Navigation toggle

Niksa Skelin.



 

 BOZIDAR VUKICEVIC Cropix
‘PRVA BRAĆA VESLANJA‘

‘Mi smo Sinkovićima osigurali bolje uvjete, a oni su to podigli na višu razinu za sve nove generacije‘

Osvajač olimpijske bronce u osmercu iz Sydneyja razgovarao je za SN
Piše: Frane MaršićObjavljeno: 18. prosinac 2023. 16:22
Prati Sportske novosti na Googleu

Hrvatsko veslanje danas ima braću Sinković, dvostruke olimpijske pobjednike Martina i Valenta koji već više od desetljeća dominiraju staza diljem svijeta i koji su u tom razdoblju postali najtrofejniji hrvatski sportaši svih vremena. Postoje danas i braća Lončarić, blizanci Anton i Patrik koji su Hrvatskoj osigurali olimpijsku normu i sada love svoj prvi olimpijski nastup u Parizu. Međutim, ni Sinkovići, ni Lončarići nisu “prva braća hrvatskog veslanja”, s obzirom da su prije njih postojali - Skelini.

Stariji Siniša (49), danas oftamolog u KBC Split i mlađi Nikša (45), predsjednik Veslačkog saveza Dalmacije, osvajači su olimpijske bronce u osmercu iz Sydneyja 2000. i srebra u dvojcu “bez” iz Atene 2004. Dokaz da je davno donesena odluka bila dobra...

- Obiteljski prijatelj je naveo starijeg brata na veslanje u Gusara, dok sam ja kao mlađi sam krenuo njegovim putem. Čamci su konstruirani tako da moraš imati određenu konstituciju tijela kako bi mogao odgovoriti zahtjevima veslanja pa sam i s te strane u konačnici ostao u sportu.

Razgovor s Nikšom Skelinom dogovorili smo i odradili - a gdje drugdje - na Gusaru, njegovom drugom domu.

- Nismo mi počinjali s ciljem da to bude to i da budemo olimpijci. Svrha je bila zdravlje, prirodno okruženje. More je element koji se uvuče pod kožu i kad se jednom krene nema natrag. Našli smo se u veslanju, nismo bili za nikakve druge sportove.

Olimpijsko selo je posebno

Jeste li otpočetka sanjali olimpijska odličja?

- Kad si u Gusara gledaš razne slike po vitrinama i zidovima, nismo mi prvi koji smo donosili velike medalje. Normalno je da sanjaš o odličjima, ali ide se korak po korak. Puno ljudi je do neke faze veslalo pa odustalo, mora se poklopiti puno stvari da bi se došlo do uspjeha.

Rado se Splićanin, ispijajući čaj, prisjeća detalja s olimpijskih igara...

- U veslanju je to vrh, iako samo natjecanje nije ništa posebnije, ni teže od, recimo, splitske regate. Olimpijske igre su svakom veslaču san jer je to jednom u četiri godine, dok ih neki i nikada ne dožive. Finale ili u konačnici medalja je šlag na torti.

Igre je, kaže, vrlo teško izboriti zbog ujednačene konkurencije.

- Ne možeš odveslati neko vrijeme i doći do OI, da bi dobio pravo nastupa moraš biti među sedam ili 11 na svjetskom prvenstvu. Traže se samo najbolji. Prvih sedam osmeraca na OI su kandidati za zlato, tamo nema posade koju ćeš ostaviti 20 sekundi iza sebe, često foto-finiš odlučuje o ulasku u finale, tada ovisiš o tome koliko će ti se stvari poklopiti toga dana.

Olimpijsko selo je nešto čega se Nikša - kao i svi olimpijsci - uvijek rado sjete.

- U Selu je 10.000 sportaša, tako što se nigdje drugdje ne može vidjeti na jednom mjestu. Počevši od gimnastičarki sitnog rasta koje se kreću u grupama poput “pačića”, do košarkaša od 2,20. Živiš u istom kvartu i dijeliš autobus s jednim Ronaldom, uspomene ostanu urezane za cijeli život.

Za tako što treba pak puno odricanja.

- Olimpijski nastup izboriš kao senior A, od 23. godine pa dalje. Kreće se od kadeta, mlađih juniora, juniora pa seniora B. To je put od 10-15 godina treniranja, dok se dođe do razine za kvalifikacijsku regatu. Mi smo trenirali dva puta dnevno, 3 do 4 sata.

Ujutro more, poslijepodne teretana - tumači Nikša i kaže kako svatko mora poznavati svoje tijelo.

- Meni i bratu nije bila potrebna ekstremna količina treninga jer se pokazalo da nam je manja norma bila dobra. Jedini cilj je da iz treninga u trening budeš bolji.

Veliki potencijal Lončarića

Veslanje se sastoji od raznih komponenata koje je potrebno dobro izmiksati.

- Talent bez treninga ne ide i obrnuto. Netko će imati jaču izdržljivost, a manju snagu, ako si slabiji radiš više na tehnici da pridoneseš ukupnoj izvedbi. To je miks od nekoliko komponenata, ali na kraju je najvažnija glava.
Nikša smatra da je danas teško uskladiti i školu i sport, dok je tu veslanje specifično jer se od njega ne može živjeti ako nisi na top razini. Postoje načini financiranja, ali su vezani za rezultat.

- Ako osvajaš medalje i ostvaruješ rezultate, možeš živjeti samo od toga dok traje karijera, kasnije ne. Eventualno te određeni klubovi mogu nagraditi stipendijom ukoliko procjene da si potencijal.

Skelin je usporedio interakciju fakulteta i sporta ovdje i u Americi. Tamo je, kaže, vrijeme sportaša ravnomjerno raspoređeno za školovanje i za sport, dok je u Hrvatskoj taj odnos vrlo loše razrađen, dok se dotaknnuo elokventni Splićanin i generalnog stanja.

- Onaj tko danas u hrvatskom veslanju ima status, osjeća se puno bolje nego netko prije 10-15 godina. Braća Sinković su proizveli rezultate koji su lansirali veslanje da kao sport napravi ogroman skok. Rezultati nas drže na trenutno dosta dobroj razini. Sinkovići su prva posada koja ima međunarodne sponzore poput Red Bulla, prije je bilo nemoguće doći do toga. Brat i ja smo bili prvi koji smo imali hrvatske sponzore, Sinkovići su sve podignuli na razinu više.
Smatra Skelin kako će rezultati Sinkovića i Damira Martina olakšati uvjete nadolazećim veslačima, dok je na pitanje o nadolazećim zvijezdama dao je vrlo jasan odgovor.

- Imamo braću Lončarić koji imaju potencijal za nastupe na olimpijskim igrama, čak i za medalje. Sestre Jurković su prva ženska posada u Hrvatskoj koja je došla do razine kvalifikacija za OI. Zbilja su talentirane, imaju realnu šansu da se u kvalificiraju na Igre, ali njihovo vrijeme tek dolazi.

Brat radi zahtjevan posao

Iznio je i jednu zanimljivu informaciju vezanu za budućnost hrvatskog veslanja.

- Koliko čujem, u Hrvatsku su stigla dvojica veslača iz Novog Zelanda koji su hrvatskog porijekla. Uzeli su državljanstvo i u budućnosti će pod hrvatskom zastavom pokušati izboriti nastup na Olimpijskim igrama.

Kakvi su po njemu uvjeti za veslanje u Hrvatskoj?

- Jarun je jedina prava veslačka staza u Hrvatskoj, napravljena je za Univerzijadu 1987. i nema dovoljnu dubinu. Posljednjih desetak godina pojavio se bizaran problem jer su tamo procvali lopoči, pa je ljeti osjećaj kao da se vesla kroz baru. No, da ta staza nije napravljena naše veslanje ne bi nikad bilo na ovoj razini. Uvjeti za treninge u Hrvatskoj su doista dobri jer ima dovoljno staza samo za trening, kao što je Prokljan, Zaton, Peruća... Te su staze zadovoljavajuće, ali infrastruktura uvijek može biti bolja.
Osim Veslačkog saveza Dalmacije, Nikša Skelin vodi i svoju firmu, uključen je i u HVS i HOO, ima - kaže - “prilično ispunjen raspored”, dok smo na ga kraju razgovora morali pitati i za brata Sinišu...

- Radi kao oftamolog u KBC Split, što je dosta zahtjevan posao pa se povukao iz svijeta veslanja, ali nadam se da će se u budućnosti ponovo naći u tim vodama, kao dužnosnik. Nas dvojica još uvijek odrađujemo različite vrste veslačkih treninga jer, kada jednom kada uđeš u čamac, on više ne može izaći iz tebe.

21. studeni 2026 12:32