Svemu (lijepom) jednom dođe kraj, kaže jedna stara mudra izreka. Nažalost, došao je kraj puta hokejaša Siska u ovosezonskim europskim nastupima. Nakon što su u regularnom dijelu sezone bili odlični treći, nakon što su bili dobri u "mastersu", nakon što su iz natjecanja u četvrtfinalu izbacili Cortinu, u polufinalu su tek u odlučujućoj sedmoj utakmici na svojem terenu pomalo nesretno i nespretno ispustili plasman u finale Alpske lige.
Iako ih je Merano u odlučujućoj utakmici sa 3:2 pobijedio u njihovu Zibelu, igrači Josha Siembide "primorani" su od svojih navijača da još dugo nakon utakmice ostanu na ledu i odgovaraju na njihove ovacije. "Simbioza" koju su sisački hokejaši uspostavili sa svojim navijačima govori više od bilo kakvih riječi. Unatoč porazu, slavilo se u četvrtak u Zibelu, stotine mladih su u kordonu na ulasku u svlačionicu poslije utakmice opsjedali svoje ljubimce. Sisak i hokej "vole se javno".
Vito Idžan bio je jedan od ključnih igrača Siska; u 56 odigranih utakmica ostvario je 53 poena - 25 pogodaka i 28 asista. Od njega je u toj statistici bio bolji samo Danila Larionovs (63 boda, 32/31). Unatoč ispadanju, 22-godišnji Zagrepčanin je dan nakon utakmice ipak odavao zadovoljstvo. S punim pravom, jer je malotko uoči početka sezone očekivao tako odlične nastupe "Vitezova":
- Dobro je, idemo dalje. Šteta je što smo ispali i ostali bez finala. Da nam je netko svima skupa prije početka sezone rekao da ćemo dogurati do sedme utakmice polufinala, odmah bismo potpisali. Istina je, ostaje veliki žal što smo ostali bez finala, a bili smo tako blizu. Sve u svemu, možemo biti jako zadovoljni onime što smo ostvarili...
Takve je riječi igračima uputio i trener Siembida kad ih je nakon utakmice okupio u svlačionici...
- Bili smo dobri, tukli smo se svim snagama u svakoj od tih utakmica i "coach" je s pravom bio zadovoljan. Rekao nam je da smo odradili odličnu sezonu i da je ponosan na svakoga od nas. I mi stvarno trebamo biti ponosni jer je Sisak doživio jednu lijepu sportsku priču iznad svih očekivanja.
Najbolje momčadi u ligi padale su u Zibelu ove sezone, ostvaren je veliki uspjeh. Gdje je propušten plasman u finale?
- Svaka je utakmica bila presudna i važna, kao i ova sedma, odlučujuća, u kojoj smo primili tri realno "jeftina" gola. Unatoč tome, bili smo blizu, uputili smo na njihova vrata čak 50 udaraca. Nažalost, samo su dva ušla, njima jedan više, no hokej uvijek je jako varljiva "zvijerka". Možda smo ipak finale izgubili u onoj prvoj utakmici u kojoj smo doma vodili 2:0 i izgubili 2:4...
Tada je upravo Vito zabio ta prva dva gola za Sisak. Nisu se pokazali ključnima, no mnogi su njegovi golovi bili krucijalni:
- Odigrao sam dobru sezonu, najbolju u svojoj dosadašnjoj karijeri, i zadovoljan sam osobnim učinkom. Nije sve u pogocima, no zabio sam ih dvostruko više nego lani. No, to i nije toliko važno, ne bih to ostvario da iza sebe nisam imao ekipu odličnih igrača koji su svi dali maksimum. Za svaki dobar potez i svaki gol svakoga od nas zaslužna je dobra momčad. A mi smo to ove sezone zaista bili.
Za te odlične predstave koje su oduševljavale cijeli Sisak zaslužan je još netko:
- Cijeli grad Sisak. Hvala navijačima što su na tako lijep način prepoznali naš trud i pratili nas tijekom cijele sezone. Da Zibel kojim slučajem ima dvostruko veći kapacitet, za sve ove utakmice u doigravanju bio bi dupkom ispunjen. Navijači su najvažniji dio cijele "priče"; zbog njih se sve to i dogodilo. Takve navijače nema nitko u cijeloj ligi.
U finale su na kraju ušle dvije momčadi, koje su u regularnom dijelu sezone bile tek 10. i 11.!
- Takav je, pomalo čudan format lige. Bili su loši na početku; i jedni i drugi lagano su se dizali i izborili finale. Gherdeina je izbacila Red Bull i Eisbären, a Merano Asiago i nas - četiri najbolje momčadi u regularnom dijelu. Da, to je čudno, no oni su to izborili na ledu.
Premda su mu samo 22 godine, Vito je najstariji od tri brata hokejaša, uz Brunu i Matka, koji mu je suigrač u Sisku. Ove je sezone sa suigračima na putovanjima proveo tisuće kilometara:
- To je zato jer je Sisak grad u srcu Alpa. Da, putovanja su bila jako duga i naporna, i zahtjevna gotovo kao i utakmice. Bilo bi lakše da su nam protivnici malo bliže, no tako je kako je. Priznajem, lani je bilo teško, no sad smo se već navikli. Sve je u životu pitanje navike. Nije lako, teško je nakon nekoliko stotina kilometara u autobusu igrati napornu utakmicu, no i to je dio našeg posla.
Europska sezona je završena, "Vitezovi" sad samo doma moraju potvrditi primat i uzeti novi naslov prvaka Hrvatske. Misli su dijelom usmjerene već prema sljedećoj sezoni:
- U životu se nikad ne zna što nas čeka sutra. Što se mene tiče, volio bih ostati u Sisku i sljedeće sezone otići korak dalje i izboriti finale i boriti se za naslov. Ne zna se, naravno, što će biti s našim strancima (Larionovs, Dumčijus, Kim...), no bilo bi lijepo da i oni ostanu u klubu jer smo odlično funkcionirali. Volio bih u sljedećoj sezoni sve ovo ponoviti i Sisku još jednom dati ovako lijepu priču...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....