‘Ne želim ni u ludilu ikoga vrijeđati, ali mi Hrvati kao da u sportu imamo mrvicu više sportske inteligencije‘

U ponedjeljak je, prijepodnevnim kvalifikacijama u pariškom Saint-Denisu, počeo plivačko Europsko prvenstvo. Od Hrvata u bazen ih je uskočilo ukupno osmorica.

Najbolji rezultat je isplivao Jere Hribar na 50 leptir (23.35) što je bilo dovoljno za 19. mjesto ili mjesto pričuve za poslijepodnevno polufinale. Za ući u polufinale trebao je plivati minimalno 23.31, dok je osobni Hribarov rekord u ovoj disciplini dosad bio 23.41. Sad je isplivao dakle osobni rekord, ali ne još dostatno i za polufinale.

Na 50 leptir, između ukupno 78 plivača, od naših su još plivali Nikola Miljenić koji je isplivao svoje najbolje ovosezonsko vrijeme 23.75, ali ono nije bilo za više od 35. mjesta. Maro Miknić je bio 51. s vremenom 24.14; dok je Luka Kmetić kvalifikacije završio kao 62. u vremenu 24.46.

Na 100 prsno je nastupio Filip Mujan koji je u konkurenciji 71 natjecatelja na koncu bio 44. u vremenu 1.01,72. Imali smo prijepodne štafetu, ali 4x200 slobodno u sastavu Niko Janković, Franko Grgić, Karlo Perčinić i Filip Mujan. Od 20 štafeta, hrvatska je bila na kraju 14. s vremenom 7:16.57. Nije to "ona" štafeta koju hvalim i od koje se nadamo finalu. Ta je na 100 metara, čisto kako ne bi bilo zabune.

No, utorak će biti vrlo zanimljiv dan za nas Hrvate, barem se tako nadamo. U utorak je "stotka" slobodno u kojoj nastupaju Hribar prije svih, ali ne podcjenjujemo ni Dragoju, Siveca, Nenadića... Možda baš i stoga što je pozornost konstantno na Jeri Hribaru, a s njim nekako i mediji zadnjih tjedana gotovo isključivo i jedino pričaju, nije zgorega usredotočiti se malo i na ostatak vrlo brzog društva vodenih sprintera.

- To i jest moja primarna disciplina sada, 100 slobodno. Prije sam se natjecao u 200 slobodno, što mi je bila onda dobra tranzicija u upola manjoj disciplini - zbori mladi Dubrovčanin, 20-godišnji Vlaho Nenadić.

- Sto metara plivam mislim sad nekih dobre dvije godine. Uspio sam dobro to uvježbati, uostalom bio sam na 100 metara juniorski europski doprvak. Osjećam se dobro, osobno i sigurno. Po meni, odradio sam dosad i najbolju sezonu. To je ono što mi daje sigurnost, zato se radujem nastupima.

Vlaho je u Parizu prijavio 100 slobodno, a jasno nada se i mjestu u štafeti na istoj dionici.

- Što se štafete tiče, tu se nadam finalu, a pojedinačno... bio bi jako zadovoljan polufinalom.

Što čini tu našu 100-metarsku štafetu tolikim potencijalom s kojim se ozbiljno računa čak i za olimpijsko finale u Los Angelesu? Znamo da i do tamo dosežu neki planovi, ciljevi.

- Posebnost naše štafete je neka unikatnost sve četvorice. Ja ih poznajem cijelu karijeru, imao sam priliku i naučiti, vidjeti što rade individualno. Vidio sam, zapazio i neke navike svakog. To je ono što podrazumijevam po unikatnost.

Kada je Vlaho opušteniji, kada plivate pojedinačne discipline ili štafetu?

- Evo, Jere Hribar znam da je opušteniji u štafeti, dok sam ja opušteniji u solo-utrci. Zato jer mi je veća odgovornost u štafeti, zbog momčadi, zbog ostalih, nisam tu samo ja u pitanju. Druga kemija u mozgu. Evo, baš i ta suprotnost recimo u mišljenjima odnosno osjećajima između nas u štafeti je nešto što nas sjedinjuje. Ne želim ni u ludilu ikoga vrijeđati, ali mi Hrvati kao da u sportu imamo mrvicu više sportske inteligencije. Uvijek govore da smo mali, a ja ne vjerujem da smo mali već da smo najbolji.

Vlahina priča nije nimalo bez pokrića. U ožujku ove godine je na međunarodnom plivačkom mitingu u Rijeci isplivao mlađeseniorski hrvatski rekord (48.23). Vjerojatno jako malom krugu ljudi ove sekunde nešto govore, ali ako bi dodali da je to vrijeme brže od A olimpijske norme za Los Angeles 2028., onda smo vam već nešto rekli. Zapamtite stoga i ovog mladića, njego ime - Vlaho Nenadić.