Vaterpolski savez Srbije imenovao je Vladimira Vujasinovića novim izbornikom muške reprezentacije, nakon što je prethodni izbornik Uroš Stevanović napustio klupu u okolnostima koje su izazvale nemale kontroverze.
Vujasinović je jedan od najistaknutijih vaterpolista u povijesti ovog sporta. Kao igrač nastupao je za Primorje, Crvenu zvezdu, Barcelonu, Partizan, Romu i Pro Recco, skupivši 37 klupskih trofeja, uključujući četiri Eurolige.
S reprezentacijom je osvojio četiri zlatne medalje: na Svjetskom prvenstvu 2005. te Europskim prvenstvima 2001., 2003. i 2006., uz još četiri srebrne i četiri brončane. Godine 2001. proglašen je najboljim vaterpolistom na svijetu.
Nakon igračke karijere radio je kao trener u više klubova, a bio je i pomoćni trener Dejanu Saviću u najblistavijim godinama srpskog vaterpola, kada su osvojene zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2016., Svjetskom prvenstvu 2015., Europskim prvenstvima 2014. i 2016. te četiri uzastopne Svjetske lige.
- Vaterpolski savez Srbije obavještava javnost da je naš poznati sportaš i bivši kapetan reprezentacije, Vladimir Vujasinović, postao novi izbornik muške reprezentacije Srbije - glasi priopćenje saveza.
U priopćenju saveza naglašeno je i kako su „uvjereni da će Vujasinović svojim autoritetom, znanjem i odnosom prema reprezentaciji doprinijeti daljnjem razvoju i ostvarenju najviših ciljeva”.
Sve ovo dolazi nakon velike drame u kojoj je imenovan Slobodan Soro za prvog čovjeka VSS-a, nakon čega je sad bivši izbornik reprezentacije Stevanović podnio ostavku.
Potom je i 11 vaterpolista najavilo da neće igrati za reprezentaciju dok god je Soro na čelu saveza.
Počeci u Hrvatskoj
Valja istaknuti da je Vujasinović, inače rodom iz Rijeke, kao mlad nastupao za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Hrvatske prije nego li se s obitelji za vrijeme rata preselio u Srbiju.
O svojim ranim počecima i životu u tadašnjoj tzv. "Krajini" je pričao u emisiji "Pod kapicom":
- Sve u vezi s ratom počelo je puno ranije, svi su znali odakle sam i što sam, i moram reći da ja to uopće nisam osjetio. Apsolutno ništa. Svakodnevni život je bio isti kao i uvijek, još smo se šalili i živjeli normalno, ali sve ostalo je bilo loše. Izvan bazena... - rekao je pa dodao:
- Moj otac je radio privatno i više nije mogao dolaziti na posao. Rat je, ne mogu se ljutiti ni na koga. Majka je bila voditeljica supermarketa, a kad se sve počelo zahuktavati, degradirana je na prodavačicu na željezničkoj stanici, to je bio najgori posao. Dolazili su dobrovoljci, ulazili u njezinu trgovinu, pričali joj svašta, bili su naoružani... I teško je sve to preživljavala. Moja obitelj je ogromna, moja majka je imala osmero braće i sestara. Svi su iz (tzv.) "Krajine" . Bili su tamo, u takozvanoj ‘Balvan revoluciji‘. Bili su na položajima, nije se puno pucalo, bilo je više simbolično, ali su bili u uniformama.
O svom početku u tadašnoj hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji rekao je:
- Istovremeno, pretpostavljam da je Hrvatski savez prepoznao moju situaciju i radio na tome da me zadrži. U toj državi trebao bih početi igrati za hrvatsku reprezentaciju, s cijelom obitelji koja brani od hrvatske države, s roditeljima koji su u problemima. Čak sam i igrao za Hrvatsku. Odveli su nas u Njemačku, bila je to juniorska reprezentacija i bila je neslužbena, mislim da Hrvatska još nije bila primljena u FINA-u ili LEN . U Njemačkoj su bile juniorske i seniorske reprezentacije, igrao sam za juniore s, recimo, 18 godina, pa s 20 za seniore. Ponovili smo to dva puta - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....