Mjesec dana, malo nakon Final Foura Hrvatskog kupa u Zadru, početkom prosinca sad već bivše 2023. okupilo se naše državno vaterpolsko predstavništvo. U zboru za smotru koja počinje sada. Odigrali su dvije utakmice s Amerikancima, imali pripreme najvećim dijelom u Zagrebu, tek koji dan u Beogradu. I sada su spremni. A trener, je li on zadovoljan? Držimo logičnim i pristojnim priupitati onog koji ih vodi, koji je za sve nadležan i odgovoran, kriv i zaslužan, je li izbornik Ivica Tucak zadovoljan učinjenim u ovim poprilično kratkim pripremama?

- Jesam, ja sam zadovoljan i mislim da smo napravili stvarno sve što smo mogli i trebali u ovom kratkom vremenu. Sve smo baš napravili, nema više što tu za dodati. Svjesni smo jako dobro onog što nas čeka - veli izbornik Barakuda.

Orange Pics Bv/Alamy/Profimedia

- Protiv Amerikanaca u Zagrebu smo igrali dobro, protiv Srbije u Beogradu dvije utakmice odlično, jednu tek lošije. Tako da smireno ulazimo u turnir, ali baš u jednoj pozitivnoj tenziji. Za što će biti dovoljno, to ćemo vidjeti. To ćemo zapravo vidjeti tek kad počnu pravi ispiti, prave utakmice. Znate, imate “milijun” primjera momčadi koje su blistale od kvalitete, reprezentacije sazdane od igrača koji su dolazili iz najboljih klubova, ali to sve nije bilo jamstvo rezultata.

Što je jamstvo rezultata, odnosno postoji li uopće neko teorijsko barem jamstvo uspjeha u sportu?

- Ono što je po meni jamstvo svakog rezultata, bilo koje momčadi, u bilo kojem sportu je - kemija. Ono što određuje neku momčad je da oni, igrači dišu svi zajedno kao jedan. To je prvenstveno važno.

Kakva je hrvatska kemija?

- Prvo, nisam nikada dopustio da bilo tko od nas, od mene, suradnika, igrača... bude iznad reprezentacije. Svi smo mi u službi toga da naša reprezentacija igra bolje, da naš vaterpolo izgleda bolje. Mislim da smo u tome uspjeli, da je stvoreno ozračje u kojem doista svu dišu jedan za drugoga. Nije to nekakva sada floskula, već doista tako jest.

Sustav natjecanja na ovom je Europskom prvenstvu bitno drukčiji od dosadašnjih i tu smo temu već pojašnjavali primarno gledateljima jer je ipak novost, iznijeli i neko svoje mišljenje. No, kakvo je vaše, trenersko?

GORAN MEHKEK/Cropix

- Što se tiče gledatelja i te neizvjesnosti, jasno je da sada imamo praktički grupirano tih osam reprezentacija najviše kvalitete u prve dvije skupine. Svaka će tu utakmica biti neizvjesna. Nije to baš meni sad ni tema o kojoj bih raspravljao. Meni se recimo najviše sviđa način na koji se igra na olimpijskim igrama od čini mi se 2008. Tamo imate 12 momčadi podijeljenih u dvije skupine po šest. Mislim da se na takav način posljednji put igralo neko EP u Eindhovenu, 2012. Tamo je prvi išao izravno nakon pet utakmica u skupini u polufinale, drugi i treći su razigravali. Jer tada, kada dobiješ pet utakmica u skupini, onda mislim i da zaslužuješ da te se na neki način nagradi. No, ne treba o tome puno razmišljati. Sada je tako kako je, isto vrijedi za sve i to je to.

Posljednjih nekoliko dana je sav fokus sasvim sigurno prebačen na Španjolsku. Možda i najteži mogući suparnik za početak, barem se tako čini u ovom trenutku. Jeste li proniknuli način kako nadvladati, kako savladati te Španjolce?

- Slažem se da su na papiru možda i prvi favoriti. I kada se pogleda njihov sastav, njihovi rezultati s posljednjih natjecanja, ali mislim da oni ipak nisu ona reprezentacija kakva je bila 2019. u Gwangjuu koja nas je dobila u polufinalu Svjetskog prvenstva ili 2020. kada su došli do finala EP u Budimpešti, kada su nas dobili također u polufinalu. Iako su 2022. bili svjetski prvaci u Budimpešti, u Splitu osvojili broncu na Europskom prvenstvu. Španjolci su strašna reprezentacija, jaka, moćna, ali da ih mi možemo pobijediti, u to sam siguran. Vjerujem i duboko se nadam da će to biti neizvjesna utakmica, ono kako se veli “u jednu loptu”. Mi smo ih dobro analizirali, vjerujem da ih možemo pobijediti, makar ta utakmica ništa ne znači, odnosno ona sigurno ne presuđuje. Neće ništa riješiti jer iza toga dolaze još dvije jako, jako teške utakmice, svaka na svoj način. Francuska, pa Crna Gora ne znaš koja je zahtjevnija, ali fokus je sada na Španjolskoj.

Koliko drukčiju Hrvatsku možemo očekivati ovog siječnja?

- Bit će promjena, jedna od opcija je sigurno da Ante Vukičević i još netko od igrača koji su dosad bili klasični igrači lijeve strane, da će sada povremeno ići i desno. Ponekad se čak i žrtvovati za momčad, na poziciji braniča, ono što mi kažemo “skupiti” isključenja. Bit će nekih sitnijih novosti, ali ono što generalno ja uvijek želim je imati način igre. Naš način. To mi imamo. Imali smo to čak i u Fukuoki, iako smo ondje podbacili što sam toliko puta rekao, ali smo i ondje imali dobre trenutke. Uostalom, gubili smo minimalno. Sada smo bolji nego u Fukuoki. Sigurno jači.

GORAN MEHKEK/Cropix

Ono što nam je u Japanu - nećemo se više na njega vraćati - pričinjavalo velik problem je sigurno realizacija igrača više.

- U tom smo dijelu puno razgovarali, gledali video, radili u bazenu. Taj dio, posebno posljednjih 5-6 sekundi takvog napada kada bismo ulazili u neka nerezonska rješenja. Sad je to moram priznati kroz treninge, pa i utakmice izgledalo odlično. Sad smo davali neke golove doslovno u posljednjim desetinkama sekunde. To je ono što ja želim. To su oni trenuci kada koncentracija u obrani neminovno pada. Samo znate što... Uvijek je to jedna priča do onog trenutka dok natjecanje, dok prvenstvo ne počne, onda slijedi neka sasvim druga tematika.

Ivica Tucak je prije koji dan spomenuo u nekom društvu kako nije da se ne slaže s tezama kolege Zlatka Dalića, ali ima svoje viđenje, glede famozne “poniznosti”.

- Ma da, nema to veze s tim da sad zastupam neki bahati, nadmeni stav. Ne daj Bože, ali sportašu je usađena samouvjerenost, stav, hrabrost. Sportaši imaju “ono nešto”. To ja želim. Želim da mi imamo sportsku drskost, bezobrazluk, neka nas se suparnici prije utakmice nekada i boje. No što se tiče drugog dijela, dakle izvan bazena, tu se potpuno slažem s pojmom poniznosti, ako ćemo to tako zvati. Dakle, kada smo u hotelu ili dok letimo, na putu smo, naše ponašanje je točno u skladu s ovim momcima koji su sjajni, pravi sportaši. To bih želio da tako uvijek bude prema van, unutra transformirani u silinu. To je za mene jedini put u sportu. U sportu moraš učiniti sve, ali baš sve što je u duhu sporta i pravila, da bi bio bolji.

GORAN MEHKEK/Cropix

Naravno da je svima nama u primislima kako plasman Barakuda na SP u Dohu, još više na Olimpijske igre u Parizu, no prvi cilj na EP u Dubrovniku i Zagrebu je...

- Medalja! To je uvijek cilj, tako je bilo dosad, danas, daj Bože i ubuduće. Čim završi ovo Europsko prvenstvo, kako god da završi, moramo se okrenuti Dohi. Da, imat ćemo za to samo dva tjedna priprema, ali kako nama, tako i svim ostalima. Neki će biti deprimirani, neki euforični, ali stanke i odmora nema za nikoga. Naš je cilj ovdje medalja i nikada se nismo zadovoljili ičim drugim. Bilo je nezadovoljnih kada bismo se vratili i “samo” s broncom, čak i nakon osvojenog srebra, ali vidjet ćemo tek jednog dana, bojim se da će on brzo doći za hrvatski sport, kada ćemo se svakoj medalji radovati kao rođenju djeteta. Nažalost, vrlo brzo će doći i taj trenutak.

Počinje festival vaterpola

Potpisali bismo čak ove izbornikove riječi, ali nije vrijeme za “teške misli” i pesimistični pogled u sutrašnjicu. Dapače, počinje najveće natjecanje u ovom sportu na našem kontinentu.

Počinje festival vaterpola u gradu vaterpola, tu Dubrovnik nikada nije, neće i ne može zakazati. Zdušno će Grad kao i cijela Domovina prvog tjedna EP, potom drugog tjedna u metropoli, bodriti jednu od najsjajnijih momčadi koje hrvatski sport ima. Naše Barakude! Pokažite zube odmah, na startu. Budite furiozniji od Furije! Nek’ večeras zaigra - Hrvatska!