Kad karijeru zaključiš kao najveći igrač kluba u kojem je osam godina igrao i najveći svih vremena u tom sportu, onda je to znak da si ostavio nasljeđe koje će živjeti zauvijek. Toliko velik je bio Anže Kopitar, najveći slovenski hokejaš svih vremena, koji je u Los Angeles Kingse, čiji je dres krajem osamdesetih i u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća nosio Wayne Gretzky, stigao 2006. kao 11. pick NHL drafta te s dva gola u debiju počeo pisati povijest. Dva desetljeća kasnije, nakon što su Kingsi eliminirani u prvom krugu doigravanja za Stanley Cup od Colorada (4-0), 38-godišnjak iz Jesenica je s 1316 bodova u 1521 nastupu (klupski rekordi) i dva - 2012. i 2014. - naslova prvaka “objesio klizaljke o klin”...
- Teško je bilo zadržati emocije nakon što sam ovdje proveo 20 godina, više od pola svog života - rekao je Kopitar nakon što su posljednje minute posljednje utakmice navijači u Los Angelesu posvetili odavanju počasti čovjeku koji je kao klinac od 18 godina tu stigao iz Jesenica.
- Poseban je ovo trenutak za mene, istovremeno gorak i sladak, duboko sam zahvalan navijačima na ispraćaju. Bit će suza, u to nema sumnje, ali to je život. Bilo je to nevjerojatno putovanje koje je trajalo 20 godina. Dobro, loše i ružno. Nije završilo kako smo željeli, ali događa se i s time moramo živjeti.
Imao je kad naučiti s obzirom na to da Kingsi s njim kao kapetanom posljednjih 10 godina nikad nisu pronašli način kako se vratiti u najbolje dane, barem djelomično iskopirati trogodišnji niz u kojem su od 2012. do 2014. uzeli dva naslova, između kojih su igrali konferencijsko finale. Od tada su pet puta propustili doigravanje i sedam puta izgubili u prvom krugu, nijednom u 10 godina s Kopitarom kao kapetanom nisu dobili seriju u doigravanju.
Međutim, Slovenac je u međuvremenu postao jedan od najomiljenijih sportaša Los Angelesa, u južnoj Kaliforniji je čak postao i veći nego što je to u rodnoj Sloveniji...
- Radi se o posebnom tipu na ledu i izvan njega, ostavio je duboki trag u ovom gradu - poručio je Brent Burns, bek Colorada koji se kao igrač San Jose Sharksa puno puta susretao s Kingsima.
Silno emotivan bio je, pak, Drew Doughty koji je u LA stigao dvije godine nakon Kopitara, s kojim je dijelio svlačionicu posljednjih 18 sezona:
- Pokušavam još uvijek ne razmišljati o tome, ali čovječe, imao je nevjerojatnu karijeru. Toliko znači ovom klubu, bit će teško bez njega.
Oproštajna turneja koja je počela u rujnu završila je, evo, krajem travnja. I sad slijedi povratak kući sa suprugom Ines i dvoje djece, kćeri Nežom i sinom Jakobom, koji su od oca i djeda Matjaža, negdašnjeg trostrukog prvaka Jugoslavije s Jesenicama, naslijedili ljubav prema ledu. Neža (11) trenira umjetničko klizanje, dok je Jakob (9), naravno, već krenuo s hokejom.
- Oni zaslužuju konačno dobiti oca s “punim radnim vremenom”, otkad su se rodili to je bilo tek povremeno.
Priča je to svakog profesionalnog sportaša, pogotovo onog koji spada među elitne. Jer Anže Kopitar je bio baš to, jedan od najboljih NHL-centara, možda i najbolji “dvosmjerni” igrač u ligi, s obzirom na to da je triput - 2016., 2023. i 2025. - osvajao Memorijalni trofej Lady Byng, koji se dodjeljuje napadaču s najboljim obrambenim učinkom. Pritom je bio jedan od omiljenijih među suigračima, ali i protivnicima pa je tako 2022. zaradio nagradu koja nosi ime Marka Messiera i dodjeljuje se najboljim vođama momčadi, igračima koji su aktivni i u zajednici.
- Tu je cijelu moju karijeru - kaže Adrian Kempe, Šveđanin koji je u LA došao 2014. godine.
- Želim mu zahvaliti na svemu što je napravio i bez njega će sve biti drukčije u smislu toga kako je vodio ovu momčad. Njegov doprinos ne može nadoknaditi jedan čovjek, svi ćemo morati dati više, uključujući mene.
Još jedan suigrač, Trevor Moore, otišao je i korak dalje:
- Tu se radi o kulturi koju je uspostavio, bez bilo kakvih gluposti, apsolutni profesionalizam i igranje na pravi način. Ako varaš, to je neprihvatljivo jer Kopi nikad ne vara. On je čovjek u kojeg su se svi mogli ugledati. Recimo, učio je i kako se odijevati za sastanke, sve je kretalo od njega.
Zbog svega navedenog nitko ne sumnja da će Anže Kopitar za tri godine biti primljen u NHL Kuću slavnih kao - kako to kažu Amerikanci - “first-ballot”.
Već dugo je, pak, član i “Kuće slavnih slovenskog sporta”, gdje je u društvu brojnih velikana koje su dali naši zapadni susjedi. Iako ga je teško uspoređivati s gimnastičkim velikanima Leonom Štukeljom i Miroslavom Cerarom, osvajačima pet zlatnih i ukupno devet olimpijskih medalja, ili skijaškim veličinama kakve su bile Mateja Svet, Bojan Križaj i Tina Maze, skakačima Peterom i, odnedavno, bratom mu Domenom Prevcom, potom i Iztokom Čopom, olimpijskim i četverostrukim svjetskim prvakom u veslanju, pa Primožem Kozmusom, olimpijskim pobjednikom i svjetskim prvakom u bacanju kladiva, jednim Lukom Dončićem koji je osvajao europske naslove i s klubom (Real Madrid) i s reprezentacijom Slovenije, dok je danas jedan od najboljih košarkaša svijeta, a pogotovo s Tadejem Pogačarom, najboljim biciklistom današnjice, posljednje dvije godine nominiranim za najboljeg sportaša svijeta u izboru Laureusa.
Uostalom, Kopitar je - koliko god to pomalo i nestvarno zvučalo - samo 2012. proglašen za najboljeg sportaša Slovenije, dok su Križaj i plivač Borut Petrič rekorderi s po pet naslova, stariji Prevc i Pogačar imaju po četiri, Kozmus tri...
I zato u Sloveniji nikad neće biti najveći kao što je to u Los Angelesu, gdje je u dva desetljeća izgradio kultni status.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....