Imam dvije obitelji. Jedna je obitelj Tufte, ali moja najveća obitelj je veslačka obitelj. Kao što uvijek kažem: "Ako veslaš, dio si moje obitelji". Rečenice su to legende svjetskog veslanja, Norvežanina koji je osvojio dva uzastopna olimpijska zlata u samcu, dva svjetska zlata u istoj disciplini, ukupno četiri olimpijske medalje u razmaku od čak 16 godina i ukupno šest svjetskih.
Olaf Karl Tufte je osvojio sve najvažnije, ali on je bio jedan od onih čija se veličina ne mjeri ni brojem ni bojom osvojenih medalja. On je bio puno više od toga.
"Ako veslaš, dio si moje obitelji", za njega nije bila samo slikovita izjava, on je to živio i upravo tu rečenicu su i mnogi veslači u utorak, kad se proširila vijest da je preminuo, stavili u svoje objave kojima su se opraštali od Vikinga čiji su zaveslaji puno prerano zaustavljeni.
Pronađen je bez svijesti na svojoj obiteljskoj farmi u ponedjeljak, medicinsko osoblje brzo je stiglo na mjesto događaja i pružena mu je prva pomoć prije nego što je helikopterom prevezen u bolnicu, gdje je i preminuo.
Imao je samo 50 godina i malo je reći da je njegova smrt izazvala potpuni šok u veslačkoj zajednici koja nije ostala bez legende, ostala je bez - srca obitelji. Čovjeka koji je svojevremeno najbolje svjetske skifiste, "usamljene vukove" ovog sporta, svoje najveće suparnike na stazi, ali samo na stazi, povezao neraskidivim prijateljskim nitima. S nekima je to otišlo i korak dalje pa je recimo bio vjenčani kum još jednoj svjetskoj veslačkoj legendi, Slovencu Iztoku Čopu.
- Iztok i ja smo postali najbolji prijatelji. Nastojali smo pobijediti jedan drugoga na stazi, a izvan nje smo se sjajno zabavljali i to je sve pokrenulo, skifisti su počeli postajati - prijatelji. Putovali smo zajedno, trenirali zajedno i završili zajedno u "Great Eight". to je jedna od najbolji uspomena koje imam - ispričao je Tufte kad je 2021. dobio nagradu Thomas Keller.
Najveća je to veslačka nagrada koja završava u rukama onih koji su po rezultatima zaslužili, ali samo ako je njihov utjecaj na veslanje bio posebno velik, a "Great Eight" je osmerac u koji su na nekim regatama sjedali zajedno upravo najbolji skifisti.
Izgubili smo najboljeg
Veliki prijatelj Tuftea bio je i Mahe Drysdale, koji je godinama odlazio u Norvešku kod Tuftea, baš kao što je i Tufte odlazio na Novi Zeland, a povezala su se i njihova djeca.
"Imao si nevjerojatnu sposobnost okupljati ljude. U svojih pedeset godina proživio si ono za što bi mnogima trebalo sto godina. Uz tebe nikada nije bilo dosadno - nikada nije bilo vremena za odmor. Kad god smo bili zajedno, ili smo radili, ili trenirali, ili se družili, i uvijek smo davali više od sto posto. Toliko uspomena! Čak si me nagovorio da na norveškoj televiziji isprobam gimnastiku - kako bih bio bolji veslač!", dio je Drysdalove objave koji je također u nju ubacio rečenicu "Ako veslaš, dio si moje obitelji" i još jednu čuvenu velikog Vikinga:
- Pobijedio ili izgubio, prijateljstvo traje zauvijek.
Nije Tufte okupljao oko sebe samo svoju generaciju, one malo mlađe ili starije. Na svoju farmu pozvao je i trenutačno najveću silu svjetskog veslanja Olivera Zeidlera, koji je savjete "platio" onako kako je boravak "plaćao" i Drysdale - radom na fami. Priča ide da je Zeidler dobio sjekiru u ruke i posao koji treba obaviti.
Valjda ne postoji veslač koji je imao sreće upoznati Tuftea, a koji ne čuva posebne uspomene. Poput velikog Britanca Jamesa Cracknella, dvostrukog olimpijskog pobjednika u četvercu bez i peterostrukog svjetskog prvaka u toj disciplini.
"Sjećam se kada je britanska veslačka reprezentacija bila na zimskim pripremama u Norveškoj. Olaf je automobilom prešao cijelu zemlju kako bi nas posjetio i trenirao s nama skijaško trčanje. Nakon jednog dana shvatio je da bi, nastavi li skijati našim tempom, izgubio na formi. Nakon večere sjeo je u automobil i odvezao se kući. Tipično za njega. Obožavao sam ga. Izgubili smo najboljeg."
Tufte nije radio razliku među veslačima, mlađi, stariji, s ovog ili onog kraja svijeta, iz njegove ili neke druge discipline, tijekom karijere ili nakon nje.
U jednom tekstu našeg nedavno preminulog kolege Dražena Pinevića s OI u Londonu 2012. ostala je sačuvana izjava Davida Šaina nakon polufinalne utrke četveraca na pariće...
- Čestitao nam je Olaf Tufte, dvostruki olimpijski pobjednik, to nam je jako drago.
U Beogradu na Svjetskom prvenstvu 2023., koje je bilo kvalifikacijsko za Igre u Parizu, čitali smo poruku koju je Tufte uoči finala poslao Damiru Martinu...
"Zatvori oči. I odveslaj kao u polufinalu. Veslaj svoju utrku. Usudi se nametnuti ritam. Možeš ako to doista želiš. Idi po to."
Uvijek možeš biti bolji
I tako bismo mogli u nedogled. Olaf Tufte je puno više od trofejnog veslača, puno, puno više ili kako su to sažela braća Sinković...
"Teško je riječima opisati što je Olaf značio za naš sport. Za svijet je bio olimpijski pobjednik. Za nas je bio čovjek koji je svakoga dočekivao raširenih ruku, okupljao sportaše i pokazivao da se istinska veličina mjeri nečim puno važnijim od medalja."
A čovjek koji je veslače povezao u obitelj, u veslanju je završio zapravo usput - kako bi ojačao za motokros koji mu je bila velika ljubav.
- Veslanje je od mene stvorilo osobu kakva sam danas - često je ponavljao.
Svoju dugovječnost u sportu ovako je objasnio...
- Uspio sam učiniti da veslanje postane način života, a ne samo jedno životno razdoblje.
Motivacija mu nikad nije bila problem.
- Uvijek možeš biti malo bolji, uvijek možeš učiniti da čamac zapjeva malo ljepše i malo dulje... Sve dok vjeruješ da možeš biti bolji nego što si bio, imaš motivaciju.
Veslačku karijeru je završio na Igrama u Tokiju 2021. na kojima je nastupao kao 45-godišnjak, a partneri čamcu bili su mu i veslači koji se nisu ni rodili kad je on počeo. Trenirali su ga neki od najboljih svjetskih trenera, a njihov najveći izazov bio je nagovoriti Tuftea da trenira manje. Odmor nikad nije bilo nešto na što je lako pristajao.
- Nisam stvoren za odmaranje. Moram se baviti i drugim stvarima, inače mi postane dosadno - jednom je objasnio.
To "ostalo" uključivalo je vođenje obiteljskog gospodarstva, tvrtke za građevinske radove, imao je odjevnu marku Tufte Wear, bio je dobrovoljni vatrogasac, uključen u humanitarni rad u zajednici, a počeo se baviti i proizvodnjom piva... Kao da je znao da u malo godina mora stisnuti toliko toga.
"Uspjesi na vodi ono su o čemu ćete čitati na Wikipediji, ali najveći dar koji mi je veslanje dalo jesu prijateljstva - i upravo će ona ostati dugo nakon što se rezultati zaborave", napisao je jednom Mahe Drysdale, a čovjek kojeg veslanje sigurno nikad neće zaboraviti već je vjerojatno počeo okupljati veslačku obitelj u brodu koji nastavlja veslati iza duge...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....