Danas vam jamčimo sigurnu pobjedu Hrvatske u Dohi. Rijetki su takvi trenuci u sportu, a nije baš možda niti korektno tako nastupati jer bi to netko mogao (pa, i s pravom) shvatiti kao omalovažavanje sporta i sportaša, ali...
Na tvrdnju iz uvodne rečenice složili bi se i sami suparnici Barakuda, južnoafrički vaterpolisti. Naime, nakon što smo u dva dana odgledali sve utakmice i sve momčadi na turniru, s punom odgovornošću tvrdimo - Južna Afrika je najslabija. Ne u skupini, nego na cijelom Svjetskom prvenstvu. U tom je kontekstu onda potpuno deplasirano napisati više i jedno jedino slovo u pogledu najave utakmice kao takve i hrvatskog suparnika. Može se možda prozboriti pokoja o onome što će izbornik i stožer zahtijevati u ovoj utakmici, ali u pogledu uigravanja za nadolazeće susrete.
Možemo pričati o doziranju snage, izmjenama u momčadi. Praktički smo i više no uvjereni da će konačno i kapetan Ivan Krapić dobiti priliku osjetiti vodu Dohe, te da će vjerojatno izbornik odmoriti Vrlića. Iako, ne bismo se čak iznenadili ako se odmori i drugi centar, Luka Lončar. Nema nikakvog problema odigrati protiv Južne Afrike i samo s jednim klasičnim centrom, a onda po potrebi na dva metra mogu uplivavati Žuvela, Burić, Biljaka. Nije posve nemoguće i da Mate Anić prikupi pokoju minutu, možda i cijelu utakmicu na ovom Svjetskom prvenstvu. To bi mu uostalom bio debi za Barakude na velikom natjecanju.
Utakmica protiv Južne Afrike može ipak jako dobro poslužiti, pa čak onda i osmina finala protiv Kine ili Brazila, kao nešto što nam se u ovom trenutku čini možda najproblematičnijim, a samim time najpotrebnijim. Napadačkim raspucavanjem, "opuštanjem" ruke, a onda valjda time i podizanjem samopouzdanja. Naime, ono što je i laiku bilo vidljivo protiv Španjolaca je ustručavanje od šuta. Neobjašnjivo i nepotrebno.
Jedno je biti oprezan bojeći se kontre (koje su nam Španjolci ionako složili u nekoliko navrata), ali drugo je biti neodlučan. Čini nam se da se kod nas upravo o ovom potonjem radi. Uostalom, kako doznadosmo od kolege Marka Šapita s HTV-a, mjesto ispod njega kao TV komentator za jednu postaju radi poznati bivši američki vaterpolist, ex-jugaš Tony Azevedo. U jednom je trenutku Tony zavapio:
- Pa dobro, zašto ne pucaju?
Posebna je priča Konstantin Harkov. Osobno, drag nam mladić, ali Kosta je zakočen, prestrašen, samozatajan
I to je to. Jednostavno, vidljivo i laičkim, a kamoli stručnim okom. Nije uopće problem u promašaju. Pogađanju okvira gola, prolasku lopte pokraj vratiju, obrani vratara... Ne, pa jasno da ne može svaki šut biti gol, ali bez šuta neće biti niti jednog gola. Ako je akcija dobro izvedena, pripremljena, ako ima rezona kako se veli... ma opali po tom golu, nije tvoj! Ono i onako kako je napravio Marko Žuvela (samo jednom) protiv Španjolske. Imamo pucače u Fatoviću, Mariniću Kragiću, Žuveli, Buriću, Vukičeviću, ali ako ni ne pogledaju prema golu, jasno da nema ni pogotka. Posebna je priča Konstantin Harkov. Osobno, drag nam mladić, ali Kosta je zakočen, prestrašen, samozatajan. Ne samo sada, u reprezentaciji i na ovom SP, ranije EP. Takav je i u Jadranu ove sezone.
U svakom slučaju, u tom kontekstu nije loše što je pred nama sada jedna Južna Afrika. Momčad koju se može "nakantati" do vrha. Ne radi iživljavanja nad nedoraslim suparnikom, već radi podizanja vlastitog samopouzdanja, namještanja ciljnika. Tu očito nešto postoji. Uostalom, nakon utakmice protiv Španjolske je izbornik Tucak rekao i ovo...
- Govor tijela prije utakmice je bio takav da nije dovoljan za pobijediti ovakvu utakmicu.
Zato i nije uopće tako loše što nam sada slijedi jedna "kamilica" poput Južne Afrike, a onda uostalom i "laganica" protiv trećeplasiranog iz B skupine. Bio Brazil ili Kina, doći će nam na isto. Let za Pariz.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....