sa svim ovim spoznajama iz završnice, ne možemo biti i žalosni i mrvicu ipak zabrinuti. Žalosni jer bi pobjedom u četvrtfinalu čekali Rumunjsku ili Gruziju. To je neusporedivo lakše od Grčke koja je svjetski doprvak, s time da je sada jača nego na SP u Fukuoki i to za njihovog ponajboljeg igrača, Vlachopoulosa. Jasno, ako se želi osvojiti medalja na EP, to se baš ne može preko Slovačke, Nizozemske i Malte. Valja dobiti nekoliko velikih. U konačnici, nije niti ta Grčka nepobjediva, niti takvih ima.

Ništa nije izgubljeno

Na ovom EP uostalom niti jedna od momčadi iz skupina A i B nije sve dobila. Svi su barem jednom izgubili. Razlog naše zabrinutosti je što nam se ovakvi ili slični nestvarni scenariji malo prečesto događaju protiv Crne Gore. Nadalje, zabrinuti i zbog lošeg igrača više. Protiv Španjolske 7-18, kontra Francuske 2-14, protiv Crne Gore nešto boljih 7-15, ali zadnje 2 minute... Više nismo sigurni da je riječ o uigranosti ili ne ovakvih situacija, već gotovo da se radi o nekoj vrsti mentalne blokade. Možda se malo podleglo i emocionalnom pritisku koji su stvorile ispunjene tribine i sjajni navijači. Definitivno je manjkalo koncentracije.

Marko Bijač

BOZIDAR VUKICEVIC Cropix

No dobro, u tri slobodna dana svi se možemo smiriti, glave ohladiti, te trezvenije okrenuti sutrašnjici. Ponavljamo, ništa nije izgubljeno, na polovici smo Prvenstva, Barakude su u četvrtfinalu. Nema razloga nemiru. Ili tko zna, baš kako je to odmah nakon utakmice rekao naš izbornik Ivica Tucak - "Tko zna zašto ovakav ishod na kraju ispadne možda i dobar".

Da, i to je moguće. Jer, pobjedi li se Grke u četvrtfinalu, tada nas u polufinalu čeka bolji iz mogućeg para Francuska/Srbija - Mađarska. Nije to baš tako strašno. Ma uostalom, valja imati, iskazati vjere u ove momke. Dubrovnik je to iskazao, na redu je Zagreb.