Jedan od važnijih političkih planova EU je tzv. "zelena agenda". Usklađivanje s prirodom, energetsko i infrastrukturno, kao briga i skrb za zaštitu, očuvanje i unaprjeđenje čovjekova okoliša. Po tom pitanju grad Zagreb je "debelo" ispred europskog prosjeka, čak štoviše bitno je unaprijedio taj proces. Primjerice, cjelokupnu razradu plana izgradnje sportskih građevina, hrvatska je metropola ostavila "majci prirodi". I njezinim povremenim ispadima koje nazivamo elementarnim nepogodama.
Tako je potres 2020. zatvorio cijelu istočnu tribinu maksimirskog stadiona, a neko vrijeme i jug, te gornju etažu zapadne. Olujno nevrijeme u ljeto 2023. je i definitivno zatvorilo Dom sportova, da bi dvodnevno "divljanje" orkanskog vjetra ovog tjedna "poharalo" Draženov dom, koji je već bio načet, a sada je razvaljenog krova, zatvoren. Tako će se tek sada, na "intervenciju" prirode prići radovima i u KC Dražen Petrović. Predivna simbioza djelovanja prirode i nedjelovanja gradskih struktura.
U redu, dosta ismijavanja, posebice na temu koja nije nimalo humoristična. Posljednji slučaj sa štetom na Ciboninoj dvorani je uz sve i prepun ironije. Samo dan prije nego što će vjetar odnijeti krov dvorane, Gradska skupština Zagreba je klubu ustupila Draženov doma na 10 godina. U klubu presretni. Sljedeće noći su ostali bez dvorane!
Recentni slučaj s KC Dražen Petrović postavlja jedno pitanje, a ujedno razotkriva (još jednom) velik problem. Idemo redom.
Pitanje je dakle prvo gdje će klubovi koji su se dosad koristili Draženovim domom? Ova je dvorana bila poprištem svih utakmica i treninga KK Cibona, svih uzrasta. No, osim Vukova ondje su igrali i seniori KK Dinamo, potom KK Cedevita Junior, ali povremeno i Futsal Dinamo. Budući da se Dom sportova uređuje i neće biti gotov do 2028., ako i tada, ne postoji baš puno opcija. "U igri" su samo dvorane Sutinska vrela u Podsusedu, dvorana Dubrava i dvorana Boško Božić Pepsi u Trnskom. Gotova priča.
Je, postoji Arena, no ona nije baš pogodna za svakodnevne treninge, a osim toga njezino korištenje je i vrlo skupo, samim time neisplativo. Grad djelomice sufinancira njezinu korištenje za sport, ali tek 30-ak dana godišnje. Tako stoji u ugovoru. Vrlo je vjerojatna opcija da će Vukovi zasad igrati u Sutinskim vrelima. Protiv Dubrovnika su u subotu (28. ožujka) ondje i upriličili utakmicu. Futsal Dinamo će također po svemu sudeći ondje "potegnuti", a uostalom dobar dio utakmica su i dosad igrali u Podsusedu. Ista je dvorana međutim već duže vrijeme i dom rukometašica Lokomotive. Drugim riječima, gužva je već i sada poprilična.
Postoji Pepsijeva dvorana u Trnskom, nekoć uporište nikad prežaljenog KK Zagreb. Ondje nedostaje semafor, a kako doznajemo iz Hrvatskog košarkaškog saveza, u novonastalim okolnostima će nastojati s Gradom Zagrebom riješiti taj problem. U sljedećih 7-10 dana nadaju se, iako nam se to na prvu ruku čini optimistično kratak rok. Kamo sreće da se varamo. Postoji još i dvorana Peščenica, s upitnom parketnom podlogom, ali valja znati da je i ta dvorana terminski solidno ispunjena s košarkašicama Medveščaka, odbojkašicama Dinama, pa onda hrvanjem, karateom... Ovdje međutim pišemo samo o problematici odigravanja utakmica, ali kamo i gdje s treninzima? Za početak svih uzrasta KK Cibone, a da ne idemo dalje.
Problema glede, kako ZG klubovi, tako baš i mi sportski novinari već jako dugi niz godina upozoravamo na kroničnu zapuštenost sportske infrastrukture i objekata u ovom gradu. Cibonina dvorana nije sada prvi put nastradala. Ona je neodgovarajuće održavana od kako je izgrađena 1987., a onda su je oluje, prolomi oblaka, potresi i oluje nagrizale, da bi ju sada "odnijele". Sve su to gradske strukture, kako ona bivša tako i sadašnja koja je već 5 godina na vlasti znale, nisu ništa činile, samo obećavale. Ovo je rezultat njihovog nečinjenja i neodlučnosti. Nije u pitanju samo ni krov, ta dvorana vapi za temeljitom obnovom. Dinar, kuna i euro u nju nisu uložene 40 godina! Pa, što smo mogli očekivati?
Posebna priča je obnova Doma sportova na koju je gradska vlast silno ponosna, ali koja je po nama već u startu bila apsolutno pogrešna. Nikakva obnova, preuređenje, "šminkanje". Dom sportova, izrađen prije više od pola stoljeća (1972.) valjalo je do temelja srušiti, te u istim gabaritima napraviti novu, modernu dvoranu. I točka! Ali ne, gradski oci puni hvale za sebe krenuli su u obnovu 2024. i postavili prošle godine i reklamni pano s porukom - "2026. stiže obnovljeni Dom sportova". U predizborno doba. Sada i sami priznaju da neće biti završeno do 2028. godine. Uostalom, u siječnju ove godine je raskinut ugovor s izvođačem druge faze radova (dvorana 2) koja je trebala već početi. Sad sve stoji jer je taj izvođač podnio tužbu na odluku Grada o raskidu ugovora. Usput, cijena dosadašnjeg dijela obnove u prvoj je fazi već dosegla više od 36 milijuna eura. Postoje izračuni da bi cijena na koncu mogla dosegnuti ukupno i do 70 milijuna eura. Za tu svotu smo doista mogli izgraditi cijelu posve novu dvoranu.
Ovdje sad pišemo o dvoranama i Maksimiru koji se "gradi" doslovno od 1998., ali nismo spomenuli i još neke gradske objekte. Hipodrom recimo. Ondje bi se za dva i pol mjeseca trebao održati Svjetski kup u preponskom jahanju. Međutim, hipodrom doslovno pliva pod vodom, u njega se ništa ne ulaže, iako je samo od prošlogodišnjeg Thompsonovog koncerta Grad zaradio temeljem ugovora skoro pola milijuna eura.
Zagrebačku sportsku infrastrukturu i dalje primarno oblikuju ne vlast, nego priroda i njezini povremeni ispadi. Potres, poplava, oluja. Sljedeće očekujemo vulkansku erupciju davno ugaslog Sljemena. Ili kao reklamni slogan jednog poznatog slovenskog proizvođača sokova - "U suradnji s prirodom".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....